Dođe turski Sultan i točno na Malu Gospu i na dan pogibije Zrinskog pod Sigetom, otvori džamiju i islamski centar kod Siska. Prije toga sjeoje u Sarajevu sa dva Srbina i hrvatskim poturicom, pa mu jedan od tih Srba, Dodig spraši u brk kako su Hrvati u Bosni obespravljeni i da bi trebalo promijenit izborni Zakon u Bosni i Hercegovini. Sultan stade na stranu poturice Komše i kaže da to ne dolazi u obzir. Kad dođe u hrvatske dvore gdje stoluje sinjski vitez Zoki rodom iz Male Moskve, nešto mu je Sinjanin reko u četiri oka, pa ga Turčin mrko gledo dok je otvara džamiju u partizanskom Sisku. Prije toga skono je Sultan do svojih „vekovni vazala“stoljetnih sluga Svetosavaca i tamoka opomenuo trenutnog Vožda, da se ne igra s islamskim vjernicima na Kosovu. Kad je sve to obletio kao birfaktile Alija Kopčiću oko Duvanjske doline, na svečanoj trpezi i mezetluku uz janjetinu i krkanac ne bijaše trenutnog hrvatskog vlastršca ruskog imena i glavatog gospodara hrvatskog kokošinjca.
I svi su oni jadnici (baš mi ih bi žao) glumili i palamudili kako su Turci i Hrvati tradicionalno imali dobre i prijateljske odnose…a što se glava dugo cerila na kocu i beg povali mladu ko te pita za harač i raju u evopskom kraju! Kako došo, tako ošo!
Kad je svojedobno Arafat sa stolnjakom na glavi dolazio drugu sa Dedinja, pitao sam se zašto je došo. Tako se sada pitam zašto je Slutan dolazio raji u Dragu našu i Lijepu našu!?
Piše: Ante Matić
Leave a Comment