Sva umirovljenička druženja svedena su na minimum , ostala je praznina…

Malo je događaja, ljeto na vrhuncu, političari na godišnjem, tek tu i tamo preko video linka daje koju izjavu.

Da nije incidenta obitelji Ristović s ljetovanja i trovača iz Plaškog, novine ne bi imale o čemu pisati.

Ovaj drugi slučaj ledi krv u žilama, koliko osamljen čovjek mora biti da potraži nepoznato društvo takvih ljudi, koji ga otruju za nekih 500-600 kuna.

S druge strane u kakve su se monstrume ljudi pretvorili da idu trovati čovjeka 80 god. ostaviti ga golog u smrtnoj agoniji.

Pored toliko ljudi oko sebe, to napravi 4-5 puta, prije nego ga konačno ulove i to ne zbog istrage policije, već zbog toga što je jedna žrtva imala sreću da preživi.

Što su ljudi mislili da se dešava u njihovoj sredini kada su nalazili mrtve gole starce ili ih jednostavno nije bilo briga.

Strašne priče iz “Domove za starije”, najprije požar, pa onda priča o Coroni, uplašilo je ljude da potraže smještaj i društvo u kakvom domu i ostavljeni su da se snalaze sami i laka su meta monstrumima u ljudskom obliku koji se u svakoj krizi pojave i

harače, domaćice koje su ih obilazile, sada kada su najpotrebnije, imaju drugačije upute za rad,

Fizička distanca je minimalna, a ti ljudi upravo žele s nekim popričati, sjesti i osjetiti povezanost sa životom izvan svoje usamljenosti.

Sva umirovljenička druženja svedena su na minimum, ostala je praznina,

koju eto koriste opaki ljudi.

Programa tipa” Dnevnog boravka”, gdje bi stariji ljudi mogli provoditi svoje vrijeme u međusobnom druženju, razmjenjivati svoja iskustva, pričati o zajedničkim temama, prilagođenih i godinama i zdravstvenom stanju, vrlo su rijetki.

Udruge koje brinu o umirovljenicima, razvile su biznis od njihove želje za druženjem, koje iziskuju nove troškove, novci koji se daju za programe često su ne prilagođeni i godinama i zdravstvenom stanju.

Organiziraju se tečajevi plesa, ritmike, čak postoje i mažoretkinje.

Nedavno je pisalo da će se novci dobiveni za razne umirovljeničke aktivnosti utrošiti za tečaj kuhanja. Možeš misliti kako ima umirovljenika zainteresiranih da uče kuhati u 70-80-90 godina, do sada su se hranili u restoranima, pa sad eto i da to nauče, krumpir na 30 načina a jaja u svim varijantama. Osobito oni s mirovinom od 1600 kuna, sad je vrijeme da nauče spremati karpačo od lososa, to obićno  nude ovi moderni kuhari.

Sve to, izleti na tjednoj bazi, stvaraju privid aktivnosti,a rade se isključivo zbog toga da bi zaradio instruktor plesa ili gimnastike ili turistička agencija. Na putovanjima se organiziraju razne prezentacije prodaje svega i svačega, radi čega lakovjerni umirovljenici padaju u još dublje financijske poteškoće koje često završavaju ovrhom nad mirovinom.

Briga za umirovljenike pokazuje svu dubiozu manjkavosti socijalne politike, izostanak bilo kakve kontrole i daljnje zatupljivanje starije populacije.

Država se umirovljenika sjeti kada su im potrebni za glasanje ili za popravljanje imidža.

Onda izbace kakvo obećanje za povećanje mirovina, koje obično ne sprovede i kada im uzmanjka novaca. Onda se sjete mirovinskih fondova, nedavno je Plenković izjavio da su mirovinski fondovi bili puni novaca koji su vapili da ih se uzme.

Umjesto da novce upotrijebi za povećanje mirovina ili neke druge potrebe za umirovljenike, on je novce zadužio s 0,7% kamate s počekom na prvu ratu za 11 godina. 640 000 umirovljenika ovaj mjesec dobilo je mirovinu manju od 2000 kuna, taj broj je oko polovice svih umirovljenika u našoj državi.

No takvo porazno stanje umirovljenika u našoj državi, nije spriječilo govornike na proslavi  “Oluje” da naglase brigu i socijalnu osjetljivost za najstariju populaciju.

Stoga u našoj državi mora da postoje dva paralelna svijeta, jedan koji se opisuje u mnogo hvaljenim govorima, naših političara i onaj drugi stvaran život, koji je mnogo okrutniji, nemilosrdan i iz dana u dan sve neizvjesniji.

Ako prežive Coronu, pljačkaše, ako imaju sreće pa im se javi liječnik opće prakse, da im prepiše redovnu terapiju, ako mirovinu od 2000 rastegnu tako jako da imaju što jesti cijeli mjesec, ako im se pri tome ništa od potrebnih aparata ne pokvari, naši umirovljenici toliko će ojačati da ćemo biti najstariji  narod u Europi, jer kod nas vrijedi poslovica: “Što te ne ubije to te ojača” a upravo je ona sastavni dio socijalne pravednosti, naše novoizabrane Vlade, s njezinih 16% glasača.

Jedini spas možda dođe iz EU, možda se oni sjete, da u jednoj njihovoj članici umirovljenici predugo žive, pa im digne minimalnu mirovinu nekim sveopćim obavezujućim propisom, koji će povećati  prosječne mirovine, barem do visine socijalne pomoći, koja se daje u njihovim državama, gdje političari nisu toliko , toliko začuđujuče uspjepješni, niti  empatični

kao naši, prema starijim ljudima.

Dok se to ne desi, dragi umirovljenici, suočite se s dugim životom i, koji je još pred nama.

Dragica Trumbetaš