Po popisu stanovništa u Hrvatskoj, gotovo pola milijuna Hrvata otišlo ili pobjeglo iz te Lijepe naše, kako Hrvati tepaju svojoj Maji i svojoj Domaji.
Kad je sin moga prijatelja odlazio s obitelji u jednu evrpsku nordijsku zemlju, otac ga je pitao zašto odlazi, a on je sprašio u oči svom ocu branitelju; točnije rečeno dobrovoljcu u hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu i jednom od utemljitelja stranke koja je stvarala ovu državu u miru i u ratu.
„Stari moj, u Jugi si bio zatvaran, diskrimniran, šikaniran i maltretiran, pa kad je pao berlinski zid pridružio si se Tuđmanu istvarali ste stranku i državu. Kad je pukla puška otišao si branit nas svoju djecu i svoju kuću, Lijepu našu, jel tako, stari moj. Kad si uspio oslobodit hrvatski narod od srpskog i crnogorskog agresora (istok Hrvatske napali su Srbi i razarali Vukovar, a jug Crnogorci, pucajući po Dubrovniku i pustošeći Konavle) gurnuše te u šturc braća jugovići, svetosavci, partizanska djeca i unuci i hrvatski komunisti, pa si se našao zajedno s nama, svojom djecom na brisanom prostoru – u nigdini.Ono što je trebalo biti tvoje, oteli su ti, a nas tvoju djecu životno ugrozili. Sad uživaju blagodati tvoje borbe djeca partizana i hrvatskih komunista, nekakvih antifašista i djeca svetosavaca, kosovaca, udbaša i partijaša…
Na vlasti su oni koji nisu vidjelii bojišta osim na ekranu; ljudi koji su pobjegli u zemlju u koju idem ja sada; ratni profiteri i dezerter. Takvo je ozračje u ovoj zemlji da ja u njoj ne želim živjeti. Bio si u rovu i na ratištima, pa što ja sada imam od toga, a što ti , stari moj! Borio si se za njihovu slobodu i stvarao si ovu državu za one koji je nisu htjeli, pa sad njihova djeca uživaju u onome što je trebalo biti moje životno stanje. I još nešto, stari moj, možda ne bih išao u ovu zemlju živjeti da mi dida nije bio ono što je bio, u onoj vojsci koja se borila za slobodnu i nazavisnu državu Hrvatsklu,pa tu državu i sve koji imaju ikakvu vezu s njom, partizani i komunisti sotoniziraju od one godine kad si ti rođen i kad je ta nesretna država nestala, a došla Titova partija i satrapija. Stari moj, diću i šta ću radit i koće primit na neki bolji posao ili u neku državnu službu unuka jednog davno nestalog ustaše!
Da budem do kraja iskren i pošteno kažem; pobjegao sam od njih, stari moj, otišlo je mnogo toga u krivo i u krive ruke. Stari moj, poštedi me svoje uzaludne muke!
Otac je šutio i dugo sjedio u kafiću na zrakoplovnoj luci i u svojoj velikoj muci, gledao u prazno, u pustoš, dok je avin odletio i odnio u tuđinu njegova sina, nevjestu, unuku i unuka. Unuka mu najviše nedostaje.
Ante Matić
Leave a Comment