Odlazak akademika Josipa Pečarića ponovno je razotkrio stare rane hrvatskog društva. Te rane nikada nisu zacijelile. Isto vrijedi i za službenu politiku. Preminuo je čovjek golemog ugleda. U svjetskim znanstvenim krugovima težio je neizmjerno više od današnjih kreatora javnog mnijenja. Pečarić je iza sebe ostavio preko 1200 znanstvenih radova. Bio je jedan od vodećih svjetskih matematičara. Svojim radom zadužio je domovinu. Službena tijela to jednostavno ne mogu ignorirati. Usprkos tome, danas svjedočimo glasnoj tišini.
Odlazak estradnih zvijezda ispraća se brzojavima sućuti s najviših državnih instanci. Isto vrijedi i za politički podobne kulturnjake. S druge strane, obitelj vrhunskog znanstvenika suočava se s ignoriranjem. Državni vrh mu je uskratio sućut. Javna televizija i vlast Pečariću očito ne mogu oprostiti kritiku. Miroslavu Krleži su oprostili sve. Modernim ikonama opraštaju u sekundi. Pečarić je nudio oštru, beskompromisnu riječ. Odbijao je savijanje kralježnice pred strujama vremena.
Poput Matoša ili Ujevića, izabrao je teži put. Volio je Hrvatsku bez kalkulacija. Otvoreno je progovarao onda kada je većina šutjela. U Aleji velikana ima mjesta za razne ličnosti. Njihove zasluge često su bile plod političkih kompromisa. Neki su tamo zbog estradne popularnosti. Zato Josip Pečarić pod svaku cijenu mora biti pokopan u Aleji velikana, uz bok Ivici Račanu i drugima. To mjesto mu pripada po svim kriterijima. Njegov pokop na tom mjestu bio bi čin povijesne pravde. Sprovod će se održati u četvrtak u 11:40 sati na Mirogoju. To će biti trenutak istine za hrvatsku javnost. On je spojio svjetski znanstveni vrh s nepokolebljivom ljubavlju prema narodu. Povijest neće pamtiti šutnju službenih kanala. Povijest će pamtiti Pečarićev neizbrisiv trag u znanosti. Pamtit će njegovu borbu za hrvatsku samobitnost.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment