RAZGOVOR MLADENA PAVKOVIĆA S AKADEMIKOM JOSIPOM PEČARIĆEM O THOMPSONU I NJEGOVOJ VELIČINI….

Otkako je Marko Perković Thompson najavio veliki koncert na zagrebačkom Hipodromu, pa sve do danas, ne stišava se bura oko najboljeg i najpopularnijeg hrvatskog domoljubnog pjevača. Oni s tzv. lijeve strane ne mogu mu oprostiti uspjeh i uspjehe koji postiže, pa u želji da se omalovaži i marginalizira nešto što se ne može, izmišljaju svašta, a najviše da je „ustaški“ pjevač i da želi vratiti hrvatsku državu u NDH. S druge pak strane na Thompsonovim koncertima sve je puno mladih, koji od prvih taktova zajedno s njim pjevaju sve njegove pjesme o obitelji, Domovini i Bogu! Akademik Josip Pečarić živo prati ono što se događa sa i oko ovog domoljubnog skladatelja i pjevača, pa smo ga zamolili da kroz razgovor  kaže sve što se ima reći na ovu temu. Kao prvo, pitali smo ga: je li, po njemu, poklič „Za dom spremni“ među najvećim hrvatskim problemima, kad nema dana, a da se netko ne „očeše“ uz njega?

• Da u smislu da svjetski moćnici koji nisu bili za neovisnu Hrvatsku i koji su podržavali ili sudjelovali u fašističkoj agresiji na Hrvatsku to koriste da bi povezali veličanstveni Domovinski rat i NDH. Da se ne bi govorilo o njihovoj ulozi u srpskom fašizmu s jedne strane, a s druge da postignu ono što nisu uspjeli fašističkom agresijom u miru.

Naime to je davno opisao kineski ratnik i Filozof Sun Tsu govoreći kako je najbolje pobijediti bez rata tako da iskoristiš ‘najogavnije ljude’ iz protivničke zemlje i pomoću njih pobijediš. S obzirom da Sun Tzu nije imao hrvatski primjer kada je neka zemlja bila prvo razoružana i potom napadnuta da bi na kraju pobijedila da bi sam Slobodan Milošević nazvao svoje borce zečevima i tek tada su se iskoristili takvi ljudi u RH od strane svjetskih moćnika mislim da nije prikladno koristiti samo riječ ‘najogavniji’ već o njima treba govoriti kao o ‘najogavnijima među najogavnijima’.

Njima tj. najogavnijima među najogavnijima je napad na ZDS trebao da kao i Srbi povežu Domovinski rat s NDH i time prisile narod da povjeruju da su partizani i zvijezda petokraka važnija za postojanje RH od branitelja koji su s tim pozdravom stvarali. A sjetimo se Srbi su u svojim službenim dokumentima nazivali branitelje ustašama. Nazivali su i hrvatsku državu Tuđmanovom ustaškom državom. Zar se slično ne ponašaju i najogavniji među najogavnijima? I kad su pomislili da su uspjeli dogodio im se Hipodrom i pola milijuna Hrvata ili za njih još stravičnije POLA MILIJUNA PONOSNIH HRVATA.

 

Nu, u svezi toga, baš se i ne javlja puno hrvatskih intelektualaca, kao, prate, a ne bi se htjeli javno izjašnjavati…

• Teško je mnogima izjašnjavati se kada se sve vlasti poslije Utemeljitelja RH akademika Franje Tuđmana ponašaju kao da prije svega brinu što će reći o njima oni svjetski moćnici koji nisu željeli Hrvatsku i koji su inicirali/ pomagali/sudjelovali u fašističkoj agresiji na Hrvatsku. Domaćim političarima su pokazali kako se moraju ponašati svojim nedolaskom na sprovod Utemeljitelja RH. Teško se neki intelektualac može nametnuti u takvim okolnostima i u takvoj zemlji gdje vlast sprovodi politiku poraženog agresora. Ali mogu izuzetni pojedinci koji ne ovise od sustava u RH kao na primjer veliki sportaši ili jedan jedinstveni Marko Perković Thompson. On je svojim pjesmama govorio u ime cijelog naroda. Najogavniji među najogavnijima su ga sve više i više mrzili i napadali, a narod je šutio i obožavao ga. Politikom kuhane žabe i šutnjom naroda vjerovali su da su slomili hrvatski narod i uzeli mu dušu i onda im se desio Hipodrom i prodaja pola milijuna karata za taj koncert što nikada nikome nije uspjelo. Zato su sada poludjeli u toj svojoj mržnji. Meni je razumljivo – prihvatiš biti najogavniji među najogavnijima i poslije 25 godina shvatiš da su Hrvati i dalje ponosan narod. Smiješni su kada napadaju HOS-ovce, a svaka bi se zemlja ponosila da može ispričati priču o HOS-ovcima u Dubrovniku, Škabrnji, Vukovaru itd. Ili nešto najveličanstvenije o HOS-ovoj štafeti smrti. Pitajte naše ljude i vidjet ćete da mnogi ne znaju ništa o HOS-ovoj štafeti smrti. A ne zaboravimo i Thompson je HOS-ovac. Proslavila ga je legendarna pjesma ‘Bojna Čavoglave’. Ona je postala himna svim narodima koji su izloženi agresiji. Oni je pjevaju, a najogavniji među najogavnijima su ga tužili zbog nje. Jadnici. Moraju slušati gazde iz svijeta, koji su htjeli Hrvatsku i dalje kao dio Velike Srbije tj. Jugoslavije, pa i danas političari moraju slušati jednog Pupovca. Doista smiješno jer su naši branitelji od srpske vojske napravili zečeve. Zato ja za najogavnije među najogavnijima volim koristiti i naziv Srpske sluge.

