Predstavljanje knjige Stipe Pilića i Blanke Matković….

PREDSTAVLJANJE KNJIGE STIPE PILIĆA I BLANKE MATKOVIĆ: JASENOVAC I POSLIJERATNI JASENOVAČKI LOGORI/GEOSTRATEŠKA TOČKA VELIKOSRPSKE POLITIKE I PROPAGANDNI POKRETAČ NJEZINA ŠIRENJA PREMA ZAPADAU

Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga RH pokušali su svjoim Apelom minirati predstavljanje knjige STIPE PILIĆA i BLANJE MATKOVIĆ i BLANKE MATKOVIĆ: JASENOVAC I POSLIJERATNI JASENOVAČKI LOGORI/GEOSTRATEŠKA TOČKA VELIKOSRPSKE POLITIKE I PROPAGANDNI POKRETAČ NJEZINA ŠIRENJA PREMA ZAPADAU koje je održano u Hrvatskom domu u Glini 16. VII 2021.

Dana 16. srpnja 2021. Srpsko narodno vijeće (SNV) i Antifašistička liga RH objavile su priopćenje s pokušajem diskreditiranja članova naše udruge i spriječavanja predstavljanja knjige „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu“ koje se večeras, 16. srpnja, odražava u Hrvatskom domu u hrvatskom gradu Glini. Priopćenje koje potpisuju Milorad Pupovac i Zoran Pusić kao lideri spomenutih organizacija vrvi netočnostima, pa čak i klevetama.

Tako spomenuti dvojac navodi da su autori knjige Stipo Pilić i mr. sc. Blanka Matković poznati javnosti „kroz aktivnosti revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“. Spomenuti navod je obična laž jer moja malenkost nije član navedene udruge niti je u radu iste ikada sudjelovala. Štoviše, jedina hrvatska udruga čiji sam član je upravo naša udruga, dakle HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Osim toga, članica sam nekoliko organizacija, udruga i klubova u Velikoj Britaniji u kojoj živim i to: Warwick Students Union, Krav Maga Midlands, IWKA Wing Chun Coventry i National Autistic Society, a kao podupiratelj također pomažem organizacije za školovanje pasa vodiča za slijepe, slabovidne i gluhe osobe u čemu me prvenstveno motivira vlastiti invaliditet. Stoga su navodi Milorada Pupovca i Zorana Pusića apsolutna izmišljotina čiji je cilj diskreditacija neistomišljenika uz čije se ime na ovakav način vezuju tuđi znanstveno-istraživački rezultati s kojima se spomenuti dvojac po svemu sudeći ne slaže te umjesto da odgovori znanstvenim protuargumentima, dotične osobe pribjegavaju osobnim napadima. Tako u istom odlomku svog priopćenja spomenuta dvojica nastavljaju napad na drugu udrugu koja s mojim radom i radom koautora knjige Stipe Pilića nema nikakve veze koristeći se navodima pok. Slavka Goldsteina, istog onog na čije su izmišljotine članovi naše udruge odgovorili argumentirano i s dokazima nakon kojih je pok. Slavko ostao bez teksta.

Drugi lažni navod Milorada Pupovca i Zorana Pusića je onaj o našoj navodnoj „slavi“ u javnosti kroz rad udruge s kojom nikakve veze nemam. Naime, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac osnovano je u lipnju 2014. godine. U tom trenutku HDP „Dr. Rudolf Horvat“ je postojao već punih šest godina. Štoviše, ne samo da upoznavanje javnosti s našim znanstvenim radom nema nikakve veze sa spomenutom udrugom nego činjenica jest da su naši prvi znanstveni rezultati objavljeni još 2011. godine, dakle pune četiri godine prije osnivanja tog Društva, a do trenutka osnivanja te udruge smo objavili 15-tak znanstvenih radova i sudjelovali u pripremi tri knjige.

