By “Ovaj svijet se treba temeljiti na razvoju demokracije, pravednosti, solidarnosti, zelenim tehnologijama i rodnoj neutralnosti” – slušam prije koji dan na Hrvatskom radiju poruku sa summita lidera zemalja “vodećih demokracija” (kako to gordo zvuči) i odmah mi ponešto od toga “ubode uho”. Kako te “vodeće demokracije” funkcioniraju u nekima od tih država, kratko ćemo analizirati malo kasnije, ali doista je tragikomično da sebe netko smatra liderom slobode i demokracije na globalnoj razini samo zato što je ekonomski moćan (iako je i ta moć vrlo upitna s obzirom na aktualno stanje gospodarstva kako u Europi tako i SAD-u). Drugo, kakve veze ima “rodna neutralnost” s naprijed spomenutim pojmovima (zelenim tehnologijama, demokracijom, solidarnošću, pravednošću)? Već na prvu, posve je jasno kao dan da je ta floskula (čije pravo značenje ne razumiju ni oni koji je koriste) umjetno priključena nekom tobožnjem globalnom konceptu “razvoja” i “progresa” iako s njime nema baš nikakve veze. “Mudrace” iz G7 (jer o njima je riječ) bi trebalo upitati: Kako će to poništavanje rodova i spolova i negiranje postojanja muškarca i žene, oca i majke, doprinijeti svjetskom napretku i nisu li pokušaji nasilne promjene antropoloških datosti ljudskog bića ne samo imbecilni i neprirodni, nego i unaprijed promašeni?
No, ostavimo za sada ovu temu po strani i pokušajmo kratko analizirati neke probleme koji doista teško opterećuju svijet u kojem živimo, a nitko ih ne spominje – pa čak ni “mudraci” iz G7 koji farizejski filozofiraju ne dotičući suštinske probleme i zatvarajući oči pred realnošću.
Pod dirigentskom palicom “živahnog” predsjednika SAD-a Joe-a Bidena koji posljednjim atomima svoje preostale (staračke) snage nastoji ostaviti kakav-takav trag u nacionalnoj povijesti i dokazati onima koji su ga birali, sebi i svojoj supruzi kako i on ipak nešto predstavlja na toj globalnoj razini, u okružju idiličnog hotela ‘Carbis Bay’ u Cornwallu (omiljena luksuzna turistička destinacija na jugozapadu Engleske), od 11. do 13. lipnja ljeta Gospodnjeg 2021., održan je sastanak G7 (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska, Japan, Italija, Kanada), što će reći sedam “najrazvijenijih zemalja svijeta” – a koje su, dakako, osim po gospodarskoj i financijskoj snazi, na samome “krovu svijeta” i po “demokraciji” i “ljudskim slobodama” (koliko god to smiješno zvučalo), budući da to ide jedno s drugim – “u paketu”. Uostalom, gdje ste još vidjeli da onaj koji ima lovu nije u isto vrijeme i demokrat i to par excellence – ne običan, nego par excellence demokrat, a o poštivanju ljudskih i seksualnih prava da ne govorimo!
Okupili se, dakle, svjetski moćnici kako bi raspravili aktualne teme i dileme u post-pandemijskom svijetu, nakon što je COVID- 19 kako se čini na izdisaju (barem zasad), pa između ostaloga odaslali Urbi et Orbi poruku kako su oni “za demokraciju, pravdu, solidarnost među zemljama i narodima, zelenu tehnologiju i održivi razvoj i (čujte sad ovo!?) rodnu neutralnost”!
Čini se oni još uvijek ne znaju kako smo mi anti-globalisti itekako svjesni da se iza spomenutih floskula kriju sasvim konkretni, profani, egoistični ciljevi i interesi velikih i nezajažljivih koji ne od jučer ekonomski tlače i iskorištavaju preko polovice zemljine kugle.
Uostalom, ako im je doista stalo do pravde, slobode, ljudskih prava i demokracije, neka to najprije počnu prakticirati u vlastitim zemljama i za početak neka se odreknu uloge svjetskih hegemona i progovore o pravim, gorućim problemima.
Što ćemo s rasizmom, mafijom i nepravdom u samim članicama G7?
SAD bi mogle, primjerice, za početak ukinuti Ku Klux Klan i prestati ga medijski promovirati, obustaviti policijsku represiju i ubijanje crnaca na ulicama – samo zato što su druge boje kože, spriječiti “antifa” destruktivce i pronacistički nastrojene militantne skupine da na ulicama američkih gradova zavode teror i masovno krše prava drugih građana, prestati naoružavati vlastite građane zbog profita proizvođača oružja, smanjiti stopu kriminala i teških ubojstava, te odustati od uloge globalnog svjetskog policajca koji izaziva ratove, razara druge zemlje i u njima svrgava i postavlja vlade. A trebali bi znati i to kako svijet još uvijek nije zaboravio tko je istrijebio domoroce – Indijance na sjevernoameričkom kontinentu niti je slijep da ne vidi da se ostaci ostataka ovog naroda i dalje drže u rezervatima u gorim uvjetima nego divlje životinje u nacionalnim parkovima. I neka konačno tim Indijancima koji su ih kao starosjedioci dočekali na kontinentu, daju pravo glasa kako bi mogli sudjelovati na izborima – toliko su valjda zaslužili na zemlji koja je oduvijek bila njihova.
(Vidi: https://www.dw.com/hr/borba-indijanaca-za-pravo-glasa/a-55091132; stranica posjećena 14. 6. 2021.)
“Gospoda” iz Ujedinjenog Kraljevstva bi se primjerice, trebala odreći svojih kolonija, javno kleknuti i pokajati se zbog krvave kolonijalne prošlosti i osvajanja tuđih zemalja (kad su ognjem i mačem porobljavali i uništavali čitave narode, pljačkali, palili, razarali, silovali, prvi u svijetu formirali koncentracijske logore, stoljećima dovodili robove iz Afrike, trgovali njima kao sa stokom i na patnjama i kostima desetaka milijuna nedužnih ljudi zgrtali svoje bogatstvo), prestati ucjenjivati EU iz koje su tobože “izašli” a i danas traže veće povlastice nego da su punopravna članica, te se ostaviti sramne uloge američkog potrčka (iliti “malog od kužine”). Neka se najprije pogledaju od glave do pete umjesto što nama glume tutore, jer gdje god su njihova politika i diplomacija pipke pružili, tekle su rijeke krvi i gomilali se leševi.
Ploča na ulazu u indijanski rezervat plemena Oglala-Lakota u Dakoti (SAD)
(Izvor za fotografiju: https://static.dw.com/image/55067377_303.jpeg)
Mi Hrvati bi našim susjedima Talijanima mirne savjesti mogli poručiti kako bi bilo dobro da što prije zatvore logore koje drži njihova mafija i gdje ljudi-robovi danonoćno rade za poslodavce koji su zaštićeni visokom politikom, da nešto poduzmu kad je u pitanju trgovina ljudima (koja je kod njih prilično razvijena) i da se konačno riješe mafije koja se bogati na račun naroda (čak i u ovo vrijeme globalne pandemije) i koja je prepletena s državom do te mjere da se ne zna gdje počinje država a završava mafija i obrnuto, te da prestanu planski poticati profašističke militante koji i dalje svojataju naš Jadran, priobalje i otoke.
Ako ćemo pravo i Francuska je daleko od ideala slobode i demokracije kojima se kiti već stoljećima. Svako malo gledamo njezine crnopute građane kako protestiraju, sukobljavaju se s policijom, pale čitave kvartove gradova, izazivaju kaos u zemlji, a oni se danima bave trivijalnostima kao što je pljuska koju je nedavno dobio Macron. Po Parizu im divljaju maloljetničke bande koje nisu u stanju obuzdati. Kako zemlja u kojoj vlada takav nered može bilo komu predstavljati uzor i glumiti tutora? I neka znaju još nešto: Mi Hrvati nismo zaboravili nečasnu ulogu njihovog predsjednika Mitterrand-a, kada je 28. lipnja 1992. godine doletio u okruženo Sarajevo koje su srpski zločinci od 5. travnja bezdušno razarali s okolnih brda, ali ne zato da spasi grad, nego da spriječi zračne udare po položajima agresora.
