SREBRNA APOKALIPSA…

“Kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu kraljevstvo Božje!”
(Luka 21:31)
“Imamo srebro!”, vrišti naša uzbuđena gomila navijača puna piva. Baš kao što je razdragano uskliknuo Otac domovine: “Imamo Hrvatsku!”. I zaista je imao Hrvatsku, on i njegovi udbaši koji je imaju i danas. Imaju dvorce, jahte, bogat život bez rada… Opljačkali su svoj narod i zlato pohranili u poreznim oazama. Nama su dali “panem et circenses”, kruha i igara – ali bez kruha! Kad prođu igre, vraćamo se natrag – u besperspektivnost, depresiju, na dno koje nam pripada, na zadnja mjesta! Sva sportska zlata ne mogu nahraniti gladne u Lijepoj našoj, u močvari korupcije i nepravde iz koje ljudi bježe. Kad nas uskoro prijeđe i Bugarska bit ćemo i službeno zadnji, najsiromašniji, najnesretniji… Osvjestimo se od ničega – sutra će se ova srebrna utakmica pretvoriti u borbu za golu egzistenciju goleme većine hrvatskog naroda. Apokalipsa, sutra!

Vraćamo se u ogoljelu stvarnost bez srebra. Umjesto nogometa, političke igre! Zazvonile su nam dvije izjave u ušima. Prva je: “Ono što je važno je da će usvajanje nagodbe biti pobjeda Andreja Plenkovića, HDZ-a i vladajuće većine”, izjavio je zastupnik HDZ-a, Branko Bačić.
A druga: “Naravno da neću podnijeti ostavku, imam povjerenje u članice i članove koji su me izabrali”, kaže predsjednik SDP-a Berislav Bernardić.
Pa kakve veze imaju ove dvije nepovezane izjave? Kakve veze imaju Agrokor i problemi u SDP-u?, upitat će se mnogi.
Imaju! Duboko u konspirativnom mraku spava jedna tajna. Ali, kako kažu: “Zaklela se zemlja raju da se svake tajne znaju”. Tako je i ova tajna provirila iz tame, istovremeno s gornjim izjavama. Dvije rečenice ovih političkih dužnosnika, zaokružuju jednu dobro planiranu političku akciju. Nepoštenu dakako, jer je političko poštenje nepoznat pojam u hrvatskom ozračju.

AGROKOR
Prva, Bačićeva izjava o nagodbi u milijardskoj aferi Agrokora označila je kraj bilo kakvih daljnjih istraživanja o korupciji i kriminalu u ovoj aferi. 500.000.000 naših kuna nepovratno je nestalo u džepovima Ante Ramljaka i savjetnika i o ovoj manipulaciji više nema “ni zbora ni dogovora”. Ali, i pokraj potpune netransparentnosti i pune tajnosti – ostaje mišljenje da je u pitanju prljav posao. Javnost je uvjerena da je ovaj bezobrazno preplaćeni posao opet dio hrvatske močvare korupcije i kriminala! I da je možda svaki od 160 savjetnika (!), od svoga apsurdnog honorara (preko 3,2 milijuna kuna) – morao odvojiti barem milijunčić za crni fond, “Zna se”? Velika je vjerojatnost da su crni fondovi (kao i godinama do sada!) popunjeni s još kojom milijardom zamagljenom po modelu iz Todorićevog doba. Nema dokaza, nitko ništa ne zna – ukratko “papala maca” pa DORH može kaznene prijave i sumnje – lijepo arhivirati ili još bolje, sve “papire” spaliti i pepeo baciti u smeće. No, istinu je teško spaliti, svi znamo da je silna raskoš porodice Todorić stvorena i temeljena na korupciji svih garnitura vlasti. Dovoljno je spomenuti lovišta, otok Smokvicu, Kulmerove dvore i bogatstvo u poreznim oazama… I Ivicin dogovoreni “bijeg” u London, da slučajno ne izlane koliko je naših milijarda “donirao” pljačkašima domovine.
Lex Agrokor ili bolje rečeno, Lex Šavorić, kojim je formalno pokriven mega kriminal pisao je privilegirani skup s izravnim materijalnim interesom. Da bi taj skup ostao u tajnosti, zanemarene su sve zakonske procedure, uporno su ignorirani nalozi suda da se ne bi otkrili privilegirani dobavljači, ignorirana je procedura izbora Vjerovničkog vijeća, korumpirani mediji “ništa ne znaju” o šteti za državni proračun koju ćemo platiti mi, porezni obveznici.

