Moj je interes i strast podučavati ljude tome kako prijeći put od filozofa preko inicijanta do učitelja, od znanja preko iskustva do mudrosti, od uma preko tijela do duše, od mišljenja preko činjenja do postojanja i od toga da se nešto nauči glavom pa primjenjuje rukama i onda zna napamet srcem.
Vjerujem kako imamo svu neurološku i biološku opremu koja nam je za to potrebna i bez sumnje sada mogu reći kako obični ljudi širom svijeta rade to neuobičajeno. Ovo je uzbudljivo vrijeme jer se ti ljudi iscjeljuju od različitih bolesti, od kojih su neke genetski poremećaji za koje znanost i medicina nemaju rješenje. Ljudi stvaraju nove poslove. Stvaraju nove prilike. Stvaraju nove veze. Stvaraju nove karijere.
Doživljavaju mistična iskustva koja ih zauvijek mijenjaju. A ljepota iza svega toga jest ta da je to formula i nitko iz nje nije isključen. Kao i kod svega drugoga, na početku je potrebna vježba, ali kako budete razvijali vještinu, to će postati jednostavnije.
Koja su naša ograničenja kao ljudskih bića kada se suočimo s krizom ili bolešću, dijagnozom ili gubitkom? Ne koristimo li najčešće nešto izvan nas samih? Nešto što će promijeniti ono kako se osjećamo iznutra. To je većim dijelom stari model stvarnosti, ali ljudi počinju učiti kako mogu sami sebe regulirati. Počinju mijenjati svoje unutarnje stanje postojanja ne oslanjajući se ni na što izvan sebe samih.
Zašto je to važno? Jer se počinju više oslanjati na sebe i rješavati poteškoće u svom životu bez oslanjanja na ičiju ili ikakvu pomoć. Demistificiranje tog procesa moj je put još od 1986. kad sam ga počeo proučavati nakon vlastite ozljede i vlastitog iskustva ozdravljenja. Počeo sam proučavati druge ljude koji su imali slična zdravstvena stanja ili su bolovali od kroničnih bolesti koje su pokušavali liječiti konvencionalnim i nekonvencionalnim metodama i čije se stanje nije mijenjalo ili se pogoršavalo, a onda su najedanput ozdravili.
Puno sam putovao i tražio zajednička obilježja kod tih ljudi, intervjuirao sam stotine i stotine ljudi koji su doživjeli spontanu remisiju bolesti. Pokazalo se da su im četiri stvari bile zajedničke. Kao prvo, vjerovali su da postoji inteligencija koja živi unutar njih i daje im život. A ta je inteligencija naravno svijest, a svijest je svjesnost, a svjesnost je obraćanje pozornosti. Počeli su shvaćati da ta inteligencija koja im daje život održava i rad njihova srca, probavlja njihovu hranu i organizira bilijune funkcija koje se događaju svakog trenutka u našem tijelu te da je izražaj života čudo već sam po sebi.
I shvatili su da ih ta inteligencija može puno bolje iscijeliti nego što to mogu oni sami. Zato su odlučili uspostaviti odnos s tom inteligencijom, uzeti si vremena i povezati se s njom, početi komunicirati s njom, davati joj neke upute, dati joj plan, predložak, i početi odlučivati da ako uspostave odnos s njom, ako mogu biti s njom i oblikovati neki budući ishod, da kada budu na čisto sa sobom i zadovoljni svojom namjerom, da onda mogu predati svoju kreaciju, predati svoju bolest većem umu i početi je zamjenjivati novom idejom onoga tko su željeli biti.
I ta je inteligencija počela odgovarati i uzrokovati promjene u njihovu zdravlju. Drugo zajedničko obilježje koje sam otkrio bilo je da su ti ljudi najedanput preuzeli odgovornost za svoju bolest. Nisu govorili da im je to napravio bivši partner ili da je to zbog gubitka partnera ili zato što im je šef tiranin, nego su sami razlog tome što su takvi. Izdigli su se iznad stanja žrtve i shvatili da je ono što je uzrokovalo njihovu bolest bilo loše upravljanje vlastitim mislima i emocijama.
Što je viša razina vaše energije tijekom dana, to više informacija razmjenjujete u tom polju. Što dulje možete zadržati tu visoku razinu energije i biti povezani s budućnosti umjesto prošlosti, to možete dulje održavati to stanje. Što je viša energija, to ste više povezani s poljem, stvaraju se neposredni učinci koje biste trebali vidjeti u svom životu. To nepoznato naravno nema nikakve veze sa strašnim ili opasnim stvarima. Ono se odnosi na iskustva koja stvaraju emocije strahopoštovanja i učenja, slobode i radosti.
Emocije zbog kojih uistinu preispitujemo prirodu stvarnosti. Obični ljudi širom svijeta rade to neuobičajeno i iz iskustva vam mogu reći da oni izgledaju baš poput vas. Ozdravljuju od teških bolesti, zdravstvenih problema, doživljavaju mistična iskustva koja nadilaze jezik. Zacjeljuju stare ožiljke i rane koji ih drže zaglavljenima u prošlosti. Stvaraju nove poslove, nove veze, nove prilike koje nastaju kao rezultat sklada u kojem se nalaze. Dakle kada ste u skladu, povezani ste s nečim većim od sebe.
Kada niste u skladu, osjećate se odvojeno od tog polja. A to iskustvo odvojenosti u potpunosti je povezano s oskudicom. U potpunosti je povezano s dualnošću. I mi naravno čekamo da nešto izvan nas promijeni to kako se osjećamo iznutra. To se zove biti žrtva. Istinski raditi na tome da nadvladavamo sebe svaki dan, truditi se da postanemo svjesni svojih nesvjesnih misli, zapisivati ih. To su misli koje stoje na putu između vas i vašeg sklada.
Primijetite kako se ponašate i počnite gledati te nesvjesne navike, i postanite toliko svjesni njih da više nikada nećete ponovno biti nesvjesni. I na kraju, pogledajte te emocije koje vas drže usidrene u prošlost i definirajte ih. Dajte im ime. Možda ćete postati svjesni da ste čitav život doživljavali mržnju i krivicu, a da to niste ni znali, osjećali ste te osjećaje „jer ste osjećali da ste to vi“. A onog trenutka kada ih možete imenovati i trenutak kada postanete svjesni i pogledate sebe očima nekog drugog, čin promatranja tih stanja uma i tijela znači da više niste ti programi. Vi ste svijest koja promatra te programe.
I tada se počinjete odvajati od starog ja. Sam taj čin stavlja vas u prostor mogućnosti, ne čestice u kvantnoj fizici, već val iz kvantne fizike u kojem postoje sve mogućnosti. I zapamtite, što duže ostajete u mogućnosti, što duže zalazite u nepoznato, više ćete stvarati novih iskustava u svom životu.
Isprobajte to.
Dr. Joe Dispenza
Leave a Comment