By Podjeli
†SVJEDOČANSTVO U TIŠINI
☩ MLADOST KOJA NIJE DOBRODOŠLA ☩
⛨Vremena su sve teža za hrvatskog čovjeka, premda nas uvjeravaju u suprotno. Govore nam da nikada nismo bolje živjeli. Da je danas hrvatskom čovjeku bolje nego ikada prije. No pitamo se – je li to uistinu tako? Ovo svjedočanstvo govori o našoj mladosti. O mladosti koja želi ostati, stvarati i graditi život u vlastitoj svetoj Domovini Hrvatskoj, a sve češće ima osjećaj da ovdje nije dobrodošla. Kao da nekome smeta ljubav prema Domovini. Smeta domoljublje. Smetaju generacije koje vole svoju zemlju. Njezine ljude, zgrade i ulice, njezine običaje i kulturu. Kao da je upravo ta ljubav posljednja prepreka u tihom brisanju našega identiteta i u polaganoj, gotovo neprimjetnoj zamjeni vlastitoga naroda. Zamjene se ne događaju naglo. One dolaze tiho.
Administrativno. Bez pitanja naroda. Dolaze ljudi iz stranih krajeva, često s upitnim dokumentima, neprovjerenim znanjem i nejasnim namjerama. Dolaze i bivaju poštovani, zaštićeni i cijenjeni više od naših mladih! Mladih koji su se dokazali kao najbolji radnici gdje god su došli. Naši mladi u svijetu ostvaruju izvanredne rezultate. Radom, znanjem, kulturom te poštovanjem prema zemljama u kojima žive i rade. Tamo su cijenjeni! Tamo su pošteno plaćeni! Tamo se njihov trud prepoznaje! A kod kuće? Ovdje se prečesto gleda kako ih iskoristiti. Kako iz njih izvući što više, a dati što manje. Kako ih umoriti, obeshrabriti i natjerati da sami odu.
⛨Svjedočimo vremenu u kojem se o budućnosti Hrvatske govori bez mladih Hrvata. Vremenu u kojem se domaći čovjek proglašava preskupim, a vlastita mladost teretom. Zamjene ne dolaze preko noći. One dolaze tišinom. Propisima, poticajima i zatvorenim očima pred nepravdom. Kako je moguće da se za jedne pravila rastežu, a za druge postaju nepremostiva prepreka? Kako je moguće da mladi u Hrvatskoj prolaze stroge kontrole, dok se odgovornost selektivno zanemaruje kada to nekome odgovara? To nisu pitanja mržnje. To su pitanja pravde! Jer nepravda nema narodnost! Nepravda ima sustav! U takvom sustavu profitiraju posrednici, agencije i oni koji gledaju samo dobit. A gube naše obitelji, naši mladi, naša Hrvatska! Svjedočanstvo u tišini glas je svih onih koji se boje govoriti jer znaju da istina ima cijenu! Glas „malih“ ljudi koji rade, plaćaju, trpe i šute jer nemaju zaštitu moći!
⛨ I dok se u europskim dvoranama relativizira hrvatska povijest! Dok se Domovinski rat pokušava prikazati kao problem, a ne kao borba za goli opstanak! U Hrvatskoj se umanjuje žrtva onih koji su dali sve da bi ova zemlja bila slobodna, suverena i svoja! Ovo nije tekst osude. Ovo je svjedočanstvo u tišini! U ime mladih koji žele ostati! U ime onih koji su otišli, ali se još nadaju povratku. U ime onih koji vjeruju da Hrvatska može biti pravedan dom za svoje sinove i kćeri! Mi, „mali“ ljudi, nemamo privilegije moći. Ali imamo savjest! Imamo pamćenje! Imamo ljubav prema Našoj Svetoj Domovini Hrvatskoj! I to je snaga! Vjerujemo u mlade! Vjerujemo u budućnost! Jer rastu nove generacije koje nose hrvatsko srce i dušu! Ne bučno, nego čvrsto i postojano. Generacije koje ne traže povlastice, nego poštene uvjete i siguran život u vlastitoj zemlji te dostojanstven rad. Na kraju, svi mi želimo isto! Pitanje je samo jedno! Hoćemo li se probuditi na vrijeme? Svjedočanstvo u tišini poruka je buđenja i sloge hrvatskog naroda. Jer samo zajedništvo može sačuvati ono što su drugi spremni olako izgubiti! Živimo teško – ali hrabro! Borimo se – i ne damo na svoje! Jer dok god ima ijednog od nas koji stoji uspravno! Dok ima onih koji govore istinu i kada je najteže!
Dok ima onih koji pamte žrtvu i vole Hrvatsku srcem! Nad našim narodom neće prevladati tišina! Neće nastupiti mrak! Neće se ugasiti svjetlo koje su upalili naši vitezovi! Nećemo dopustiti da nas ponovno razjedine, pa da potom, bez otpora i bez pitanja, odlučuju o nama i o budućnosti naše djece. Nećemo biti narod koji šuti dok mu brišu identitet, niti narod koji se odriče sebe da bi bio prihvaćen!!! Ostati ćemo ono što jesmo! Narod pamćenja, vjere i zajedništva! Narod koji zna da sloboda nije dar, nego zavjet koji se čuva svakim danom. I zato, dok god ima hrvatskog srca koje kuca za Domovinu, Hrvatska neće biti tišina! Biti će glas! Biti će svjetlo! Biti će budućnost za svakoga od nas, jer dok ima Hrvatskog Srca biti će i naše Svete Domovine Hrvatske!
☩ Tomislav Grmovšek ☩
Podjeli
