Svjedočanstvo u tišini…

☩ PUT KOJI NISMO BIRALI ☩

⛨ Postoje trenuci kada čovjek stoji na pragu vlastitog doma i osjeća kako mu se srce lomi na dva dijela. Jedan ostaje ovdje. Uz obitelj, uz uspomene, uz zemlju na kojoj je napravio prve korake, dok drugi odlazi. U nepoznato… U tuđinu… U život koji nije birao, ali ga je morao prihvatiti. Postoje tihe noći u kojima se ne govori mnogo, jer riječi tada nisu dovoljne. Samo pogledi! Samo suze koje se skrivaju u tišini ljudskoga srca! Samo osjećaj koji ne možeš opisati. Osjećaj da ostavljaš dio sebe zauvijek, temo negdje iza, u nekom drugom prostoru i vremenu. To nije tek samo odlazak. To je lom duše i srca!

⛨ Snovi ne nestaju zato što ih nema, nego zato što za njih ovdje često više nema mjesta. Rad postaje borba bez nagrade. Borba za goli opstanak. Trud postaje navika bez rezultata, a život se pretvara u preživljavanje. Tada čovjek odlazi. Ne iz želje nego iz puke potrebe. Potrebe za boljim i dostojanstvenim životom kojega smo svi zaslužili.

⛨ No najteži odlazak nije onaj kada spakiraš stvari i kupiš kartu. Najteži odlazak je onaj kada ostavljaš svoje najmilije! Majku koja stoji na vratima i šuti jer ne zna što reći uplakanih očiju. Oca koji pokušava biti jak, ali mu pogled govori sve dok se srce lomi na tisuću komadića! Dom u kojem si odrastao i napravio svoje prve korake. Izgovorio svoje prve riječi. Stekao svoje prve uspomene, ljubavi, padove. Ulice koje pamte tvoje djetinjstvo. Tvoju igru, sreću, bol i tugu. Ulice koje pamte tebe! Odlaziš… ne zato što otići želiš. Odlaziš jer moraš! Odlaziš da bi mogao normalno živjeti. Odlaziš da bi mogao nešto pružiti svojoj obitelji.

⛨ Tisuće mladih Hrvatica i Hrvata prošle su kroz tu istu tišinu. Tišinu rastanka! Tišinu suza koje se skrivaju! Tišinu u kojoj srce ostaje ovdje, a tijelo odlazi negdje daleko. Otišli su, ne zato što ne vole Hrvatsku. Otišli su zato jer u njoj više nisu mogli živjeti dostojanstveno. Otišli su tražiti ono što bi trebali imati kod kuće u vlastitoj domovini! Priliku za pošten rad, normalan život i priliku da žive mirno i dostojanstveno.

⛨ A ovdje… Ovdje ostaje praznina. Prazne kuće, prazne ulice, prazni parkovi. Prazni stolovi za kojima nedostaje samo jedno mjesto. Ostaju roditelji koji broje dane do sljedećeg poziva. Do sljedećeg dolaska koji uvijek prekratko traje.

⛨ I dok naši najmiliji odlaze, netko drugi dolazi. Dolaze ljudi koji ne poznaju naš jezik. Ljudi koji ne razumiju našu kulturu. Ne poznaju našu vjeru ni naše običaje. I to ne bi bilo problem, kada bi postojalo njihovo poštovanje. Poštovanje prema našim ljudima, običajima i vjeri. Poštovanje prema Našoj Svetoj Domovini Hrvatskoj. Jer svatko tko dolazi mora razumjeti! Hrvatska nije samo zemlja. Hrvatska je naša sveta Domovina. Zemlja natopljena žrtvom i stvorena krvlju naših vitezova. Zemlja koja ima svoje ime, svoju vjeru i svoje dostojanstvo. Tko dolazi, dobro je došao kao čovjek. Ali mora poštovati ono što je ovdje sveto. Našu vjeru! Našu tradiciju! Naš način života! Naše svetinje i običaje! Jer Domovina nije prolazna stanica, Domovina je zavjet za svakoga od nas.

⛨ Ali gdje je danas naš čovjek? Gdje je taj „mali“ čovjek koji svakoga jutra ustaje i bori se? Onaj koji ne traži puno. Samo priliku da živi dostojanstveno i sretno. Danas taj čovjek jedva preživljava! Ne štiti ga sustav! Ne štiti ga politika! Ne štiti ga baš nitko! Ostavljen je sam. Sam pred računima! Sam pred nepravdom! Sam pred životom koji postaje sve teži!

⛨ I zato ne čudi što mnogi odlaze. Ali svaki taj odlazak nosi sa sobom nešto što se ne vidi. Slomljeno srce! Tišinu koja ostaje i bol koja ne prolazi! Zato moramo stati i reći istinu. Jer kako je govorio dr. Ante Starčević: „Narod koji ne drži do sebe, neće do njega držati ni drugi.“ Ako mi ne budemo čuvali svoje izgubit ćemo sve! Naša snaga nikada nije bila u novcu. Naša snaga bila je u vjeri, obitelji, u zajedništvu. U ljubavi prema našoj Svetoj Domovini Hrvatskoj. Stoga, koliko god nam bilo teško ne smijemo odustati. Ne smijemo zaboraviti tko smo I odakle dolazimo.Ne smijemo dopustiti da nas slome.Jer Hrvatska nije samo zemlja.Hrvatska je majka koju ne zaboravljaš!Hrvatska je dom kojem se uvijek vraćaš! Hrvatska je ljubav koja ne prestaje nikada čak ni kada odeš!

⛨ I zato ovaj put ne završava riječima, nego osjećajem koji nosimo u sebi. Osjećajem da smo rasuti po svijetu, ali nikada odvojeni. Osjećajem da nas kilometri dijele, ali nas Domovina i dalje spaja! Jer gdje god otišli nosimo Hrvatsku u sebi! U jeziku koji ne zaboravljamo! U vjeri koju njegujemo! U ljubavi koja nikada ne prestaje. I zato, koliko god nas pokušali slomiti, raseliti ili utišati, neće uspjeti! Jer narod koji voli svoju Domovinu ne nestaje! On se vraća! Uvijek se vraća!

✟ Za Hrvatsku i Slobodu

✠ Bog i Hrvati ✠

Tomislav Grmovšek