By Budući da sam naišao na negativne i zlurade komentare čudnih autora još čudnije „hrvatskih” medija ovi put ću malo ozbiljnije da zadovoljim Katine mire i očekivanja. Živjeli smo odgajani u duhu straha. Jednoumlje je opasno jer ako nisi njihov i obrecneš se u afektu makar i slučajno… gotov si. Rijetki su se usudili suprotstaviti međutim ipak su na najokrutnije načine proganjani, zatvarani i ubijani. Brojna ubojstva u režiji UDBE I KOS-a likvidirali su brojne domoljube. Ovaj koncert za njih je otvaranje Pandorine kutije. Duh i naboj i ljubav za domovinu, njima je šok od kojeg se ne mogu niti znaju otrijezniti. Željeli su da koncert ne uspije, najavljivali svakakvih crnih prognoza. Nastojali ga onemogućiti i usitniti u nekoliko manjih. Ali nismo poklekli, nismo se dali, i nekad ona ” malo nas je al nas ima” prerasla je u… ima nas puno. A da nam komunistički zločinci nisu ubili pola milijuna hrvatskog naroda i inteligencije bio bi nas i milijun na koncertu. Teroriziraju cijelu naciju, jer ih je sustigla spoznajnost da nisu više oni ti čiji se glas čuje jače, i njihovim riječima bezuvjetno vjeruje. Njihova djela nisu antifašistička, jer antifašizam ne postoji kao takav kod komunista partizana. Činiti veće zlo od svojih protivnika, likvidirati najmonstruoznijim načinima, bacati u jame i žive zazidati, ubijati ratne zarobljenike koji su se predali je zločin. Maceljska šuma, Bleiburg i tisuće drugih jama i stratišta, a u Zagrebu gdje god da krene kopati bager posvuda kosti žrtava ubojica im partizana tobožnjih ” oslobodioca”. Nikakav antifašizam, već zločin veći od nacizma i fašizma zajedno. Imali su brojne prilike pokazati tko su i kamo pripadaju. Od “oslobođenja ” Zagreba, ubijanja, progona, pljačke, useljavanja u kuće, vile, stanove njihovih ratnih a posebno „klasnih” protivnika. Bilo je sedamdesetih i prvo buđenje… Hrvatsko proljeće, a znamo kako su ga ugušili. Zatim u osvit rata Račanovo izručenje oružja Teritorijalne obrane RH, što znači onemogućavanje obrane, sve do izlaska „antifašista” iz Sabora kada se izglasavala samostalnost RH. Sve su to sljedbenici kumrovečkog bravara što je bio tko zna tko ali je dao jasno do znanja što misli o želji Hrvata da stvore svoju državu: ” Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati državu”, njegov citat. Imamo je, imamo Hrvatsku Joža, prevarantu i ubojico. Nije te svijet proglasio i svrstao među 10 najvećih ubojica 20 stoljeća tek tako. Zna svijet za svaku žrtvu. A mi dopuštamo da sljedbenici tih ubojica, krvnika i zlotvora dižu glave i NAMA izriču kritike, blate nas i prozivaju za Domovinski obrambeni rat, za riječi koje su bodrile nas branitelje, ali i tješile narod da će doći dan slobode. I došao je. Ova zemlja naša Hrvatska, natopljena je krvlju, ponosni smo na našu djecu, na domoljublje koje smo vodeći se vlastitim iskustvima utkali u živote tih mladih ljudi, i kako kaže Marko Perković spokojno ih možemo promatrati jer smo Hrvatsku stvorili i mirna srca je prepuštamo njima. Siguran sam kako to pjesma kaže, bude li potrebno ” Za Dom” bit ćemo uvijek spremni. I Joža, ljubičica krvavo crvena, je vrlo sličnu misao koristio, kako neprijatelj nikada ne spava i moramo biti uvijek spremni. Jesmo Joža samo ne da bi obranili tuđe, ukradeno i na zločinu stvoreno, nego ostvareno na poštenju i radu. Na ljubavi prema ovoj prelijepoj i jedinoj nam zemlji Hrvatskoj.
Svakako Hrvatska djeca nisu spremna za dom u kojeg su komunisti uselili s preobučenim četnicima, a prethodno ubivši vlasnike.
Sigurno nisu spremni za dom u kojem lezbijke i pederi, ili maskirani LGBT promiskuitetni polugoli čudaci s dječicom povlačenoj rukom marširaju u ”paradi”, jer mi zasigurno na te devijacije nismo ponosni. Nisu spremni ni podupirati i pohoditi Kumrovec, rodnu kuću krvnika i zločinca. Niti su spremni vijoriti zastave s petokrakom. Niti jednom zvijezdom sa zastava pod kojima smo napadani jer za nas je jedina ona s hrvatskim grbom, naravno i povijesnim. Nisu naši mladi spremni podupirati nazive ulica koji nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Sudac Ranogajec koji je presudio 700 likvidacija još uvijek ima ulicu u Zagrebu. Za to sigurno nisu i nismo spremni. Nisu spremni da se omalovažava Domovinski rat, a ističe i veliča NOR, i proslavljaju godišnjice ” oslobođenje” Zagreba. Nisu spremni da se veliča datum anti-Fašističkog ”ustanka”, četnički dernek na kojem su na očigled njegove majke na ražnju pekli svećenika Jurja Gospodnetića. Nisu spremni zanemarivati obljetnice iz Domovinskog rata, a slaviti datume iz NOR- a. Niti su spremni odreći se sebe, u korist vas bezbožnika, nasljednika otetih stanova, vila i kuća. Nisu spremni prešutjeti svu emigraciju, onu što su je komunisti protjerali po svijetu, kao političke neistomišljenike. Koje su likvidirali u velikom broju putem UDBE- e i KOS-a. Nisu spremni slati neistomišljenike na Goli otok da robijaju ili ubijati one koji drugačije misle, puniti jame i nazivati ih klasnim neprijateljima, i bez suda presuđivati metkom u potiljak. Nisu spremni šutjeti o tim i takvim zločinima. …..A za što su SPREMNI….Za Dom, svoj vlastiti ali onaj kojeg su gradili djedovi, očevi. Ne otimali, krali i ubijali da bi se do tog doma domogli. Za Dom pun ljubavi i tolerancije, poštivanja i uvažavanja. Za Dom u kojem se vesele djeca i nazivaju svoje roditelje majkom i ocem, djedom i bakom. A ne roditelj 1 i roditelj 2. Za Dom pun radosti ukućana a ne bez djece, zamijenjene samo psima i mačkama. Za Dom u kojem se vijori hrvatska zastava i slušaju domoljubne pjesme, poput ovih na koncertu MPT. Za Dom u kojem se slavi vjera, tradicija, običaji, a ne globalističko ništavilo bez lica koje uništava i proždire sve naše tradicijske, kulturne i vjerske običaje. Za Dom u kojem se obilaze i štuju stratišta i mjesta zločina nad hrvatskim stanovništvom koje su počinili partizani komunisti. Za Dom u kojem se s ponosom ističe pripadnost Hrvatskoj, bodri i slave svi sportski uspjesi, navija i dočekuje pobjednike. Za Dom u kojem se slobodno odlazi u potrazi za boljim poslom, ali nakon toga mladost i vraća jer vole svoju Domovinu, a ne da se boje povratka i mogućnosti da budu zatvarani. Za Dom u kojem će se svako mjesto stradanja i ubojstva nedužnih ljudi dostojanstveno obilježiti, posjećivati a posmrtne ostatke nakon ekshumacije dostojno pokopati. Za Dom u kojem se neće gušiti domoljublje. Za Dom u kojem će se bolje i sretnije živjeti, časno i s ponosom na državu koju smo mi branitelji oslobodili i stvorili za svih koji vole Hrvatsku. Dom u kojem ćemo uvijek biti SPREMNI se i boriti bude li trebalo obraniti svoju Zemlju. Za Dom u kojem će se kontinuirano raditi na odgoju, učenju istine a ne lažne povijesti, da se usade u memoriju ove vrijednosti a protiv svega navedenog za što nismo spremni i nikada ih nećemo podržavati.
Ovaj put bez pošalica i ozbiljnije
Frane Katin
