SVJEDOČANSTVO U TIŠINI…

SVJEDOČANSTVO U TIŠINI

☩ BUĐENJE HRVATSKE SAVJESTI ☩

⛨ Tišina jutra u kojem se budimo odzvanja našim srcima. Jutra koje pokazuje put u novi dan. U novi početak koji je potreban svima nama! Hrvatska je lijepa i jutros. Bude se ulice, parkovi, ljudi. Budi se ona iskra u našim srcima koja nam jasno govori tko smo i odakle dolazimo. Bude se vjera, ljubav i nada. Bude se želje i uspomene koje bole, ali bez kojih danas ne bismo stajali ovdje – na našem Svetom Hrvatskom Tlu. Bude se i osjećaji koje nam ponovno žele zatvoriti u neku tamnu prazninu vremena. Vratiti nas ondje gdje nikome tko je volio Hrvatsku nije bilo lijepo živjeti! Vratiti strah, sumnju, mržnju. Teško je shvatiti. Teško je vidjeti obrasce koji se kroz povijest ponavljaju. Teško je pomiriti se s činjenicom da smo ponovno zapeli u nekom vremenu memoranduma i neizvjesnosti.

U vremenu kada se opet pokušava slomiti hrvatski povijesni i ratnički duh. Duh naših vitezova i boraca za našu slobodu! Onaj duh koji je vlastitim životima platio slobodu koju danas živimo – a koju smo, možda, počeli shvaćati olako. Slobodu u kojoj su, paradoksalno, često najslobodniji moćnici. Vladari iz sjene. Oni kojima nije sveto ništa osim moći i novca. Kao da im nije jasno da nakon svake „partije“ šaha kralj i pijun završe u istoj kutiji. Kao da vjeruju da će živjeti vječno, bez straha od suda Svevišnjega. Bez pitanja kamo im ide duša, samo ako danas imaju dovoljno utjecaja, bogatstva i nadmoći nad „malim“ ljudima kojima sustavno stvaraju nesigurnost, strah i osjećaj potpune nemoći pred sustavom laži i nepravde. Kroz vrijeme smo naučeni šutjeti – do zadnjega trena. Do zadnje sekunde pred naletom zla na naše sveto hrvatsko tlo. Šutjeti i dopustiti da nas ponovno podijele značilo bi poraz.

Možda i najveći u našoj povijesti. Poraz koji bi značio povratak vrijednostima i savezima koji su Hrvatima donosili samo nestajanje, progone i tišinu. Povratak u vrijeme u kojem su Hrvatice i Hrvati nestajali diljem svijeta, dok je zlo koračalo bez imalo stida. No nije sve počelo danas. Počelo je onoga trena kada je završilo! Počelo je zapisima koji su ponovno oživjeli staro zlo. Počelo je podjelama još prije samog stvaranja države. Počelo je popuštanjem onima koji nikada nisu željeli slobodnu Hrvatsku, a danas oblikuju našu političku i društvenu stvarnost. Onima koji su nekada hrvatski narod nazivali „opasnom namjerom“, danas se čuvaju fotelje. Danas se pjevaju hvalospjevi. Danas se osjeća njihova povezanost sa onima koji su stoljećima pokušavali izbrisati hrvatsko ime. Ali povijest se ne može izbrisati.

Duh se ne može ubiti. Kako je govorio Otac Domovine: „Narod koji zaboravi tko je, prestaje biti narod.“ Oni su svoju kulturu pokazali. Svoj identitet koji je devedesetih pokušao izbrisati Hrvatsku. Od grada do grada. Od sela do sela. Nemilosrdno. Bez časti. Bez morala. Željeli su jedno. I nisu uspjeli. Nisu – i neće – dok god razboritost i hrabrost hrvatskog čovjeka stoje iznad osobnog interesa. Dok god je borba za slobodnu, pravednu i suverenu Hrvatsku jača od straha. Jer Svjedočanstvo u tišini nije šutnja. Ono je pamćenje. Ono je opomena. Ono je zavjet. Zavjet da nećemo ponovno zaspati. Da nećemo dopustiti da nam povijest pišu oni koji su od nje uvijek bježali. I dok god ima ijednog od nas koji pamti, koji vjeruje, koji ljubi Hrvatsku ne riječima nego životom – Hrvatska će vječna biti!

⛨ Vrijeme je za buđenje hrvatskog naroda. Ne buđenje u bijesu, nego u istini. Ne u podjelama, nego u zajedništvu. Jer jedni bez drugih ne možemo naprijed! Bez sloge nema snage! Bez zajedništva nema pobjede! Bez ljubavi prema vlastitome nema budućnosti! Hrvatski narod može opstati i ići naprijed samo ako stoji zajedno – kao obitelj, kao zajednica, kao narod svjestan svoje prošlosti i odgovoran za svoju budućnost. Pravaštvo nas uči da nema slobode bez narodne svijesti, a kršćanstvo nas podsjeća da nema zajedništva bez ljubavi, bez istine i bez odgovornosti pred Bogom. Zato je vrijeme da se prestanemo gledati kao protivnike, a ponovno prepoznamo kao braću i sestre istoga doma. Vrijeme da shvatimo da Hrvatska nije ničija privatna imovina, nego Sveta baština koju smo primili na čuvanje. Ako se vratimo vjeri, ako se vratimo istini, ako se vratimo jedni drugima – Hrvatska će imati budućnost. Jer narod koji je složan! Narod koji se ne odriče sebe! Narod koji Boga stavlja ispred interesa! Nikada ne može biti poražen! Vrijeme je za buđenje! Vrijeme je za zajedništvo! Vrijeme je za Hrvatsku!

Za Hrvatsku i Slobodu!

Tomislav Grmovšek