Dugo smo se uvjeravali da je naš sukob “vječan”, a zapravo je on pažljivo uzgojen u laboratorijima interesa. Kao netko tko voli svoj narod, ali odbija biti slijep pored zdravih očiju, moram reći: vrijeme je da srušimo tu “balkansku krčmu” i počnemo igrati igru za koju smo, po mitu o našem podrijetlu, sami izmislili pravila.
- Mitovi, putovi i “zagađena” povijest
Stoljećima se iscrpljujemo oko toga tko je prvi “prokrčio put” – jesu li Hrvati bili brži, a Srbi zakasnili pet godina, ili obrnuto. Istina je da su naše povijesti pisali pobjednici koji su se smjenjivali kao na traci, a svaki je od nas tražio da mrzimo onog drugog kako bismo lakše služili njima. Čak ni vanjski izvori, poput Vatikana ili Mletaka, nisu apsolutni; svatko je imao svoj interes – od vjerskih granica do trgovačkih putova. Činjenica je: ista mjesta nisu mogla biti dvije države odjednom, a mi smo dopustili da nam ta “nepomirljiva geometrija” postane omča oko vrata.
- Velika šahovnica: Igra u kojoj nismo igrači
Pogledajte naš grb – šahovnica. To je simbol strategije, a mi se ponašamo kao najjeftiniji pijuni. Dok mi brojimo “njihove” i “naše” kosti, globalni igrači mirno povlače poteze:Vatikan igra na stoljeća, čuvajući svoje zidove;Krupni kapital ne poznaje naciju, već samo dužnike, pretvarajući naše narodno „Mi“ u izolirano, usamljeno i potrošačko „Ja“;Istok (Kina) kupuje naše pruge i luke dok mi spavamo u melankoliji;Globalne korporacije prodiru u svaku poru, pa i u sam Vatikan, čineći našu suverenost tek prividom na papiru.Mi smo postali poligon za hibridno djelovanje velikih sila, a da to nismo ni primijetili.3. Otrov zapadnog individualizma i demografski šah-matNajveća opasnost nije susjed preko granice, već model života koji smo prihvatili. Zapadno “Ja” je otrov za našu kulturu zajedništva. Učili su nas da budemo sebični pojedinci, a rezultat je prazna zemlja. Dok se svađamo oko zastava, postajemo demografski irelevantni. Naša djeca danas u Frankfurtu ili Dublinu žive identičnim, “očišćenim” životima, razumiju se bolje nego mi ovdje, jer su postali ista radna snaga u stroju koji ne pita za porijeklo. Pobjeda u nacionalnom sukobu je besmislena ako na tom teritoriju više nema onih koji bi tu pobjedu živjeli.
- Dosta je farizejštine i lažnog jedinstva
Ne tražimo novo “bratstvo i jedinstvo” – to je bio propali, nametnuti eksperiment. Tražimo mir zrelih i neovisnih država koje se poštuju iz čiste, hladne logike opstanka. Kao Švicarci ili Nijemci, moramo shvatiti da je stabilan susjed tvoj najbolji jamac. Sve ostalo je farizejština onih koji na mržnji zarađuju, dok običan čovjek gubi svjesnost i urušava se pod teretom lažnih vijesti i digitalnog smeća.
- Pijun koji postaje kraljica
Na svakoj šahovskoj ploči, pijun je onaj koji najviše strada. Ali, on je i jedini koji ima moć transformacije. Ako prođe kroz blato, izbjegne zamke i dođe do kraja – on postaje najjača figura. To je put svjesnog pojedinca. Rješenje nije u “velikoj politici”, već u povratku čovjeku, u malim otocima razuma, u digitalnoj higijeni i odbijanju da budemo gorivo za tuđe ratove.Vrijeme je da prestanemo biti navijači vlastite propasti i postanemo velemajstori svoje budućnosti. Pogledajte u taj grb – niste stvoreni da budete žrtvovani. Igrajte pametno, igrajte za svoju djecu, igrajte za život.
Šah-mat mržnji, red je na Čovjeka.
Mili Lozančić
Leave a Comment