Nakon komemoracije u Jasenovcu, ponovno se digla bura: treba li ili ne zabraniti pozdrav – Za dom spremni, kao da je to najvažnije pitanje političkog, gospodarskog i inog života?
Naime, oni koji neprestano govore i pišu da taj pozdrav treba zabraniti, uglavnom dolaze iz redova koji nisu sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, pa čak ni u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Ne smeta njih taj pozdrav, već što su ga u vrijeme Domovinskoga rata upotrebljavali pripadnici HOS-a, što su s njim ginuli, sad se tek vidi, za „lijepu njihovu“!
Te i takve, a poglavito neke od notornih hrvatskih „istoričara“ poput Klasića, Goldsteina, Jakovine i sličnih, potpomognute političarima i politikantima ala Kraus ili Pupovac, (koji je na prošlim izborima u Gradu Zagrebu „pobijedio“ sa svega dvjesto glasova !) ne smetaju zločini partizana i komunista u Drugom svjetskom ratu ili oni nakon njega, već samo i isključivo takvi koji su 1991. navodno učinjeni u vrijeme agresije i okupacije Srbije, Crne Gore i zločinačke JNA, ali isključivo od strane hrvatskih branitelja.
Ministrica kulture i medija kaže da školsku djecu šalju u Jasenovac na „ekskurzije“, da se upoznaju sa zločinima u tamošnjem logoru, ali ne pada joj ni na pamet da istu akciju pokrene recimo za Maceljsku šumu (u kojoj vjerojatno nikada nije bila, ni čitala monografiju od Damira Borovčaka o tom mjestu i tamošnjim strašnim zločinima Titovih partizana i komunista, pretežno nad nevinim Hrvatima).
Razlika između Jasenovca i Maceljske šume pretežno je u tome što su u Jasenovcu najviše stradali Srbi, Romi i Židovi, a u Maceljskoj šumi manje – više jedino Hrvati.
Prvo su razni hrvatski „istoričari“, koji se ne mogu pomiriti sa stvaranjem hrvatske države, stavljali „ruku u vatru“ da je u Jasenovcu ubijeno „najmanje“ 800 tisuća ljudi, a malo pomalo taj su broj sada sveli na deset puta manju brojku.
Jadno je i žalosno što baš takvi s brojem stradalih ljudi neprestano „licitiraju“ kao “babe na placu“. Sada kažu da ih je u Jasenovcu pobijeno između 80 i 100 tisuća, što drugim riječima znači da broje ljudi poput „krumpira“, odnosno da može ovako i onako.
Slično su brojali nesretne ljude i u prvom ustaškom logoru Danica. U vrijeme komunizma „istoričari“ su pisali da je tamo pobijeno 30 tisuća ljudi, a onda su tu brojku neprestano umanjivali da bi na kraju ispalo da ih je pobijeno svega tri, ali da ni za to nemaju pravovaljane ili bolje rečeno nikakve dokaze. Nu, to nije razlog da razni mesići i krausi, uz lokalne politikante, ne dolaze na ovo mjesto i polažu vijence i pale svijeće za „sve ubijene“!
Što bi se dogodilo da se i zabrani pozdrav „Za dom spremni“? Ništa! HOS-ovci bi ga i dalje nosili na svojim ratnim odorama, a mi bi pitali: što je s ostalim pozdravima poput „Smrt fašizmu-sloboda narodu“? Također nas zanima, gdje su svi ti današnji zakašnjeli borci za slobodnu i samostalnu Hrvatsku bili 1991., odnosno što su radili u vrijeme komunizma?
Većina od njih i tada su bili na istaknutim (komunističkim) položajima, što znači da nam je prije svega, kao žednome voda, potrebna lustracija.
Naravno, ne govore istinu oni koji tvrde da se to ne može napraviti, da smo zakasnili i tome slično. Pa, razni manolići su još uvijek živi, a tu su i perkovići i mustači (istina trenutačno u zatvoru) i bezbroj njima sličnih, pa umjesto da se bivše Udbaše i njihovu djecu zaustavi u daljnjem napredovanju, od politike, obrazovanja, medija i gospodarstva, baš njih se gura naprijed, a one koji su stvarali hrvatsku državu sve se više (namjerno) marginalizira i prešućuje.
Domovinski rat i borba za Hrvatsku već je duže vrijeme (od smrti prvog hrvatskog Predsjednika) u „drugom planu“, pa ako se tako nastavi ostat će samo „borci za bratstvo i jedinstvo“, a njih je puno više i bolje raspoređenih od onih koji su dali krv za hrvatsku Domovinu!
Evo, sada nas očekuju i lokalni izbori.
Koliko je hrvatskih branitelja i domoljuba na listama?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment