TOKISIČNE POZITIVNOSTI….

Podjeli

Nit’smrdi nit’miriši….(Ljubaznost je agresija!)

Često slušam u svojoj okolini i čitam na drušvenim mrežama o ovoj ili onoj toksičnosti, o pozitivnim i negativnim ljudima,o dobrim i lošim vibrama, da ne kažem ( ne čačkam) po zajedničkim molitvama kroz emotikone sklopljenih ruku i skrušena amenovanja,nekakve lančane praznovjerne besmislice,šeranja i sljedbe “životnih trenera”,influencera(utjecajnika?!),ćelavaca sa bradicama ili turbanima a-la Bali Beg,nazovi- umjetnika sa “Frankenstein djelima” sklepanim od ukradenih rečenica ili slika,ma SVAŠTA što je NIŠTA…
U glavi nam je toliko “putokaza” u skoro svakoj zarasloj avliji pored puta da smo se izgubili..

Ljudi kao da su zapostavili vlastiti razum, zagušili izvorne, iskrene emocije i zamijenili ih trenutno prihvatljivim, trendovskim.
U modi je izbjegavati loše raspoloženje,konstantno se smiješiti i “zračiti pozitivom”..
Otprilike ovako-
Netko ti se krene požaliti,a ti ga u prvoj rečenici mudro sasiječeš i kao da si presjedio u lotus položaju na Tibetu bar desetak godina svog (inače ni blizu spokojnog života) kažeš :”Samo budi pozitivan,sve će se riješiti…”
I  stisneš samo “next” na ugrađenom redomatu u mozgu, pa okreneš leđa onoj izgubljenoj siroti misleći “kakav emocionalni vampir”,a onda ti (u samozadovoljnoj voznji pouzdanim Njemcem uz zvuke harfi,gajdi,cvrkuta i gusla) jave sms-om da si dobio otkaz …
Tužni smajlić koji slježe ramenima i veliki palac gore od uredske Toplice Toplić..Bacaš mobitel i krešeš necenzurirane psovke,bališ na sve strane od plača,zoveš i mamu i ženu i susjeda da im se požališ,a oni te trendovski smiruju i baš sad imaju neodgodive obaveze..
“Jak si ti”, slušaš onako ubaljen i jadan,”Moze biti i gore”
“Evo ja na primjer kad mi je mačka umrla”
Osjetiš neki stid onako staromodno bijesan i nesretan,pa se nasmiješiš kao filmski heroj kad se žrtvuje za bolji svijet i na svom  profilu izbaciš sliku predućeg lava u krilu Dalaj Lame i kažeš nešto poput”samokontrola je moć” ili “razmišljaj kao pobjednik” ili “ukroti život dobrim vibrama”…Amen,Amen…

Ne trebaju nam ni ružičaste ni crne naočale,uopće nam ne trebaju naočale!Vidimo jako dobro stvari onakve kakve jesu,sasvim je prirodno
biti tužan , ljut,bijesan,razočaran jednako kao i sretan,djetinjast,euforičan,raspjevan,zadovoljan sa životom,zahvalan..
Sve je u redu osim ne dozvoliti sebi da iskažemo prave emocije,živjeti onako kako nas svijet vidi i prihvaća..
Živjeti  promatrajući sa sigurne udaljenosti vlastiti život ..

Đenana Jakić
NERA


Podjeli
Leave a Comment