Naši srebrno rukometaši i njihov veličanstveni doček kao da su probudili duhove Hrvatske, u čemu treba gledati onu dobru stranu sukoba, susret sa realnim neriješenim problemima Hrvatske. Sukobili su se tu različiti stavovi, različiti odgoji, različita gledanja, različiti morali i nemorali, različiti interesi, ali svi skupa mogli bi se svesti na jednu podjelu, (1) na one koji vole građansku i samostalnu Hrvatsku, i (2) na ona druga strana koja tuguje za Hrvatskom u okruženju one bivše Jugoslavije. Temeljem tih dvaju strana izvađena su iz dubokog naftalina oružja te pucaju jedni na druge rasipajući sulude neprimjerene izraze, a sve sa svrhom vrijeđanja, a ne rješavanja problema na temu kakvu Hrvatsku gradimo. Oni koji domoljubno žele neovisnu građansku Hrvatsku udarili su na one druge sa izrazima „vi prljave Komunjare“… „vi zloglasni Udbaši“, a ovi drugi im uzvraćaju sa „vi sramne Ustaše“, i tako pucaju jedni na druge, a u ovoj Hrvatskoj, kakva god ona bila, niti više ima Komunara, a niti više ima Ustaša. O Udbašima, eh, što reći,,, jedni Udbaši sa Tudžmanom su radili za ovu Hrvatsku, dok su drugi radili protiv, ali oboje su se lijepo uhljebili bez obzira na (ne)zasluge. Eto, gledam, jedan Udbaš, bivše vojno lice mučio me je kao Isusa na križu, jer smo radili u istoj instituciji. Znao je on tko sam ja pa je mržnja odradila svoje, ali imao sam uz Božju pomoć dva „anđela čuvara“ koji su me čuvali od tog zlotvora, i gle, danas taj predvodi udrugu za zaštitu potrošača u jednoj velikoj županiji. Eto, na tome pada mogućnost lustracije, jer tko će sve te Udbaše okupiti i analizirati,,, nemoguća misija. Ali tako je to u našoj Hrvatskoj i ne treba se čuditi jer načelno, skoro u svakom uredu jedan je, u onoj državi, bio ili pravi Udbaš ili plaćeni špijun. Na tome je funkcionirao cijeli sustav one bivše socijalističke države. Sukladno mojem iskustvu, ne možemo se tu obrušiti na Srbe, jer sve su to u onoj državi bili Hrvati, ali prodane duše zadojene komunizmom spremne na sva zla u ime onih zlih ideala.
Ali vratimo se mi našim rukometašima i njihovom dočeku.
Bravo rukometaši i hvala vam na srebru, ali uz vas su naši zlatni vaterpolisti, kao i nogometaši, a ne treba zaboraviti one individualne sportove u kojima imamo brojne europske i svjetske prvake. Da, ova mala Hrvatska je pravo sportsko čudo pa je trener rukometaša, mirni i odmjereni Islanđanin Dagur Sigurdsson na pozornici zatečen onim dočekom na Trgu Bana rekao „Vi ste ludi“, da bi zatim i on poludio 😊. Doček je bio veličanstven, ali pojava Thomsona na kojem su inzistirali rukometaša izazvala je burne reakcije, dobre i pune domoljublja, ali i one druge pune mržnje, jer su navodno njegove pjesme i tekstovi neprihvatljivi. Izmiljeli su tu iz nekih starih rupa neki Pusići čiji se identitet i zaleđe otkrilo na sramotu da ne može biti goru, pa se pitam odakle mu hrabrosti, ali očito je osjetio kao i drugi da mogu izaći u javnost. Iskopčao se na pozornici play-back Thomsonu, ali je uz pomoć rukometaša sve otpjevao do kraja. Ta gesta Thomsona i rukometaša za svaku je pohvalu, jer je uljuđeno zamijenila opravdani bijes i eksces koji je mogao nastati, a eto, ne zna se tko je kriv.
Taj doček polako odlazi u povijest, ali podijeljena Hrvatska ostaje.
Nastavili su se sukobi podijeljenih dvaju strana pa se vrijeđanje nastavili. Dobrano je prodrmana i muzička scena čime je ušla u nemirne društveno-političke vode. Nama koji imamo pametne telefone svakodnevno dolaze poruke na tu temu pa jedni, pokušavajući ubiti Thomsonovu glazbu i pjesme, prijete, primjerice kako najavljuju u naslovu „Remi iz „Elementala“ zbog Thomsona poziva na bojkot Porina (objava svima 06.02.2025.). Na to onda netko uzvraća na jednu sličnu objavu protiv Thomsona, sa objavom misleći na doček na Trgu i nastup Thomsona, sa: „Nismo se ovako veselili od kada je Tito umro“ (objava istog datuma). Oba teksta prelaze granicu uljuđenog ponašanja i razuma. Ali nije se tu stalo, pa je uzavreli Imotski zaprijetio blokadom Remi, a zatim je uljuđeno i argumentirano Jakša iz Daleka obala odgovarajući Remi, u biti svima, savršeno dobro objasnio tako da zavrjeđuje citat, izvod iz objave (Večernji list, 07. 02. 2025.): „(…) Al nikad te nisam čuo da si digla glas protiv cajke zbog njihovog oskvrnjivanja i zatupljivanja mladih i naše kulture. To te ne smeta?! (ja ovdje ne pričam da mrzim Srbe, jer ih ne mrzim i puno sam ih pomogao u životu). Ako čovjek ima hit onda ima hit, to ne odlučujemo ni ti ni ja, već publika. Stoga ne budi baš isključiva i dobivat medijski prostor pljuvanjem po nekom drugom i drugačijim od tebe. Pjesma nije vulgarna i ne veliča ono što bi ti željela čuti iz petnih žila. Nema toga. Čovjek pjeva časno ono što osjeća. E vidiš, naš Domovinski rat je naša svetinja na kojoj gradimo našu državnost i zbog kojeg smo danas u EU i u svjetskim institucijama. To je naša čast, ne ničija prćija da se s tim može sprdat i omalovažavat. Ako je to Hrvatska domoljubna pjesma sa istinom o domovinskom ratu bez aludiranja na ustaštvo (a ti bi to htjela čuti, ali tog nema) onda bih te zamolio da promisliš i shvatiš da su Hrvati ponosan narod i kad spomenemo Domovinski rat nismo odmah Ustaše i ekstremni idioti.“ Jako dobro rečeno, i hvala ti Jakša, ali ajmo vidjeti gdje je taj govor mržnje kod Thomsona pa zaključimo sami ima li tu mržnje ili se pak radi o domoljublju, a za to evo i stihova pjesme „Ako neznaš što je bilo“:
Kažu da sam lud, da je novo vrijeme
i da su prošli dani pjesama za tebe
a meni tako dođe nakon čase vina
I da ih pitam je l’ to i vaša domovina
ti si rođen sine u vrijeme slobode
rasti da je braniš kad ti stari ode
Ako ne znaš sta je bilo nek’ ti kaže Lika
pitaj svaki kamen našeg grada Dubrovnika
pitaj Zadar i Kotare, zide Šibenika
ako ne znaš milo moje, upitaj heroje
Pitaj Dunav sta je bilo oko Vukovara
i Velebit, hladan kamen, nek’ ti odgovara
je l’ se Gospa Hercegovska suza naplakala
to upitaj milo moje putem do Mostara
Je l’ moguće da ste zaspali na straži
zakletva barjaku da vise ne vazi
je l’ moguće da ste zavezali oci
I ne čujete tuđe korake u noći
ti si rođen sine u vrijeme slobode
rasti da je braniš kad ti stari ode
Analizirajmo sada stih po stih, riječ po riječ, pa zaključimo ima li tu ikakve naznake govora mržnje ili se pak radi o onome što nam danas veoma nedostaje, domoljublje.
Zar smo zaboravili da su svi sportski uspjesi Hrvatske temeljeni na domoljublju, da je Domovinski rat izraz hrvatskog domoljublja koje želi samostalnu i neovisnu Hrvatsku, a ne robovanje u tuđoj asocijaciji. Zar smo zaboravili da se i ekonomija gradi na domoljublju kao ključnom činitelju radne motivacije. Zar smo sve zaboravili? I zato, dobro se pita Thomson i upozorava na potrebu prijenosa domoljublja na mlade, a svi koji u tome vide govor mržnje potvrdili su se kao mrzitelji Hrvatske. Tu svakako treba podržati stav da je Hrvatska zemlja koja rado prihvaća sve koji vole i cijene Hrvatsku i njenu kulturu i temelje građene na Domovinskom ratu.
Ali, postavlja se pitanje, kako je do ovoga došlo i kamo to vodi?
Polazeći od toga, kako je rekao Isus: „mir vam svoj daljem, mir vam svoj ostavljam“ taj Isusov mir zaobišao je Hrvatsku. U vremenu Domovinskog rata imali smo nacionalno jedinstvo, ali sada demokracija kao da je pogrešno protumačena, a država i vladajuća politika zakazali su do nivoa nezadovoljstva naroda. Teško je u narodu naći nekoga tko je zadovoljan, a to pokazuju i brojna istraživanja koja se provode sa svih mogućih aspekata, od ekonomskih, društvenih, socioloških… Istodobno, vladajuća politika kao da zazire od oblikovanja uljuđene države pa se javljaju zaključci kako imamo „duboku državu“, a znamo što to znači.
Zašto je to tako?