A kako se Vaše pitanje odnosi na hrvatske intelektualce kao što znate mnogi su bili svjesni Thompsonove uloge u očuvanju ponosa hrvatskog naroda i svo vrijeme su mu davali potporu. Sjetimo se samo kako je veliku podršku Thompsonu davao veliki hrvatski književnik akademik Ivan Aralica. Napisao sam više knjiga o takvim istaknutim intelektualcima i jedna od njih „Akademik Ivan Aralica i Thompson“, dragovoljac.com.“ a jedna je o Vama.

A kad sam već spomenuo ‘Bojnu’ kao himnu. Postoje i druge pjesme koje naši ljudi doživljavaju kao himne, a ako se ne varam i Vi ste najnoviji hit AKO NE ZNAŠ ŠTO JE BILO predložili za himnu.

TAKO JE NASTALA POPULARNA PJESMA

Istina. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) predložila je Udrugama proizašlim iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, da prihvate pjesmu „Ako ne znaš šta je bilo“, u interpretaciji Marka Perkovića Thompsona i Hrvatskih ruža, kao svoju (ne)službenu himnu, koja bi se izvodila nakon intoniranja Lijepe naše domovine….

• Kao znanstvenik znam koliko je važno pitanje autorstva. Kada sam slušao Nenada Ninčevića o značajnoj ulozi samog Thompsona u stvaranju pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“ , iskoristio sam naše prijateljstvo i pitao ga o tome.

Marko mi je ispričao kako je dobio od Nena – kako ga on zove – tekst i radio je par dana. Morao je prvo osmisliti melodiju i prilagoditi tekst toj melodiji. To je dosta složen proces, kaže mi Marko, da bi konačno pjesma imala glavu i rep. Napravio je na gitari cijelu kompoziciju potom na jednoj aplikaciji svoga mobitela ugradio aranžman tako da bi odsvirao sve instrumente i otpjevao glavni vokal i prateće vokale…i sve to prvo za potrebe demo snimke. Zatim je takvu demo snimku odnio u studio i tako po njoj posložio pjesmu. Njegov tonac Febo je pjesmu miksao a Marko sam je na kraju i producirao.

Sve je trajalo oko dva do tri tjedna i nije to mali posao da bi Marko zanemario i da bi netko to ignorirao rad svih koji su u tome sudjelovali. Konačno, kaže mi Marko, ako netko želi znati podatke tko je radio na pjesmi može otići na YouTube i ispod pjesme vidjeti te podatke o tome tko je na njoj radio. Kaže mi dalje Marko: „Volim surađivati i sa Nenom i drugima ali volim uvijek naglasiti i svoje suradnike jer su uistinu pomogli da pjesma dobro zazvuči.“

To mi je bilo jako drago čuti jer i sam uvijek stavim kao koautore i one koji su mi ukazali na neki znanstveni rad po kome sam sa svojim suradnicima napravi i objavio naš rad na tome. Iz jednostavnog razloga što bez njih tih radova ne bi bilo.

 

Za Thompsona ste davno tvrdili da je ‘najznačajniji živući Hrvat’.

• Da na to me je prošle godine podsjetio veliki hrvatski kolumnist Joško Čelan koji je u više navrata to i ranije spominjao. Zato sam prošle godine i napisao knjigu o tome koja je dostupna na portalu dragovoljac.com. Danas poslije Hipodroma mnoge izjave poznatih ljudi na drugačiji način kažu to isto. Pri tome bih posebno izdvojio izjavu podpredsjednika Vlade RH Ivana Anušića:

„HRVATSKA I EUROPA TREBAJU POČIVATI NA VRIJEDNOSTIMA KOJE JE THOMPSON JASNO DEFINIRAO“.

Zar to ne govori da je Thompson doista najznačajniji živući Hrvat?

 

• A, što kažu Vaše kolege u HAZU? Ima li tamo nekog osim Vas da ima neko svoje mišljenje o svemu tome? Čini se da članovi HAZU relativno mnogo raspravljaju, ali o temama koje prije svega nisu interesantne za tzv. široku publiku…
• Mnogi akademici koji su domoljubi vole Thompsona jer su svjesni njegovog značaja za Hrvatsku. Na primjer pogledajte samo kako se moj matematičar akademik Andrej Dujella, čije monografije hvale u cijelom svijetu, pohvalio na svom facebooku svojom slikom s koncerta na Hipodromu.

Inače od akademika se ne može očekivati da se često jave i govore o svemu. Oni su birani kao najizvrsniji u svom narodu u oblastima kojima se bave. A to su razne oblasti znanosti i umjetnosti. Pa ne znaju mene u RH po matematici. A u svijetu za mene kažu da sam KING OF INEQUALITIES dakle kralj u području mog rada u matematici, pa čak i da je moja oblast (teorija matematičkih nejednakosti) ‘moje kraljevstvo’.

Recimo Vi ste bili jedan od rijetkih koji mi je prošle godine dao podršku kada sam zaustavio izbor kandidata koji je čim je postao ravnatelj instituta za povijest u Slavonskom Brodu uklonio bistu Franje Tuđmana Utemeljitelja RH koji je u HAZU izabran za akademika kao povjesničar. Prije Izborne skupština javno me je podržao veliki hrvatski kipar Kuzma Kovačić i ne samo podržao već je tog kandidata nazvao: ‘Povjesničar – Uklanjatelj’. Kao što znate tada je na Izbornoj skupštini u tajnom glasovanju moj prijedlog podržala većina akademika i time potvrdila da je HAZU doista hrvatska akademija.

Akademik Ivica Kostović koji je bio i ministar znanosti u Tuđmanovo vrijeme nazvao je čudom to što sam dva puta zaustavio izbor povjesničara iako su to bili prijedlozi razreda u kojem su stručnjaci i iz povijesti, a znate da se u svakom razredu biraju oni koji bi trebali biti najbolji u tim oblastima. Također je rekao kako se time pokazalo kako u Akademiji većina voli Hrvatsku državu’. Zato su mnoge i tako pogodile riječi velikog Zlatka Dalića: „Glasna manjina koja nas stalno vrijeđa – ne voli i neće Hrvatsku, ali naša se mladost ponovno probudila i na to sam ponosan.“

Jednostavno rečeno SVE ŠTO VRIJEDI U RH, pa i u Akademiji, mora biti uz Thompsona. Gledam jednog komentatora koncerta iz vani, koji se oduševio samom spoznajom da Thomsona prati i voli Luka Modrić. A slušajući pjesmu Geni kameni za koju je imao i prijevod konstatirao je Kako je sam Bog nama poslao Thompsona.

SVJEDOCI SU MU BILI SUPRUGA I KĆERKA

Nego, Vi ste već nekoliko knjiga tekstova objavili o Ivi Goldsteinu, pa – „ništa“. Taj i takvi nakon svih kritika kao da još više uzlijeću…

• Očito znate da je prvi takav slučaj u HAZU bio on. Nije me tužio sudu te 2012. nego prije nekoliko godina i svjedokinje su mu bile supruga i kćerka. Kćerka je tada rekla nešto takvo da ću se tome smijati do kraja života:

„Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.“

A znate li za koju me je knjigu tužio?

Vjerovali ili ne radi se o knjizi:

2020. Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.

Ne znam koliko može i u Akademiji biti neinteligentnih ljudi koji poslije Goldsteinovog smiješnog ‘znanstvenog otkrića’ drobilice u Jasenovcu, kad je u svijetu postao poznat kao IVO DROBILICA, nisu shvatili koliko sam tada pomogao Akademiji. Jer tim izborom bi HAZU doista postala Akademija redikula, kako je tvrdio poznati povjesničar i u Tuđmanovo vrijeme Tuđmanov suradnik i ravnatelj HIP-a pok. dr. sc. Mirko Valentić:

„Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pečarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat mi je “znanstveni” opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim “istraživanjima” napisali. Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija – Akademija redikula.“

Dr. Valentić me je još 1998. pozvao da ja odgovorim na knjigu osnivača i ravnatelja Muzeja genocida u Beogradu dr. Milana Bulajića „Tuđmanov Jasenovački mit“ poslije koje smo imali razgovor Bulajić i ja na Radiju Slobodna Europa (Prag) kada je on ispao smiješan, pa je nesretnik napisao novu knjigu u kojoj je za Cohenovu i tu moju knjigu tvrdio da su najantisrpskije knjige ikada i u kojoj je pisao o IDEOLOGIJI GENOCIDA COHEN-PEČARIĆ.

Najveće pohvale za taj moj rad, ali i danas se boje to spomenuti u RH.

S dr. Valentić je bio i peti potpisnik PETICIJE ZDS iz 2015. Poslije dva akademika i dva biskupa.

 

Prije svakih izbora javljaju se pojedinci, kao „desno orijentirani“. A kad prođu izbori gotovo ih nigdje nema, pa ispada da je njima jedino do vlasti i slasti!

• Da, meni je znalo biti smiješno kada su se neki slagali sa mnom, ali pred izbore bi me uvjeravali da je vlast ok. Kada ne bi dobili ono čemu su se nadali, opet sam im ja bio u pravu.

 

• Ima li, po Vama, gospodine Pečariću, u Hrvatskoj „zabranjenih“ pisaca i „zabranjenih“ tema?

 

• Mislim da je to jasno iz ovoga o čemu sam govorio, ali odgovorit ću pitanjem s obzirom da sam ponosan da sam branio Tuđmana knjigom koju je Bulajić nazvao najantisrpskijom i pisao o ideologiji genocida Cohen Pečarić, pa sam ja nedavno sve svoje članke skupio u poveliku knjigu o tome: Znate li je li se itko drugi u RH usudio napisati i jednu jedinu riječ o toj ‘ideologiji genocida’ od 1999. do danas?

OSVEĆIVALI SU SE I ČLANOVIMA OBITELJI

Ne sjećamo se kad smo Vas, primjerice, gledali u nekoj tv emisiji, pa ni na onim lokalnim televizijama…

• Kako da se usude pozvati nekoga za kojeg ravnatelj Muzeja genocida u Beogradu tvrdi da je napisao takvu knjigu? A da ne spominjem to što su neka otvorena pisma potpisivali mnogi intelektualci. Da ne nabrajam biskupe, akademike, sveučilišne profesore, znanstvenike, književnike, umjetnike….

A zbog Peticije ZDS iz 2015. svetili su se čak i članovima moje obitelji.

Ali kada vidimo kakve sve ‘intelektualci i intelektualke’ gledamo danas na (ne)hrvatskim televizijama u RH, moraš biti sretan da me ne ubrajaju u takve. Neka njima Vučićevih vučica i sličnih. Postat će i televizije hrvatske. Thompson im je svašta ‘zakuhao’.

 

Koliko svake godine objavite znanstvenih radova, koliko ste ih objavili samo ove godine?

• Na prošlogodišnjim listama 2% najznačajnijih znanstvenika Sveučilišta iz Stanforda bio sam još uvijek i na listi za cijelu karijeru i na listi za prethodnu godinu. Na onoj prvoj imam uvjerljivo najviše radova od nešto više od 100 znanstvenika iz RH, ali meni je mnogo važnije osim onoga ‘King of Inequalities’ to što su mi kolege iz svijeta još 2002. javili da sam među 10 matematičara po broju objavljenih radova iz matematike u povijesti matematike. Tada je bilo 500 znanstvenih radova, a danas preko 1300. A rijetko tko se može pohvaliti da su tri njegova doktoranda došli na te liste Sveučilišta iz Stanforda.

 

Što mislite o zastupnicima u Hrvatskom saboru, o njihovim raspravama?

• Ne pratim ih. Mnogi od njih i ne pripadaju u nešto što u nazivu ima pridjev „Hrvatski“.

 

A što kažete na ono što se trenutačno događa na ulicama susjedne Srbije? Neki kažu-to se nas ne tiče!?

• Ne vidim zašto bi me to interesiralo jer je odnos prema RH kod većine isti. Rijetki su svjesni činjenice da su oni izvršili agresiju na Hrvatsku, ali to im i ne mogu zamjeriti kada u RH imamo najogavnije među najogavnijima koji su i dalje srpske sluge. A to sam već objasnio.

Zapravo mogli bi čak reći da su u pravu. Naime ne možemo nazvati ratom kada jednu stranu razoružate i pošaljete na nju navodno treću/četvrtu armiju u Europi. To je klanje u kojem im je nedostajalo samo salata kako su pjevali Miloševiću.

A rat je doista počeo 1995. kada smo i mi imali vojsku, i brzo je završio na srpski način – POBJEGOŠE KAO ZEČEVI. Tražio sam od Hrvatskog sabora da uz Dan pobjede proglase i ‘Dan žalosti zbog pravljenja zečeva od Srba’ kako je sam Milošević i objasnio ‘Oluju’, ali godinama nisam dobio nikakav odgovor. Valjda su ljubomorni na Miloševića jer je on to rekao, a ovi naši se ne usude da im se gazde ne naljute, rekao je akademik Josip Pečarić.

RAZGOVARAO: MLADEN PAVKOVIĆ