Ovih se dana pred nama odvija čudna stvarnost, ne znamo je li drama, opereta ili tragedija. Možda je najbolje nazvati je paranoidnom deluzijom, netočnim, ali ukorenjenim vjerovanjem, unatoč istinitim i objektivnim dokazima. Jednostavnije je to objasniti prikazom čovjeka pred kojim je baka od 90 godina sa štapom u ruci, a on vidi pred sobom lijepu Lidiju Bačić. Smješka se i počinje udvarati…
2018. kao nijedna godina dosad u Lijepoj našoj obiluje deluzijom. Naš premijer Plenković se smješka i objašnjava naciji da u monstruoznoj mega aferi Agrokor i u novom nastavku, zvanom Hotmail – nitko ništa nije ukrao, opljačkao ni osiromašio svakog hrvatskog građanina… U euforičnom raspoloženju objašnjava nam da su, on i njegova bajna vlada spasili Hrvatsku. Iza njega na pozornicu stupa Martina Dalić i nastavlja s pričom o spašavanju radnih mjesta. Uvjerava nas da nitko nije zgrabio naše stotine milijuna i strpao ih u džep. Ni ona, ni Ante Ramljak, ni onih 160 savjetnika od kojih je svaki u svoj džep gurnuo 3,2 milijuna kuna (kako izvještavaju zli novinari). A, ima i mnogo – ostalih!
Jedino je točno to da se ne radi o milijunima kuna nego o milijardama eura. Ne radi se o sitnim kradljivcima susjedovih kokoši – nego o svjetskom rangu makrokriminalaca koji su nam samo u posljednjih godinu dana oteli tone zlatnih poluga. Najgore, ali i najžalosnije je pri tomu da naš premijer ne laže, ne pokušava nas prevariti – nego je on u dubokom transu, u deluziji da je sve tako kako on kaže, iako su i pred njim i pred nama gole činjenice o jednoj od najvećih pljačka u europskim, pa i u svjetskim razmjerima. Dovoljno je spomenuti strvinarske fondove Knighthead Capital Management LLC, sastavni dio surovog američkog podzemlja, koji je svoje pipke uvukao u Agrokor i sisa milijune. Previše je Plenković uvjerljiv u svojim nastupima da bi to bila gluma ili prijevara. Prema svemu sudeći bolesna deluzija je kod našeg premijera poprimila zastrašujuće dimenzije. On je duboko uvjeren da Hrvatska nije najsiromašnija država u EU, osim Bugarske koja će nas ubrzo prijeći. Ne shvaća da tonemo u bezdan i da nas samo milosrđe Boga spašava da ne pusti sumporni oganj s neba i sažga ovo klupko laži, prijevara, zla i kriminala – koje zovemo Hrvatskom.
Uz epidemiju deluzije koja je pokraj premijera zahvatila i kompletnu hrvatsku vrhušku, 2018. godina obiluje i nevjerojatnim glupostima. Počeo je Branimir Gravaš, kojeg cijenim kao pametnog čovjeka i branitelja bez obzira na njegove sudske procese. Izrekao je Glavaš u svezi afere Hotmail najgluplju rečenicu od VII. stoljeća, od kako smo se doselili na ove prostore: “Neka institucije rade svoj posao!”. Pa i oni najbolesniji, totalno retardirani bolesnici iz Vrapča znaju da te “institucije” ne rade, da nikada nisu uzele ni jedan cent i ni jednu lipu od najgorih zločinaca: ratnih profitera, najgorih kriminalaca i pljačkaša – tajkuna. Takozvani DORH decenijama spava zimski san čvrsto zatvorenih očiju s vatom u ušima. Što se tiče onih drugih “institucija”, moj prijatelj politolog Darko Petričić kaže da iz odvjetničkih krugova curi informacija o iznosima za koje se može kupiti presuda. Na općinskim sudovima treba platiti od 10 do 20 tisuća eura, na županijskim sudovima 100 do 200 tisuća eura, na Vrhovnom sudu je skuplje, 250 do 500 tisuća eura za povoljnu presudu. Ustavni sud je najskuplji – okruglo milijun eura! U ovoj moralnoj i kriminalnoj kaljuži dovoljno je sjetiti se samo oslobađajuće presude Tomislavu Horvatinčiću. On i dalje slobodno plovi na svojoj novoj jahti, Vidošević i dalje lovi bijele medvjede, a Sanader i sada kupuje preskupe satove i slike. Nije im oduzeta ni jedna lipa.
Pametna i simpatična Dalija Orešković također nije bila previše pametna, izletjela je s povelikom glupošću:”Ako su objavljene e-mail poruke autentične (misli na Martinu Dalić), svi oni koji u njima ne nalaze baš ništa sporno, i nisu ih u stanju nedvosmisleno osuditi, na javnoj sceni broje svoje zadnje dane”. Draga Dalija, što je Vama, zar zaista mislite da će nekome pasti dlaka s glave? E, neće! Pogledajte ovih nekoliko redova teksta iznad ovih rečenica.
Glupost je besmrtna i bezvremena. Dužnosnici i oni drugi, natječu se tko će biti gluplji. Nikola Grmoja kaže da se unaprijed pripremilo tko će zaraditi na Agrokoru. Zbog toga što je premijer i ranije žestoko branio Dalić i on bi trebao podnijeti ostavku. Most smatra da treba otići cijela vlada.
Glupo, beskrajno glupo – i opasno! Mora otići – i ništa! Opasno je pustiti pljačkaše da prođu bez kazne i konfiskacije opljačkanoga. Otići će ili dati ostavku i nikom ništa!!! Grmojina, ali i izjava Anke Mrak Taritaš da i Plenković i Dalić trebaju otići – ukazuju da se kriminal isplati, lijepo skupiš krpice i milijune i odeš! Nekažnjeno! Divota!
Živi zid, jedina svjetla točka na mračnom i kontaminiranom nebu Hrvatske, također se zaletio naivnim traženjem ostavki. Stanje je popravio njihov Branimir Bunjac: “Ovo je kazneno djelo trgovanja povlaštenim informacijama kako bi određena skupina ostvarila interes. Izvukli su 500 milijuna”.
Na scenu je stupio i Ivan Vrdoljak s ortodoksnom glupošću:”Ovdje imamo elemente sukoba interesa, to je potpuno jasno”. Hm, kakvi sukobi interesa? Je li Vrdoljak htio milijardski kriminal u aferi Agrokor sakriti, amnestirati i proglasiti ga sukobom interesa? Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa je najperfidnje, najpodlije i najnemoralnije varanje hrvatskih građana. To Povjerenstvo je izmišljeno isključivo za zaštitu visokog kriminala. Evidentna kriminalna djela političke elite mjerena milijunima eura proglašavaju se sukobom interesa i umjesto Remetinca, banda lopovska plaća “teške kazne” od dvije, tri ili desetak tisuća kuna za oprost. Mnogo, mnogo manje nego što se navodno plaća sudovima za oslobađajuću presudu.
Gordan Maras je zaključio s još jednom glupošću: “Ovo je šokantno. Očekujem da se državni odvjetnik uključi. Dalić je problem Agrokora izvukla iz sustava Vlade i rješavala ga sa svojim prijateljima i poznanicima bez ikakvog sustava sigurnosti. Izložila je njima državne informacije, a oni su kasnije zaradili milijune”. Je li Gordan lud (?), kad govori o “uključivanju državnog odvjetnika”. To uključivanje, kao i do sada, završilo bi odbacivanjem prijave ili zastarom. Čast SDP-a (iako je apsurdno govoriti o časti hrvatske politike) donekle su spasili Bernardić i Grbin koji traže zatvorsku kaznu za pljačkaše, no i to je svojevrsna glupost! Ako je točna izjava spomenutog Darka Petričića – presuda je “plativa”. A, svaki od sudionika afera Agrokor i Hotmail “pun je kao brod” i par milijunčića nije problem (opet se sjetimo Horvatinčića i sličnih). Moći će plaćati oslobađajuće presude i za generacije svojih potomaka.
U ovom igrokazu o deluzijama i glupostima, opet se javlja nasmijani premijer Andrej Plenković. Tik na usnama i podizanje obrva odaju dobro raspoloženje. Kao u transu, on umjesto evidentne pljačke i milijardskog kriminala vidi svjetle perspektive – umjesto šepave stare bake, opet vidi zamamnu Lidiju Bačić. Kaže premijer da nema ničega novog u mailovima, jer je Dalić i ranije rekla da su konzultirani stručnjaci. Dodaje da su radna mjesta sačuvana, kompanija funkcionira. Vidi se gospodarska budućnost. Bitan je taj interes Hrvatske (valjda je mislio na onih 160 savjetnika i neznanog, velikog broja suradnika)!
Ne spominje premijer da je Dalićkina grupa opljačkala sve građane Hrvatske za stotine milijuna. Ne spominje astronomska primanja Dalićkinih prijatelja i Ante Ramljaka koji se povukao – i nikom ništa! Papala maca! Pojam ekspanzije deluzije u strukturama vlasti zabrinjava, lijek treba pronaći što prije.
Kraj mega afere Agrokora i nastavka, afere Hotmail, obilježen deluzijama i glupostima, bliži se kraju. Prokletstvo Hrvatske koje nas je pratilo u prošlosti, ima poveznice i danas. Vraćamo se u 1089. godinu, u legendu kad je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir po poruci pape pozvao svoj narod u Križarski rat. Ogorčeni Hrvati nisu htjeli napuštati svoje domove. Po legendi ubili su svoga kralja koji ih je na samrti prokleo: “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”
I zaista, stoljećima naši gospodari nisu znali hrvatski jezik nego latinski, njemački, mađarski pa i francuski (u doba Napoleona). Todorićevi grandiozni dvori prenose u sebi pečat zla i onog starog prokletstva. Povijesnu građevinu u Šestinama sagradio je Stjepko Gregorijanec gospodar Medvedgrada, nakon velikog i razornog potresa, krajem 16. stoljeća. August Šenoa opisuje Gregorijanca (iako nema pouzdanih podataka) kao silnika koji u naletu bijesa ubija ženu, puca u sina, pljačka sugrađane, siluje sluškinju, pali kuće… Dvorac kasnije ima nekoliko vlasnika, između ostalih tu su i Zrinski što odmah asocira na poznatu povijesnu tragediju. Krajem travnja 1671. po osudi cara Leopolda I. zbog urote, pogubljeni su Petar Zrinski i Krsto Frankopan. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku, što je isto bilo dio presude. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država.
Agrokor, Hotmail, stotine ostalih afera i nekažnjenih pljačka u zadnja tri desetljeća potvrđuju prokletstvo kralja Dmitra Zvonimira koje nas vodi u konačni kraj hrvatske povijesti. Predstoji nam democid – totalno raseljavanje vitalnog hrvatskog sloja i umiranje ostatka bolesnika i staraca na ovim prostorima. Prazne, napuštene ruševine Lijepe naše morat će adaptirati neki novi ljudi. Hrvatska nestaje, ostat će samo tragovi nacije u dijaspori koji će za jednu ili dvije generacije nestati u potpunosti. Kao tragovi u pijesku koje obriše morski val!
Ostaju dva velika pitanje pred nama. Možemo li euharistijskim slavljima, mirnim prosvjedima i poniznim klimanjem glava surovoj političkoj eliti izbjeći kraj svoje povijesti? Dobro znamo da su izbori sa stotinama lažnih glasačkih listića, uzaludni.
Je li je potrebno – nešto drugo?
Anno Domini MMXVIII. Saša Radović
Leave a Comment