By Hrvatska povijest 20. stoljeća obilježena je iskustvom triju velikih totalitarnih zala: nacizma, fašizma i komunizma. Svi ti režimi ostavili su duboke rane, ali je povijesni odnos prema njihovim zločinima izrazito neravnotežan. Dok su zločini nacista i fašista sustavno istraženi, javno prokazani i institucionalno obilježeni, zločini jugoslavenskih komunista, osobito partizana nad hrvatskim narodom, i dalje su tabu tema.
Partizani su, odmah po završetku Drugog svjetskog rata, pokrenuli val brutalnih odmazdi nad vlastitim narodom. Masovne egzekucije zarobljenika, civila, žena i djece – bez suđenja i presude – provodile su se pod crvenom zvijezdom i pod osobnim zapovjedništvom Josipa Broza Tita. U Teznom, Macelju, Kočevskom Rogu, Hudoj jami, ali i u “oslobođenim” hrvatskim gradovima poput Splita, Zagreba i Šibenika, stradali su tisuće nedužnih ljudi čiji jedini “grijeh” bijaše to što su bili Hrvati, katolici, intelektualci ili jednostavno politički nepodobni.
Ti zločini nisu bili protiv fašizma – nego protiv vlastitog naroda.
I dok se brojke Jasenovca višestruko prenapuhuju u službi suvremene velikosrpske mitomanije, a tzv. „etničko čišćenje“ u Oluji se nameće kao dogma međunarodnim i domaćim institucijama – zločini četničkih i partizanskih postrojbi, uključujući i prva logorska rješenja židovskog pitanja u Nedićevoj Srbiji, ostaju prešućeni i nekažnjeni.
U tom svjetlu, tražimo:
Otvaranje svih arhiva bivšeg režima, u Hrvatskoj i u inozemstvu;
Institucionalnu lustraciju i sustavno obrazovanje o zločinima komunizma;
Jednak pristup svim žrtvama, neovisno o ideološkoj oznaci zločina;
Zakon o zabrani svih totalitarnih simbola – uključujući i crvenu zvijezdu, simbol pod kojim su ubijeni deseci tisuća Hrvata;
Vraćanje dostojanstva i istine o hrvatskim žrtvama komunističke odmazde.
Bez pune istine o Bleiburgu, Križnim putovima, “oslobođenim” Splitu i ostalim stratištima – nema moralno zdrave Hrvatske.
Zločin je zločin – bio on počinjen pod znakom svastike, crvene zvijezde ili dvostrukog orla.
Istina je jedini temelj pravednosti.
A poštovanje prema vlastitim žrtvama – jedini put prema samopoštovanju.
Zato: neka istina napokon progovori. Jer samo s punom istinom Hrvatska može hodati slobodna, uspravna i ponosna.
Ivan Turudić
