By Gledam “Pogled s čuke” pa da se malo referiram na završne riječi gdin. Petka. Spominje te priželjkuje imperativ ujedinjenja, sloge te sinergije braniteljskog puka. Da se pokrenu posrnule institucije te korumpirano, premreženo klijentelizmom – društvo. Po meni je to nemoguća misija. Prvo, među braniteljima ima nažalost dugogodišnjih parazita koje ne zanima ništa osim uplaćene mirovine na tekućem računu, a upitno je koliko su istu zaslužili ? Pa koliko to imamo ljudi sa statusom branitelja ? Koliko je ljudi bilo s uniformama u borbenom sektoru ? Da se odmah ogradim, pošto je tema jako osjetljiva; čast prije svega dragovoljcima (osobito hos-ovcima koji su za mene živuće legende), onima koji su išli u domovinski rat srcem i patriotizmom. Ima i onih koji su se kasnije priključili ili su mobilizirani pa ih možemo svrstati u kategoriju – branitelji. I oni su dali svoj obol i na tome im hvala. I njima dužno poštovanje. Među braniteljima također imamo one koji nisu bili u borbenom sektoru, a sudjelovali su u sanitetu, logistiki, održavanju, civilnim aktivnostima u sklopu HV, osiguranju i sl. Prema tome, dragi branitelji, nemojte misliti kako je patroniziranje s pozicije “ja sam branitelj”, referenca da vlastito mišljenje ponudite kao presudno ili apsolutno ! Pitanje je tko je i po kakvom kriteriju zaslužio braniteljsku mirovinu, a da nije bio u borbenom sektoru ? Tko je zaista propatio, bio u vatrenim okršajima, ranjavan ili sa stupnjem invaliditeta za radnu nesposobnost i sl. Ima nažalost dosta lažnjaka u dobroj fizičkoj kondiciji, koji rade na crno i besramno ubiru upitnu braniteljsku mirovinu. Potpuno zdravi te radno sposobni, koju su nečasnim radnjama te podmićivanjem, domogli se mirovine pa sad lupetaju budalaštine, gnjave ili jednostavno ne shvaćaju da su postali paraziti te uteg u vlastitoj državi u koju se kunu. Prema tome, ništa od ujedinjenja braniteljskog puka, dok se god ne provede ozbiljna revizija među njima samima. I tu je potrebna čistka, koju je zakuhao većinom hdz, kako bi osigurao biračko tijelo te stvorio socijalan mir među braniteljima. Najviše mi je žao onih koju su bili ranjavani ili su nastradali, izgubili članove obitelji, ali nisu dobili potporu od države, zato jer su bili pošteni. Ili su dobili nekakve beneficije, ali su razočarani i ogorčeni posljeratnom metastazom Hrvatske države. Mnogi od takvih digli su ruku na sebe. Posljedice svega vidimo; kaos, nepravda, manipulacija te politikanstvo s brojnim braniteljskim udrugama, frakcijama i sl. Nažalost, ništa od sloge među braniteljskom populacijom. Branitelji su uglavnom amorfna masa interesnih pojedinaca ili grupa, koji će se prikloniti nekoć Sanaderu, potom Kosor, zatim Karamarku, a neki čak i Plenkoviću. Oni koji nisu dali se izmanipulirati te usput sačuvati dostojanstvo pa i obraz, a ima ih – njima treba skinuti kapu. Među takvima treba tražiti lidera te autoritet, koga će narod prepoznati. Imao sam čast da upoznam par istinskih velikana, časnih dragovoljaca domovinskog rata. Koji i u 50-ima ili 60-im godinama života, shvaćaju da je borba konstantan proces. Borba za bolje te pravednije društvo, za očuvanje dostojanstva Hrvatskog čovjeka, borba protiv korupcije te lopovluka, za suverenitet i naročito za pomoć nastradalima u potresu. Njih ću slijediti i njima sam dužnik.
Zauvijek.
Krešimir Kris Malić