Nadalje, naš izvorni znanstveni rad koji je posebno privukao pažnju javnosti bio je onaj o poslijeratnom logoru Jasenovac, a objavljen je u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru u prosincu 2014. Riječ je o radu koji je napisan tijekom 2012. i 2013. godine kada je prošao recenzentski postupak i udovoljio strogim zahtjevima jednog znanstvenog časopisa. To znači da je spomenuti rad već bio prihvaćen za objavljivanje u trenutku kada je osnovano spomenuto Društvo. Štoviše, moja malenkost, čiji je rad navodno nepostojeći prije osnivanja neke druge udruge, u godinama prije osnivanja te udruge sam na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta pohađala poslijediplomski studij iz povijesti te o svojim znanstveno-istraživačkim rezultatima govorila na međunarodnim znanstvenim konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu. Izlagala sam o onim temama koje Milorad Pupovac i Zoran Pusić nastoje spriječiti ovakvim priopćenjima, a ustvari pritiscima na lokalne vlasti da jednoj hrvatskoj udruzi onemogući predstavljanje hrvatske znanstvene knjige hrvatskoj javnosti u hrvatskom gradu Glini. Upravo sam o toj temi, dakle poslijeratnom logoru Jasenovac, pisala i u mojoj disertaciji koju sam u listopadu 2015. obranila pred komisijom čiji je član između ostalog bio i stručnjak za holokaust. Na moj revizionizam osvrnuo se čitavim nizom pohvala, naglasio da nastavim s povijesnim istraživanjima te mi napisao preporuku za upis na doktorski studij. Na tom studiju sam se također dotakla jedne teme koja, kako se čini, boli dvojac Pupovac – Pusić, a to je velikosrpska ideologija i njezin propagandni utjecaj na hrvatsku zbilju. No, na njihovu nevolju i užas, i tu sam disertaciju uspješno obranila pa se čini da o temama o kojima pišem, a to su komunistički zločini nad hrvatskim građanima i velikosrpska propaganda mogu bez problema pisati i izlagati na ponajboljim svjetskim sveučilištima i među istaknutim znanstvenicima svjetskog glasa, ali ne i u vlastitoj domovini gdje mi to žele zabraniti dvije osobe od kojih je jedna lingvist, a druga matematičar, dakle ni u kojemu slučaju stručnjaci za teme kojima se znanstveno bavim.

Stoga ne čudi da znanstvenih argumenata nemaju nego se moraju služiti podvalama i izmišljotinama pa tako u svom priopćenju navode da će „Knjižnica i čitaonica u Glini tako večeras promovirati opskurnu publikaciju autora od ranije poznatih po lažnim istraživanjima i po negiranju genocida u NDH“.

U vezi ove izjave navedenom dvojcu Popovac – Pusić postavljam neka važna pitanja na koja će morati odgovoriti na sudu:

1. Jesu li pročitali našu knjigu?

2. Znaju li kojim izvorima se u toj knjizi služimo i koliko bilješki u kojima jasno citiramo izvore navodimo?

3. Kada, koliko i koje fondove su istraživali u arhivima na čije se arhivsko gradivo pozivamo?

4. Tko im je i kada dao odgovarajuće kvalifikacije da znanstvenu knjigu koja je dobila odlične recenzije istaknutih hrvatskih povjesničara i stručnjaka za 20. stoljeće (a to je ono što Pupovac i Pusić NISU) nazivaju „opskurnom“?

