Zasigurno nije teško pogoditi što je ovih dana moglo motivirati ministre Ružića i Fuksa da se nađu sa predstavnicima Hrvatskog studentskog zbora i otvore priču o mogućem priznavanju studentskog rada u radni staž. O njihovim motivima drugi puta, a sada nešto o meritumu. Priznavanje studentskog rada u mirovinski staž svakako je dobrodošla odluka, ali ako se ograniči na maksimalno dvije godine mogućeg staža tijekom studiranja onda dobivamo još jedno polovično rješenje koje više sliči političkom marketingu nego ozbiljnoj reformi u spomenutom segmentu.
BUZ smatra kako nije dovoljno u radi staž priznati samo studentski rad, još manje nametnuti ograničenje na samo dvije godine mirovinskog staža, već smo stava da treba priznati i vrijeme redovitog studiranja koje nije pokriveno studentskim radom. Naš prijedlog nije od jučer. Još smo 2023. godine, a potom ponovno 2024., javno u više navrata tražili da se godine redovitog studiranja priznaju u staž po nekom od modela koji već postoji u nizu europskih država.
Zašto bi netko tko je 3, 4 ili pet godina redovito studirao, i stekao visoko obrazovanje zbog toga trebao biti „kažnjen“ kraćim mirovinskim stažem, i posljedično u budućnosti prilikom umirovljenja manjom mirovinom? Studiranje nije nerad kao što to očito misle u Vladi, niti se naš prijedlog odnosi na „studiranje“ u nekim egzotičnim sveučilištima u susjednoj državi. To je stvarno ulaganje u vlastito znanje, ali i u društvo koje će sutra koristiti znanje liječnika, inženjera, profesora, pravnika, ekonomista i drugih visokoobrazovanih ljudi.
Zato BUZ podsjeća i ponovo predlaže jednostavno i pravedno rješenje po kojem se zakonsko trajanje redovitog studija treba priznati u mirovinski staž, a godine koje nisu pokrivene studentskim radom omogućiti dokupom, odnosno doplatom, prema jednom od već postojećih europskih modela. Takva rješenja već dugo postoje u Europi, npr. Poljska priznaje razdoblja studiranja u staž, Njemačka ima model uračunatih razdoblja, dok Italija, Belgija i Austrija omogućuju otkup godina studiranja, itd, itd.
Dakle, ne tražimo ništa nepoznato niti revolucionarno, već samo tražimo da Hrvatska prestane izmišljati toplu vodu i primijeni ono što već veoma dobro funkcionira u drugim članicama EU. Ako Vlada zaista želi zadržati mlade i obrazovane u Hrvatskoj, neka jedan od motiva za ostanak bude i da studiranje ne bude mirovinska kazna. Nema nikakav razlog da se doslovno odmah u radni staž ne prizna studentski rad, ali i godine redovitog studiranja također. Ne trebaju studentima lijepe najave već jasno konkretno zakonsko rješenje.
BUZ-ov stav pritom je dosljedan i danas. Naš službeni program predviđa priznavanje staža tijekom redovitog studiranja po nekom od poznatih modela, ali najdulje u okviru njegova zakonskog trajanja.
I ono što je isto tako važno, to treba važiti za sve bivše, sadašnje i buduće studente.
U Zagrebu, 04. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment