POZIVNICA O 110-oj OBLJETNICI SMRTI A. G. MATOŠA (1914. – 2024.)

Podjeli

PROGRAM

Nedjelja, 17. ožujka 2024.

Groblje Mirogoj  – 9 sati

polaganje vijenca i paljenje svijeća (grob Matoša)

 

Grkokatolička katedrala sv. Ćirila i Metoda   10 sati

(Ćirilometodska ul. 1)

 

Liturgija za Matoša

 

Utorak, 19. ožujka 2024.

Tribina Grada Zagreba –  11 sati

(Kaptol  27)

 

AKADEMIJA

 

Himna Republike Hrvatske

 

▪ Pozdrav i dobrodošlica

Borna  BEBEK, predsjednik Kraljevske akademije

 

▪ recital „Stara pjesma”

Zvonko  NOVOSEL

 

▪ Moderna, Matoš i naša vremena

Emil ČIĆ

 

▪ Sonet „I sabor i Vlada”

Stijepo MIJOVIĆ KOČAN

 

Rodna kuća A. G. Matoša u Tovarniku

Ljubomir MIŠČEVIĆ

 

▪ recital „Gospa Marija“

Zvonko  NOVOSEL

 

DOMJENAK

 

Moderator:

 Ivan VALEK

 

ORGANIZACIJSKI ODBOR

 

Borna BEBEK

Stjepan ŠTERC

Stipe KUTLEŠA

Ljubomir MIŠČEVIĆ

Emil ČIĆ

 Srećko SLADOLJEV

 

MODERNA, MATOŠ I NAŠA VREMENA (SAŽIMAK)

(Emil ČIĆ)

 

Prijelaz devetnaestog na dvadeseto stoljeće donio je ne samo simptome raspadanja katoličkog društva, kršćanskog poretka nego i mnogo više od toga: to jest bio prvi visoki vrhunac raspada europske civilizacije, a kroz književnu djelatnost A. G. Matoša zrcali se duhovna klima postupnog rasula kršćanskih vrijednosti i monarhizma, kao iskaza katoličke državničke hijerarhije.

U Matoševu djelu nalazimo sva europska i hrvatska idejna previranja na koje se osvrće: Voli Antu Starčevića, i ima i određenih kritičkih primjedaba o njemu. Istovremeno želi biti dobar katolik, a onda vidimo kroz priče da mu vjernost prema vjeri jenjava. Voli i Strossmayera, pa po njemu i Srbe – ali ne bi on baš jugoslavenstvo, koje potire hrvatstvo. Prvo ljubi Srbe, a onda kaže da ljubav prestaje kada ih se dobro upozna. Matoševa polemičnost ponekad jest radi istine, a ponekad služi naprosto provociranjima napadnutog, da se upozna i druga strana karaktera.

U svojoj ljubavi prema Hrvatskoj Matoš je iskreni domoljub, ali njegovo modernističko katoličanstvo mu često zamućuje moralne kriterije: sam piše o tome kako Srba u Slavoniji ima tek nakon umjetne propagandne podjele po vjeri od oko 1840., a u Dalmaciji (u kojoj ih isto nikad nije bilo) tek od oko 1880., ali to mu ne smeta da ih u Hrvatskoj ne ospori kao nacionalnost, često ljubeći “jedan narod“, koji od sada nije uvijek narod hrvatski. Strossmayerovo panslavenstvo dovodi ga u određene zablude koje izražava i u svojim književnim djelima, a Starčevićevo hrvatstvo mu izoštrava pogled.

Kao europski putnik Matoš dobiva na poznanstvima s velikim umjetnicima i na razvoju književnog stila, koji nam donosi u Hrvatsku, Domovinu prepunu tadašnjih osrednjih književnika i raznih mediokriteta: proklinje dan kada se rodi Hrvatom (jer u Hrvatskoj geniji ne opstaju ili teško žive), ali plače nad Hrvatskom koju ljubi. Antun Gustav Matoš kroz sve te proturječnosti i raznolikosti daje nam sliku u kojoj živimo i danas. Jer – ništa se na bolje promijenilo nije.

Ivan Valek


Podjeli
Leave a Comment