5. Koje dokaze imaju kad naše znanstvene rezultate nazivaju lažnima?

6. U kojim se to znanstvenim radovima uopće bavimo NDH?

Pomoći ću im ovdje s pripremom za sudski proces na kojemu će se morati očitovati o ovim detaljima pa ću tako reći da se u knjizi na koju su se obrušili koautori uopće ne bave ratnim logorom Jasenovac te samo daju kraći faktografski pregled istog. Naglasak knjige je na poslijeratnom logoru Jasenovac, dakle onom komunističkom u kojemu su stradavali neistomišljenici komunističkog režima te na ulozi jasenovačkog prostora u velikosrpskim planovima i propagandi. Milorade Pupovac, zašto te smeta knjiga o velikosrpskoj ideologiji? Zar nisi rekao prije koji dan da nema veze u kojoj je vojsci tvoj brat bio jer on je ipak navodno dobra duša? Dok tražiš suosjećanje javnosti tvoga brata koji je kao mila duša bio u onoj vojsci koja je bombardirala moj dom, moj grad i moju školu, tko ti je i kada dao za pravo da donosiš prosudbe i odluke o mojoj duši? Nitko nije i nikad neće, a isto vrijedi za moj znanstveni rad o kojemu ćeš imati pravo govoriti tek onda kada iza tebe budu kvalifikacije i znanstveno-istraživačko iskustvo koje imam ja. Dotle imaš izbor pametno šutjeti ili drobiti klevete koje na sudu nikad ničim nećeš moći dokazati. Tvog pajdu u ovaj opačini Zorana Pusića, sina ustaškog dužnosnika Eugena Pusića i velikog antifašistu, pitam ovako: Zoki 2, zašto i tebi smeta knjiga o velikosrpskoj ideologiji? Nisu li se tvoji antifašisti borili protiv četnika? Pa zaboga, baš bi tebi ovakva knjiga morala biti osnovna literatura. Trebao bi je držati kraj kreveta kao neprocjenjivo blago, milovati pogledom i svake večeri čitati pred uranjanje u san pravednika. No, iz nekog samo tebi znanog razloga tebi se takva ideja čini odbojnom

.

Na daljnje drobljenje u priopćenju SNV i nekakve lige ne vrijedi se uopće osvrtati jer dobar dio kmečanja odnosi se na činjenicu da se Hrvatski dom u Glini zove „hrvatski“. Zoki i Mile, u hrvatskoj domovini u svakom hrvatskom gradu sve će se zvati hrvatskim dokle god ijedan Hrvat na nogama bude stajao i to neće spriječiti ni milijuni vaših priopćenja. Možete tuliti dok se financirate mrskim ustaškim kunama, ali naše promocije će se održavati pa makar to bilo po hrvatskim ulicama, hrvatskim livadama i hrvatskim štalama i vi tu ne možete apsolutno ništa osim gušiti vlastitu dušu u vlastitoj mržnji i neznanju. Neobično je da se upravo vi koji napadom na ovu knjigu negirate poslijeratni jasenovački logor i time se svrstavate ne u revizioniste jer revizionizam je dobra znanstvena praksa nego u negacioniste ustvari pozivate u svom priopćenju na članak 325. Kaznenog zakona RH.

U pravu ste. Republika Hrvatska bi se doista trebala baviti vama koji uporno i sustavno negirate zločine komunističkog sustava te koji svojim priopćenjima huškate lokalne vlasti na ono lokalno stanovništvo koje se usudi doći na predstavljanje naših knjiga i to, ponovit ću, U HRVATSKOM DOMU. Taj dom je NAŠ, a u našemu domu vi ste ti koji nas vrijeđate, napadate i prijetite. Tko je onda onaj koji potiče na nasilje i mržnju? I na kraju, slobodno proslijedite slučaj Državnom odvjetništvu RH. To bi bilo ono isto odvjetništvo za čije potrebe smo od 2008. do 2011. Stipo Pilić i ja radili na projektu Hrvatskog državnog arhiva i upravo smo u kontekstu tog rada pronašli dokumente u knjizi koju nazivate „opskurnom“, a pojedina izvješća o tom radu također su u to vrijede dostavljana Ministarstvu kulture kojemu nas također želite tužakati i Ministarstvu pravosuđa čiji su me izvršni organi 2009. godine pozvali kao stručnog svjedoka da dam izjavu na Županijskom sudu u Zagrebu. Nije li to smiješno? Tužite nas, tužibabe, DORH-u za koji je posao bio odrađen i s kojim imamo potpisane ugovore da sve što smo tijekom tog razdoblja pronašli u arhivima slobodno možemo koristiti u svom budućem znanstvenom radu. Tužite nas i učiteljicama iz osnovne jer smo zalijepili par žvaka ispod klupe, a možete me slobodno tužiti i mami jer danas nisam pojela juhu.

Na kraju vam se zahvaljujemo na odličnoj reklami. Sad čitava Hrvatska i iseljeništvo znaju koliko je ova knjiga važna i potrebna radi našeg vlastitog opstanka.

1. sc. Blanka Matković