Lijepe priče o pravoj ljudskoj solidarnosti dolaze upravo od tamo gdje je ljudima najteže.
Načekali se da država pomogne, no od vijesti s TV kako se puno radi, malo toga se vidi na terenu. Država radi popravke a hvali se obnovom.
Da nesreća nikada ne dolazi sama osjetila je gospođa Rada.
Najprije je u potresu stradala kuća i štala, a onda je u kući gdje su se čuvale uspomene buknuo požar.
Kuća je izgorjela s njom su otišle uspomene.
Bolno je bilo gledati gosp. Radu kako po zgarištu čeprka i traži dijelove svoje prastare Singerice od koje su ostali samo metalni dijelovi. Izdvojila je one svoje uspomene među kojima su i čitave ostale i dvije knjige,
dokaz da pisana riječ ne može nikada nestati. Uvijek neko čudo kumuje tome.
Čudo je i Udruga “DOBRO DOBRIM” Do DO, skupina volontera koji prelaze granica mogućeg.
Rada je odavno u svojoj kampici, a nova drvena kuća već je postavljena, još samo unutarnje uređenje i može se useliti.
Životinje već imaju privremeni dom, a volonteri iz udruge prošlu nedjelju raščistili su teren za novu štalu ,a kroz tjedan već i postavili temelj.
Graditi dolaze donatori koje je udruga pronašla u Nizozemskoj.
Udruga je aktivna na niz projekata, upravo je jučer došla velika donacija iz Austrije.
Tvrtka Novo Stabilo d.o.o.i austrijskog Internorm obitelji Poropatić darovala je kvalitetnu stolariju.
Prozori i vrata i laminati grijat će novi dom.
Petrinja i stradalo područje daleko je od svega, a najdalje od Zagreba. Lakše donatori iz Nizozemske , Crne Gore i Austrije pronalaze put do stradalnika nego naša jako uviđajna vlast.
Da bi uvidio velike potrebe ne treba biti političar samo dobar čovjek, donatori koje pronalazi Udruga
“DOBRO DOBRIM” Do Do,
odavno žive po uvjerenju da se dobro dobrim vraća.
Nesreće se događaju i s vremenom zaborave, dobra djela se pamte a poneko nađe i vječni spomen u nekoj knjizi , kojoj ni vatra ništa ne može.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment