By Ipak mi je najveća pohvala bivšeg ČLANA SURADNIKA HAZU ovo iz naslova, što je podnaslov teksta iz direktno.hr koji počinje ovako:
„Pogotovo ga je, kaže, na to naveo slučaj povjesničara Stanka Andrića koga je kao relevantna povjesničara u članstvo predložio razred društvenih znanosti, a većina u Akademiji ga nije izabrala jer se priklonila napadu na Andrića “matematičara i autodidakta Josipa Pečarića koji relativizira najmračnije segmente hrvatske povijesti”.
“Da to prihvati većina?! Većina je meni prva, ne on. On je u područja povijesti potpuno beznačajna ličnost. To je sramotno”, kazao je Maković.“
Samo po sebi je smiješno kada tako govori netko tko je doktorirao sa 49 godina, a ja sam sa 50 objavio knjigu na poziv ravnatelja HIP-a dr. sc. Mirka Valentića.
Zapravo se ‘inteligentni’ Maković (pod navodnicima jer on ne razumije zašto to kažem) ruga i gospodi iz njemu vjerojatno drage susjedne države koji me znaju kao beznačajnog spominjati po njihovim televizijama pa sam zaslužio pričicu o IDEOLOGIJU GENOCIDA COHEN-PEČARIĆ:
Ponavljam tu zgodnu priču koja pokazuje zašto sam ja bio Član suradnik HAZU (1992.) prije nego je Maković uspio doktorirati (1996.):
TRI SRPSKA RAVNATELJA I JA
(Ideologija genocida Cohen-Pečarić)
Američki Židov Philip Cohen je u knjizi “Tajni rat Srbije” u potpunosti raskrinkao velikosrpsku politiku, pa mi je ta knjiga bila najvažnija u pisanju moje prve publicističke knjige:
- J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998.
Tada je mojoj Ankici mentor bio sjajni HRVATSKI povjesničar dr. sc. Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest koji je dobio knjigu osnivača i ravnatelja Muzeja genocida u Beogradu dr. Milana Bulajića „Tuđmanov Jasenovački mit“ poslanu Predsjedniku Tuđmanu. Komentirali su je, a moja Ankica je rekla: Što bi mu tek moj Joško radio. Dizdar je smatrao da je to dobra ideja, koju je podržao i tadašnji ravnatelj HIP-a dr. sc. Mirko Valentić pa je njegov institut i tiskao tu moju knjigu.
Ravnatelj podružnice tog instituta u Slavonskom Brodu bio je dr. sc. Mato Artuković pa mi je rekao da je s Valentićem više puta razgovarali o toj mojoj knjizi o Jasenovcu i rekao mi je – ako se dobro sjećam – da je Valentić prije izdavanja razgovarao o tome s Tuđmanom, koji se suglasio s prijedlogom da ja napišem odgovor. Zapravo Tuđman je rekao Valentiću: „Što Ti to mene pitaš, kad znaš da ću se suglasiti.“
Na radiju Slobodna Europa (Prag) organizirano je moje sučeljavanje s. dr. Bulajićem. To je bila katastrofa za njega, pa je napisao novu knjigu:
Dr. Milan Bulajić, “Jasenovac – Ustaški logori smrti l Srpski mit? l – Hrvatski ustaški logori – Genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima”, Muzej žrtava genocida, Beograd, 1999.
U knjizi je tvrdio da su ta moja knjiga i knjiga Philipa Cohena „Srpski tajni rat“ dvije najantisrpskije knjige u povijesti, a u knjizi je pisao i o „ideologiji genocida Cohen-Pečarić“.
Zapravo odgovorio sam tako da sam ponovo tiskao moju prvu knjigu:
- J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu I. / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Drugo izdanje, Zagreb, 2000.
Uz nju sam tiskao i drugi dio u kome sam dao komentare na tu njegovu novu knjigu, ali i cijeli naš razgovor s radija Slobodna Europa:
- J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu II /: O Bulajićevoj ideologijigenocida hrvatskih autora, Zagreb, 2000.
Australski Hrvati su slušali naše sučeljavanje i skupili sredstva da se obje knjige izdaju na engleskom:
- J. Pečarić, Serbian myth about Jasenovac, Zagreb, 2001.
Samo sučeljavanje je dano i u drugim knjigama kao npr. u ovoj:
- J. Pečarić, S. Razum, Razotkrivena Jasenovačka laž, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb 2018.
Jednu knjigu sam i napisao o samom sučeljavanju:
- J. Pečarić, O sučeljavanju Bulajić vs. Pečarić, Portal dragovoljac.com, 2021.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/suceljavanje_hazu.pdf
U toj knjizi je dana i moja druga knjiga.
Ne zaboravimo da je ta moja prva knjiga bila odgovor na knjigu dr. Milana Bulajića „Tuđmanov Jasenovački mit“. Kao što je velikosrpskoj politici bila važna laž o Jasenovcu zbog ‘dokazivanja’ genocidnosti hrvatskog naroda, tako je i povjesničaru Franji Tuđmanu bilo jasno da mora raditi na razotkrivanju te laži. Zbog toga je na kraju i robijao.
Zato sam prvu knjigu dao i u sklopu knjige u kojoj je glavni lik jedan drugi ravnatelj iz Beograda ravnatelj srpskog Instituta za modernu povijest i član upravnog vijeća RTS-a dr. sc. Predrag Marković:
- J. Pečarić, Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Zašto?