I dok se sve to događa unutar ekonomski najmoćnijih zemalja svijeta koje bi uredovale u drugim zemljama i njima propisivale pravila ponašanja a nisu u stanju uvesti red u vlastitoj kući, upravo njihov egoizam i nezajažljivost uzrokuju sve veća socijalna raslojavanja i bijedu stotina milijuna ljudi.
Preko 300 milijuna robova, 820 milijuna gladnih, 25.000 ljudi dnevno umire od gladi, više od 700 milijuna pretilih – to je slika današnjeg svijeta
Danas u svijetu 260 milijuna djece iskorištava se robovskim radom (veliki je broj njih između 5 i 11 godina starosti) i živi u uvjetima nedostojnim čovjeka. U isto vrijeme, gotovo svaka druga država (njih 94 od ukupno 194) nema zakone koji kriminaliziraju ropstvo, iako je preko 40 milijuna odraslih ljudi izvrgnuto toj pošasti – pri čemu se silom natjeruju na rad i brak.
Iako su ukinuti zakoni koji dopuštaju ropstvo, istraživači tvrde da velik dio od ukupno 193 članice UN-a nisu eksplicite kriminalizirale ropstvo i druge načine izrabljivanja. Gotovo dvije trećine država nisu kriminalizirale ni neku od četiri prakse povezane s ropstvom (kmetstvo, dužničko ropstvo, nasilne brakove i trgovinu djecom) osim u slučajevima trgovine ljudima. Na to upozoravaju članovi Rights Laba sa sjedištem u Engleskoj (University of Nottingham), asocijacije sastavljene od vodećih stručnjaka za pitanja ropstva koja ima ambiciozan plan: ukidanje ropstva u svijetu do 2030 godine. Već je sad nažalost, posve jasno kako to neće biti ostvareno.
Oni su žrtve bogatih, ali su na savjesti svih nas
(Izvor za fotografiju: https://www.vecernji.hr/media/img/56/6c/147f8f90fe10bc5a45c6.jpeg)
Diljem zemljine kugle, više od 820 milijuna ljudi gladuje, a njih preko 25.000 dnevno umre od gladi. Na Zemlji hrane ima za 20 milijardi ljudi – a broj stanovnika iznosi nešto preko 7,6 milijardi, što znači kako imamo gotovo tri puta više hrane nego nam je potrebno i da su opravdanja koja se vežu za tvrdnje kako je današnja proizvodnja hrane nedostatna lažna. To dokazuje i podatak da u isto vrijeme imamo više od 700 milijuna pretilih – odnosno onih koji se prejedaju i vode borbu s prekomjernom tjelesnom težinom.
Jako dobro znamo kako je riječ ne o nedostatku, nego o nepravednoj raspodjeli materijalnih i financijskih resursa, odnosno o eksploataciji koju provode najbogatiji, a što postaje očito pogledamo li podatke o socijalnom raslojavanju na globalnoj razini.
Prema podacima od prije 8 godina (jer takve se analize rijetko prave a još su rjeđe dostupne javnosti), 0,7% odrasle svjetske populacije kontrolira 98,7 trilijuna dolara, odnosno, oko 41% svjetskog bogatstva. Tako tvrdi Credit Suisse koji je izradio i 2013. godine objavio piramidu raspodjele svjetskog bogatstva čime je ilustriran jaz između bogatih i siromašnih.
(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/ova-piramida-prikazuje-kako-je-raspodijeljeno-svjetsko-bogatstvo-626422; stranica posjećena 13. 6. 2021.)