PIJANI MILIJUNAŠI
Bačićeva izjava označila nam je još jednu tajnu – smirenje političkih tenzija. Uvjet za to je čvrsta većina u Hrvatskom saboru, dakle korumpiranje većeg broja zastupnika što je i do sada bila uobičajena praksa HDZ-a (Saucha, Glasnović i dr.). S golemim crnim fondom “oplemenjenim” našim i Todorićevoim milijardama Plenković može kupiti cijelu vrhušku SDP-a na čelu s predsjednikom Bernardićem. I svu tu korupciju skriti od javnosti – koalicijom s SDP-om.
Sve do sjedanja Bernardića na tron SDP-ea, dotadašnji predsjednici Račan i Milanović držali su formalnu distancu od HDZ-a iako su faktično dijelili plijen – pljačku građana svoje domovine. Ali, ipak su obojica zazirali priznati krvnu vezu sa sestrinskom Hrvatskom Demokratskom Zajednicom.
Inauguracijom Bernardića, 2016. godine, po kazivanju izvora koji želi ostati anoniman, taj odnos se promijenio. Berin politički antitalent pokazao se u punom svjetlu od samog njegovog stolovanja na komunistčkom prijestolju. SDP je strmoglavo i nezaustavljivo krenula prema dolje. Bilo je evidentno da će se dogoditi krah stranke – ali je i HDZ pucao po svim šavovima. Drastičan pad standarda hrvatskog puka i autobusi, vlakovi i zrakoplovi, puni zauvijek odlazećeg vitalnog i stručnog sloja ukazivali su na brzo nestajanje i naroda i države Hrvatske. S druge strane, hedonizam elite Gornjeg grada i anti kršćanska raskoš biskupa s Kaptola poprimili su razmjere “pijanih milijunaša”. Birokracija nekontrolirano buja, puni se novim tisućama uhljeba, novim uredima, novim parkovima luksuznih automobila, milijuni cure u stalnim inozemnim “izletima”. Kaptol također troši državne milijune na nove i nove crkve, župnici malih župa voze mercedese. Gomila se masa mladih svećenika koji neće ništa produktivno raditi osim mahanja tamjanicom, mesinganom posudom za tamjan.
Planeri s Gornjeg grada shvatili su da je ovako skupu državu nemoguće održati bez još većeg represivnog aparata. Rješenje je ujediniti dvije sestrinske stranke i na taj način spriječiti rast demokratskog Živog zida i bujanje fanatičnog klerofašizma u ekstremno desnim strankama i udrugama. Manju opasnost za vlast je klerikalni Most koji svjetonazorski stoji između ovih grupacija i lavira “kako vjetar puše”. Ujedinjenje, u “businessu” odavno ujedinjenih stranaka HDZ-a i SDP-a, odnosno – koalicija, garantira izglasavanje bilo kakvih, pa i neustavnih zakona za stvaranje novih zaštitnih mehanizama vlasti i za posljednje “glodanje” ogoljelog hrvatskog kostura.
Izbor Bernardića za predsjednika SDP-a pao je kao poklon s neba. Svojim djelovanjem dokazao je da ga ne zanimaju ni prava manjina, ni prava žena, pa onda ni prava svih građana u Hrvatskoj. Osim toga pojam socijale i brige za radnike, stranka SDP odavno je izgubila i postala “fikus”, lažna i samo formalna oporba. Beru zanima jedino visoki politički položaj i lagodan život bez rada. Naime, Bero nema ni jedan radni dan, nakon studija direktno je uskočio u politiku kao predsjednik Foruma mladih SDP-a, zatim kao zastupnik u Hrvatskom saboru pa predsjednik gradske organizacije SDP-a, pa potpredsjednik zagrebačke skupštine – sve do Milanovićevog komunističkog prijestolja.
Ovakav profil tipičnog neradnika s nedostatkom svake vrste empatije prema svome narodu, bez ikakvih moralnih ograda, bio je idealan “pacijent” za HDZ-eov obavještajni aparat. Po izvorima s nekoliko strana, Beri je upućen otvoren poziv za suradnju – ili bolje reći za koaliciju dviju stranaka. I kao što rade sve svjetske tajne službe, najprije se nudi novac, a ako to ne ide – slijedi fizička prisila. Često se nasilje najprije provodi na obitelji, na primjer otmicom djece ili premlaćivanjem srodnika. Kad ni to nije dovoljno slijedi direktan napad na primarnu osobu ili se posao završava ubojstvom.
Po svemu se čini da je Bernardić pristao na suradnju, iako je nepoznato je li u pitanju novac, dobar položaj ili strah od mogućih prijetnja. Mogao je birati između doživotnog osiguranja milijunima eura iz crnog fonda HDZ-a ili možda foteljom predsjednika Hrvatskog sabora. Ne treba zaboraviti da je Bero, iako moralno nestabilan, vrlo inteligentna osoba. Završio je fiziku na prestižnom Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu, a tijekom studija bio je proglašen studentom generacije, ali to ne omogućava bezbrižan život bez rada. Po edukaciji bi mogao biti učitelj u osnovnoj školi ili profesor u srednjoj. Plaća mizerna – bez skupih limuzina s vozačima i s bajkovitim političkim primanjima. A, tu je i mračni okvir mega korupcije kao sastavnog dijela hrvatske politike, nevidljiv slijepim i gluhim Bajićevim učenicima i nasljednicima.
Konspirativni plan provodi se poglavito na uspostavi koalicije, ali i na konačnom rasapu bezopasnog, ali ipak oporbenog SDP-a. Svojim javnim nastupima koji su programirano smiješni, priglupi i groteskni – Bernardić je stekao status seoskog komedijaša kojeg više nitko ne shvaća ozbiljno. Gurnuo je u ponor svoju stranku, ali je i sebe zbrisao s političke scene. Programirana je i Bernardićeva žilava borba u stranci za ostanak na mjestu predsjednika, jer što duže ostane na tom položaju – veća je i mogućnost drastičnog pada rejtinga i potpune minorizacije SDP-ea. Da koalicija nije dovoljna govori i podatak da je frakcija u SDP-u koju predvodi Hajdaš Dončić već predlagala koaliciju HDZ-a i SDP-a – što je Beranrdić odbio da bi maskirao i nastavio svoj rad na konačnom nestajanju SDP-a.
Na kraju treba dodati da gore spomenute izjave Bačića i Bernardića jasno naznačavaju vrlo vjerojatnu budućnost koalicije HDZ-a i SDP-a.
Što to donosi osiromašenom i apatičnom hrvatskom narodu?

Zlo rađa samo zlo! Koalicija HDZ – SDP umnoženo je zlo. Nemoral, pohlepa vlasti i klera, pljačka svog naroda te ubrzani odlazak radne snage neminovno donosi brzi kraj promašene i osiromašene Republike Hrvatske. Sutra ćemo zaboraviti Svjetsko nogometno prvenstvo, idemo natrag – na dno koje nam pripada, na zadnja mjesta! Vraća se opća depresija, besperspektivnost, prazni stolovi… Od igara se ne živi, ne mogu se jesti – slijedi apokalipsa, oganj s neba!
Ostaje samo slabašna nada; možda sutra na crnom zgarištu nemorala, korupcije, kriminala i nepravde – izraste bijeli cvijet?!

Anno Domini MMXVIII.   Saša Radović