Danas se puno raspravlja o duhovnosti. Neki već govore o pravom masovnom povratku religioznosti. Prema mišljenju mnogih upravo taj povratak na poseban način karakterizira naše vrijeme. Istodobno smo svjedoci gotovo potpune sekularizacije , potrošačkog mentaliteta, sve većeg jaza između bogatih i siromašnih, grubog kršenja ljudskih prava, ratova i svakovrsnog ugnjetavanja ljudi. O kakvoj se duhovnosti tu radi ??
Glavne karakteristike današnjih duhovnih strujanja se sve očitije baziraju na osobnom iskustvu koje ima prevlast nad institucijom i nad tradicijom. Iskustvo koje se ne želi suočiti ni s kakvom vrstom autoriteta izvan sebe samoga. Stoga sve češće nailazimo na pojam duhovnost, umjesto pojmova vjera ili religija.
Ova dva pojma, iako slična, nisu nipošto istoznačna. Duhovnost je ljudska potraga za onim što nadilazi ljudsko i koje može biti otvoreno za onostrano ili transcendentno. Religija se temelji na Apsolutnom koje nadilazi subjektivnost. Religiju danas uglavnom ne niječu, nego ona više nije normativna, zapravo nije više izvor smisla.
Uz religiozno viđenje života na istu razinu neki stavljaju i estetiku, ili umjetničko doživljavanje svijeta. Izložbe i predstave su za neke ljude jedini događaji koji su u stanju nadići banalnost svakidašnjice ,tko si to može priuštiti. Estetika ponegdje postaje neka vrsta sekularne religije. Nešto je slično i sa sportom.
Čini se da je ovo stanje pokazatelj dubokog nezadovoljstva jedne generacije. Ni relativno postignuto blagostanje očito nije u stanju ispuniti unutarnje praznine i nedostatak smisla, smanjiti strah od besmislene sadašnjosti i tjeskobne budućnosti.
Ni kršćanska se duhovna tradicija ne snalazi dobro u ovakvoj situaciji jer danas prevladava pobožnjaštvo umjesto prave pobožnosti koja izvire iz ustrajnog rada na vlastitom srcu.
Nije jednostavno procjenjivati duhovnost neke sredine ili osobe. To iziskuje čišćenje uma i srca. Ako nismo na tom putu stalnog pročišćavanja uma, naše promatranje i procjenjivanje sredine i ljudi oko sebe je rezultat ostrašćenog uma(ega) što je upravo jako prisutno i jako opasno, jer potiče niske strasti ,kriminalna djela ,korupciju ,mržnju, osvetu, ocrnjivanje onih koji su drugačiji ili drugačije misle!
Duhovan čovjek pokazuje urođenu ljubaznost i čistoću u mislima i djelima prema svim stvorenjima: ljudima, životinjama i biljkama. On poštuje svakog čovjeka i teško podnosi bilo čiju patnju, pun je suosjećanja prema svemu živome.
Duhovan čovjek je autentičan ,on želi srušiti zidove brutalnosti i tvrdoće koji ovijaju osjetljivo jezgro istinske ljudskosti u svakom čovjeku koji je otvrdnuo kako bi preživio u surovim društvenim sustavima . Zbog svoje poniznosti i jednostavnosti duhovan čovjek često prolazi neprimijećeno.
Čini mi se da dolazi vrijeme u kojem će se ujediniti svi obespravljeni, ugnjetavani ,iskorištavani ,prevareni i osiromašeni koji su ponizno i strpljivo čekali ,vjerovali društvenom sustavu koji ih je udaljio od čovječnosti od njihova istinskog ljudskog bitka .Dođe čas kada se odjednom kod mnogih probudi istinska ljudska priroda i nezadrživo pokrene promjene u društvu ka pravednom i slobodnom društvu u kojem se svaki pojedinac može mirno duhovno razvijati !
Nada Innocente
Leave a Comment