By Podjeli
SVJEDOČANSTVO U TIŠINI 
⛨ SVJEDOCI U VREMENU ⛨
Svjedoci smo vremena duhovne tišine. Tihe, ali neumorne bitke koja se vodi u umovima svih nas. Bitke u kojoj srce još prepoznaje ljubav, smisao i emociju, ali um traži dokaz. Dokaz snage! Dokaz vjere! Dokaz istine!
A ta istina danas sve češće boli. Jer negdje duboko u sebi osjećamo da smo ponovno na kušnji. Kušnji vjere! Kušnji identiteta! Kušnji zajedništva!
Živimo u vremenu u kojemu je istinu sve teže izgovoriti, jer istina više ne jamči mir – nego nemir savjesti. U vremenu u kojemu je nekima dopušteno vikati, dok se drugima savjetuje šutnja. Šutnja i tišina postaju nešto na što nas sustavno uče, kao da ne poznajemo sami sebe. Kao da ne poznajemo vlastitu povijest – povijest koju bi najradije zaboravili ili učinili nevažnom.
A upravo nas je na to upozoravao Stjepan Radić, govoreći da narod koji ne poznaje svoju prošlost ne može razumjeti svoju sadašnjost, niti graditi budućnost!
Bez pamćenja nema slobode, a bez istine nema naroda!
A povijest nas uči suprotno od šutnje.
Tišina nikada nije bila put sigurnosti. Ona je često bila tek zatišje pred buru. To su znali svi borci za hrvatsku slobodu kroz povijest. Oni koji su nosili ime Hrvatske kada je bilo zabranjeno. Oni koji su je branili kada je bila napadnuta. Oni koji su je sanjali kada je bila porobljena. To su znali naši branitelji. Ljudi koji nisu pitali hoće li biti lako, nego hoće li biti pravedno. Ljudi koji su svojim životima ugradili temelje hrvatske države, ali i temelje naše budućnosti! Njihov primjer nije samo uspomena – on je obveza! Nauk da se sloboda ne čuva šutnjom, nego zajedništvom! Da se Domovina gradi samo onda kada narod stoji zajedno!
Slijediti njihov put mora biti dužnost svakoga tko ovu zemlju naziva svojom. Jer samo složan hrvatski narod može izgraditi bolju i sigurniju budućnost. Svim našim braniteljima i svim borcima za hrvatsku slobodu – na čast!
Danas je najteže biti svjedok.
Svjedok istine!
Svjedok pravde!
Svjedok tišine!
Jer to svjedočanstvo ne dolazi iz snage, nego iz praznine. Iz osjećaja gubitka. Iz duboke unutarnje nelagode koju svi osjećamo, htjeli to priznati ili ne. Iz spoznaje da gubimo identitet, vjeru i stabilnost.
Sjećamo se tišine. Tišine lažnih “normalnosti”. Tišine u kojoj su nam govorili da je šutnja razboritost, a poslušnost vrlina. Tišine u kojoj su se strah i nesigurnost uvlačili u domove, razdvajali ljude i lomili duh. Tišine čije posljedice i danas nosimo – i mladi i stari. I zato se moramo zapitati: Zar nismo ništa naučili?
Zar nam povijest nije bila dobar učitelj?
Zar ćemo ponovno dopustiti da nas razjedine kako bi nad nama vladali, kao što su to kroz povijest uvijek pokušavali?
Zar je moguće da tišina opet nadvlada istinu?
Nama ne trebaju nova “normalna” vremena ni ideologije koje brišu identitet naroda. Mi već imamo ono što nam je potrebno. Imamo svoju vjeru. Svoju Domovinu. Svoju povijest. I jednu ideju koja mora biti zajednička svima – ljubav prema domu u kojem živimo. Ljubav! Zajedništvo! Vjera!
Običaji! Vrijednosti koje čovjek mora gajiti prema kraju iz kojega dolazi, ali i prema svakom dijelu Lijepe Naše. Ne postoji razjedinjenje bez interesa. Ne postoji podjela ako prevlada razum. Ništa nas ne može uništiti više od tišine u kojoj ostajemo jer ne želimo vidjeti težinu događaja koji se zbivaju upravo sada – pred našim očima.
Možda tada nismo razumjeli.
Ali morali smo naučiti.
I nećemo dopustiti da ponovno padnemo na istom ispitu. Ispitu sloge! Ispitu zajedništva!
Ispitu vjere i ljubavi prema Domovini!
U tom duhu snažno odzvanja i pravaška misao Josipa Franka: “Narod bez nacionalne svijesti, bez sloge i bez odlučnosti ne može biti slobodan!” Onaj tko ne stoji čvrsto uz sebe, lako postaje plijen tuđih interesa.
⛨Svjedočanstvo u tišini ostaje zapis vremena u kojemu su Hrvati formalno slobodni, ali duhovno sputani. Zapis borbe da se očuva ono što nas je održalo kroz stoljeća! Kršćanski identitet! Narodna svijest i ljubav prema Svetoj Domovini Hrvatskoj!
To svjedočanstvo je tiho. Ali je snažno. I zato je ovo poziv, osobito mladima. Onima koji osjećaju nemir, ali još traže glas. Izađite iz tišine!
Ne galamom, nego istinom!
Ne mržnjom, nego hrabrošću!
Sa krunicom oko vrata i Hrvatskom u srcu!
Budite svjedoci ovoga vremena.
Jer netko će jednoga dana pitati gdje smo bili dok se lomila istina?
Neka odgovor ne bude – u tišini.
Za Hrvatsku! Za slobodu! Za budućnost!
Bog i Hrvati Tomislav Grmovšek
Podjeli
