☩ ONO ŠTO NE DAMO ☩
⛨ Nakon svega što smo prošli, ostaje nam jedno. Nešto što nije slomljeno! Nešto što nam nisu mogli uzeti! Nešto što nisu mogli izbrisati! Ono što jesmo!
⛨ Prošli smo kroz tišine koje bole. Kroz odlaske koji su ostavili prazninu. Kroz noći u kojima su misli bile teže od stvarnosti. Kroz dane u kojima se preživljavalo, a ne živjelo. I ostali smo! Možda ranjeni.
Možda umorni. Ali još uvijek ovdje! Ali danas ta tišina nosi jednu novu težinu. Težinu koju je teško prihvatiti. Gledamo kako naši mladi odlaze. Kako napuštaju svoje domove, svoje obitelji, svoju zemlju. Ne zato što žele, nego zato što moraju. Odlaze tražiti život dostojan čovjeka. Odlaze tražiti ono što bi trebali imati ovdje. A iza njih ostaje praznina koju je nemoguće ispuniti.
⛨ I dok naši mladi odlaze, na njihova mjesta dolaze neki drugi ljudi. Ljudi koji ne poznaju naš jezik. Ne razumiju našu kulturu. Ne nose u sebi ono što mi nosimo stoljećima.
I tu srce najviše zaboli! Jer ne gubimo samo ljude. Mi gubimo dio sebe! Gubimo generacije koje su trebale graditi ovu zemlju. Gubimo snove koji su trebali ostati ovdje.
⛨ To nije samo promjena. To je nepravda! Nepravda prema našem čovjeku! Nepravda prema našem narodu! Nepravda prema našoj Svetoj Domovini Hrvatskoj!
Zemlji koja je stvorena žrtvom!
Zemlji koja je obranjena krvlju naših heroina i vitezova! I danas, dok naši mladi odlaze, kao da se polako gubi ono za što su oni dali sve. No ipak,
unatoč svemu — ostaje nešto što ne mogu uzeti!
⛨ Jer postoje stvari koje se ne prodaju! Koje se ne zaboravljaju! Koje se ne mijenjaju! Vjera! Obitelj!
Domovina! To nije ideologija.
To nije prolazna misao.
To je ono što jesmo. I zato, koliko god nas pokušali uvjeriti da to nije važno — znamo da jest. Znamo tko smo! Znamo odakle dolazimo! Znamo što su naši prošli da bismo mi danas bili ovdje. I to se ne briše!
⛨ Danas se borba vodi tiše. U svakodnevici. U opstanku.
U odluci da ne odustaneš! I zato danas nije pitanje hoće li nas slomiti. Pitanje je — hoćemo li se sami odreći onoga što imamo. Jer sve što smo izgubili kroz povijest —
uvijek smo ponovno izgradili.
Ali ako izgubimo sebe — to više ne možemo vratiti.
⛨ Zato ne damo na ono što jesmo! Ne damo na svoju vjeru! Ne damo na svoju obitelj! Ne damo na svoju Svetu Domovinu Hrvatsku! Ne iz prkosa. Nego iz ljubavi. Jer ljubav prema vlastitome nikada nije bila slabost. To je snaga. Snaga koja ne viče. Snaga koja ne traži dopuštenje. Snaga koja ostaje — čak i kada sve drugo nestane.
⛨ I zato danas stojimo. Možda tiše nego prije. Možda umornije nego prije. Ali svjesniji nego ikada. Jer znamo da ono što imamo — nije došlo slučajno. I neće ostati samo od sebe. I zato biramo čuvati Biramo ostati! Biramo vjerovati! Jer narod koji čuva ono što jest — taj narod ima budućnost! I dok god u nama postoji ta iskra — ništa nije izgubljeno!
✠ Za Hrvatsku i Slobodu
✠ Bog i Hrvati
⛨ Tomislav Grmovšek ✠
Leave a Comment