Ovo izaziva jezu i očaj: Djevojčica i lešinar, 1993., fotografija Kevina Cartera
(Izvor za fotografiju: https://www.glas.ba/wp-content/uploads/2018/04/kevin-carter-vulture.jpg)
U Hrvatskoj vezano za ove teme – o sve izraženijem socijalnom raslojavanju na globalnoj razini, ropstvu i gladi u svijetu – ni riječi. To ne zanima ni ljevicu ni desnicu, ni liberale ni anarhiste. Vodeće političke stranke i najmoćniji političari kleče pred globalistima i poslušno izvršavaju njihove naloge.
Čak i ‘Možemo’, ‘Radnička fronta’, ‘Pametno’, GLAS i njima slične stranke i skupine koje se proglašavaju avangardom u borbi za ljudska prava i jednakost, radije se hvataju “rodne ideologije” i bore za “prava LGBTIQ+ osoba” dok sve ovdje spomenuto ignoriraju. I to im ne smeta da u isto vrijeme tvrde kako su životno zainteresirani za “socijalnu pravdu” i “ljudska prava” a protiv rasizma, ksenofobije i nejednakosti. Šute kao ribe o ovim gorućim problemima naše civilizacije i ne poduzimaju ništa – čak što više, financirani su od tih globalista i hegemona, a napadaju one koji im se svojim konzervativnim i kršćanskim svjetonazorom suprotstavljaju! Dakle, objektivno promatrajući, na strani su izrabljivača i eksploatatora protiv kojih se tobože “bore”!?
O pojavama ljudske bijede, gladi i ropstva koje su teška sramota za sve nas koji živimo na Zemlji, progovaraju samo papa Franjo i Katolička crkva koja je preko svojih misija i Caritasa aktivno uključena u pomoć najpotrebitijima u najsiromašnijim zemljama svijeta. Prema podacima iz listopada 2020. godine, hrvatskih katoličkih misionara bilo je 78, a djelovali su u 26 zemalja u Africi, Južnoj Americi, Aziji, Oceaniji i na misijskim područjima Europe.
Dakako, to je kap u moru – ali kap dobrote u moru egoizma, kap koja bi se pretvorila u slap i zauvijek svijet lišila gladi i ropstva kad bi svaki deseti od nas u tomu dao svoj simboličan doprinos, a pogotovu kad bi se oni najbogatiji koji su i najodgovorniji za to što je veliki dio čovječanstva u tako jadnoj i žalosnoj situaciji odrekli po koje boce viskija ili skupih cigara i to uplatili u neki od fondova UNICEF-a ili kakve slične organizacije.
Zato tim bogatima, pa i “vijeću mudraca” iz G7 treba jasno i glasno poručiti: Dosta je vaše farizejštine i skrivanja vlastitih egoističnih interesa iza floskula o “zelenoj tehnologiji” i “rodnoj neutralnosti”! Riješite najprije goruće probleme – glad i ropstvo – i napravite reda u svojim zemljama pa se onda bavite trivijalnim naklapanjima o tomu kako se ljudska jednakost postiže poništavanjem temeljnih antropoloških (urođenih) osobitosti. I ostavite se nebuloza o nekim “zajedničkim vrijednostima” čijim prihvaćanjem bi se mi ljudi ponovno trebali odreći sebe, vratiti u čopor i postati barbari – jer iz toga smo prije 10 – 12 stoljeća jedva izašli uz pomoć benediktinaca i pape Grgura I. Velikog.
Crkva ne bez razloga smeta tim hegemonima koji svijet žele pretvoriti u ambijent koji odgovara njihovom bolesnom, dekadentnom načinu života, jer ona i njezini moralni zakoni zaprjeka su tomu. Otvoreno govoreći, današnji globalizam nije ništa manje zlo od bilo koje totalitarističke ideologije iz prošlosti, samo što se arhitekti ovog projekta služe suptilnijim i perfidnijim metodama.
Destrukcija braka, razbijanje obitelji, potiskivanje kršćanskog morala, promicanje promiskuiteta, LGBTIQ+ “kulture”, pornografije i drugih perverzija, hedonizam, suluda utrka za profitom i pretvaranje čovjeka u robu možda su vaše “zajedničke vrijednosti”, ali, naše NE!
Zlatko Pinter