U emisiji PRVA SRPSKA TELEVIZIJA JUTRO NA PRVOJ u kojoj su sudjelovali ministar Vlade republike Srbije Đorđe Miličevićem, predsjednik Srpske lige Aleksandar Đurđev i Predrag Marković, govorilo se i o mojoj knjizi:
- Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472.
Internet izdanje:
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf
Pokazalo se da se u Srbiji boje da je knjigu pomogla tiskati hrvatska vlast tj. da je hrvatska vlast odlučila zastupati hrvatske a ne velikosrpske interese:
https://www.prva.rs/web-tv/emisija/jutro
Emisija počinje tvrdnjom kako „sada Hrvati tvrde da su zločini u Jasenovcu velikosrpski mit“.
Smiješno smještanje moje prve knjige koju sam objavio prije 25 godina u današnje vrijeme, pa kada je svoje neznanje – meni na zabavan način – ravnatelj ‘istorijskog’ instituta u Beogradu pokazao tvrdnjom da sam ja luđak, morao sam im se narugati tom knjigom o ‘luđaku’.
Knjiga je dana na Internetu pa je o njoj odnosno o drugom srpskom ravnatelju dovoljno rečeno.
Nedavno je i treći ravnatelj iz RS govorio o meni i ne samo o meni. Naime gostovao je na Jutarnjem Programu TV Happy. Ravnatelj je ‘nahvalio’ i Stjepana Lozu i Stjepana Razuma pa i mene:
BOLESNO LICEMERJE – Lozo negira da je HDH činila zverstva protiv Srba i krivi Srbe da su to činili!
https://www.youtube.com/watch?v=3inB-EGeruE
Javio sam i g. Stjepanu Lozu. I on je zadovoljan tim ravnateljem:
| Date: | Wed, 08 May 2024 |
| From: | Stjepan Lozo |
| To: | Josip Pecaric |
Hvala gosp. Pečarić,
baš mi je milo što sam kod njih u društvu s Vama i gosp. Razumom.
Moja knjiga je u datim okolnostima informacijska poluga koja mijenja naše telce, ali i same Srbe, onoga kome dođe do ruke.
Ovo je iskrena knjiga o njima.
Nekako se stiče dojam kako se vrijeme njihove laži ispunilo, barem dok ne smisle nešto novo na nekom drugom polju, no štete su goleme i hrvatske žrtve su nebrojene, neoplakane i nepokopane….
Snažno su udareni. Uvjereni su da iza moje knjige stoji čitav institut, no… Knjiga je prošle godine prevedena na engleski. Nema je u prodaji kako bi se izbjegle diverzije koje ja sam ne mogu kontrolirati, no očito vrši svoj utjecaj.
Inače, nadam se da ste još orni za djelo.
Srdačan pozdrav
Stjepan Lozo
Naime gost TV Happy bio je dr Nebojša Kuzmanović – ravnatelj Arhiva Vojvodine.
Moram priznati da je znao puno više i puno točnije podatke o meni nego kada me svojevremeno tadašnji Glavni tajnik HAZU prozivao u Saboru zbog Peticije ZDS, tj. obrane Thompsona i njegove legendarne pjesme ‘Bojna Čavoglave’ od koje se srpskim fašističkim agresorskim vojnicima ledila krv u žilama- A ledi im se i danas. I njima i srpskoj služinčadi u RH.
Direktor Arhiva samo je pogrješno za moj dolazak u Zagreb naveo devedesete godine, a ja sam doselio 1987.
Kako i u RH znaju povezati moj dolazak u Zagreb s početkom Domovinskog rata, zanimljivo je da je taj ravnatelj samo u tom podatku pogriješio, zar ne.
Evo kako sam to svojevremeno opisao sjajnom hrvatskom književniku dr. sc. Stijepu Mijoviću Kočanu u razgovoru koji je on vodio sa mnom (Matica, časopis Hrvatske matice iseljenika, broj 4, 1995.):
A ja sam se htio vratiti (u Boku, JP)! S reputacijom moje obitelji (Hrvati = Ustaše, JP), trebalo je biti apsolutno podoban za to. Ali, ni kao svršenom beogradskom studentu, nije mi uspjelo. Dva puta je za mene raspisan natječaj na Pomorskom fakultetu, kome su itekako trebali kadrovi. Ni kao magistar ni kao doktor znanosti nisam prošao, pa ni kada sam bio jedini kandidat sa stotinjak znanstvenih radova. I u Beogradu su sve činili da me onemoguće, prvo da doktoriram (doktorat sam uradio 1979., a doktorirao 1982., JP), a potom da budem izabran u nastavno zvanje. Nije pomagalo, dapače, odmoglo je što sam na republičkom projektu (jedini matematički projekt u RS, JP) imao koeficijent 158,5, iako nitko nije imao ni 50. Vidjevši da od povratka u Kotor nema ništa, odradio sam, zbog stana, točno 10 godina i preselio se u Zagreb 1987. godine. Ovdje sam, preskočivši zvanje docenta, izabran za izvanrednog profesora, a potom, prijevremeno, i za redovnog profesora.
Na kraju sam 2000. postao i akademik.
O svemu tome pisao sam i u knjizi koju predstavljamo u utorak 25. 6. 2024.:
Josip Pečarić: HAZU I TUĐMANOVA BISTA / NAPADAJU TUĐMANA – DA UMREŠ OD SMIJEHA, 2.
Josip Pečarić