Mnogo je puta rečeno kako svaka država nakon rata piše svoju povijest, a Hrvatska još uvijek nema napisanu svoju povijest koja bi trebala imati nivo zakona tako da se onemogući da različiti nastavnici djeci prepričavaju svoja mišljenja o povijesti Hrvatske. U takovoj situaciji logično je da se pojavljuju učenja djece o povijesti koja nema veze sa ovom Hrvatskom, niti sa ciljevima njenog nastavka i postojanja. Država, odnosno vladajuća politika tu je posve zakazala pa se svi pitamo zašto, ali odgovora nema.
Nepostojanje službene povijesti Hrvatske nadovezuje se na društveno uređenje Hrvatske pa mnogo toga ni tu nije riješeno, a sve to rezultira sukobima među narodom. Država nije riješila mnoge oblike izjašnjavanja, od izričaja „za Dom spremni“ koji ima brojna obrazloženja i povijesne analize pa sve do one kada penziči to kažu jer su spremni za penzički dom, starački dom 😊☹. Dakle, radi li se o korištenju izričaja iz nekog tamo Ustaškog vremena koji sa ovom Hrvatskom po ničemu ne može imati veze, treba jasno dati odgovor. Nije riješeno također da li se dan antifašizma može koristiti kao veličanje koljačkih akcija partizana i zajednice petokrake i kokarde, iako je EU lijepo rekla kako u EU ne smije biti 3 svjetska zla, nacizam, fašizam i komunizam jer su svi jednaki, ideološko koljački. Sukladno nerješavanju 3 zla, u Saboru gledamo grube istupe nekih SDP-ovaca sa uzdignutom pesnicom simbolom komunizma, ali država ne reagira. Zadnjih dana čuju se sulude ideje kako Zagrebu treba vratiti trg krvnika Tita. Činjenica je da je Tito ličnost Jugoslavije, ali ne Hrvatske, kao i činjenica da je njegova ideja i država bila neprijateljska u Domovinskom ratu. Ali, ajmo malo po Europi pa pogledajmo da li i takvih stvari ima igdje. Ima, ali tu je pitanje da li smo kao država spremni kopirati neke druge državne pristupe ličnostima iz prošlosti, ma kakvi oni bili, kao što je to primjerice uradila Španjolska (ali ne i Njemačka)? Pa da objasnim. U centru Madrida imate veliki kip Franka, dakle ličnosti iz fašizma, ali u podnožju kipa pišu sve njegove zasluge kao i distanciranje Španjolske od njegove pogrešne privrženosti fašizmu. Ta činjenica jasno pokazuje da je Franko negativan i da ga se današnji španjolski narod odriče. Jesmo li i mi u Hrvatskoj za takav pristup? Ali tu onda idu i brojni drugi, kao Ante Pavelić čija je politička figura u povijesnom kontekstu povezana sa Hrvatskom, pa će se u podnožju Paveličevog kipa na nekom trgu biti i Tito. Ispod kipa Pavelića pisati će kako je bio tvorac prve hrvatske države, tzv. NDH, ali je zastranio u fašizmu pa nema u konačnici pozitivno mjesto u hrvatskoj povijesti. Ispod kipa Tita pisati će kako je nikoga nije osobno ubio ali je naredio klanje stotina tisuća Hrvata i zato postaje figura one države protiv koje se vodio Domovinski rat. Jesmo li spremni za to?
Oko svega toga, umjesto konstruktivnih rasprava koje imaju za cilj odluku i zaključak kako postupati u ovoj Hrvatskoj, mi imamo nemile i nepotrebne sukobe u narodu. I sad, tko je tu kriv? Da li su krivi oni koji dižu koljačko-komunističku pesnicu, ili pak oni koji izvlače iz naftalina neka glupa i neprimjerena ustaška obilježja koja nemaju veze sa našom Hrvatskom izborenom u krvavom Domovinskom ratu? Tko je kriv? Ne, ja ne vidim krivnju kod nikoga, jer svi ocjenjuju da mogu laprdati i baljezgati gluposti i uvrede kako hoće u državi koja im to omogućuje. Dakle, ti problemi koji upućuju na mir stvar su države koja ima zadatak točno definirati što je prihvatljivo, a što nije pa će onda sve biti jasno. Rekli bi „vladavina prava“, ali neke ključne stvari stvar su sustava i ciljeva koji u Hrvatskoj nisu definirani pa nam se dešava sve ovo. Narod se podijelio u dva tabora pa u Hrvatskoj ne vlada mir, a bez mira nema ni napretka. Sve češće javljaju se grozne stvari, kao što su suluda ubojstva i samoubojstva, djeca se međusobno tuku, stižu prijetnje djeci u školama, propucavaju se djeca i učitelji, a sve dolazi kao posljedica općeg nereda u državi.
A kako na sve reagira mega europsko okruženje?
Rekli bi kako se u Europskoj uniji pokreću procesi razvoja nacionalizma. Da bi bilo jasnije, molim pročitajte moj članak u ovom portali o tome što je nacionalizam. Talijanska premijerka Melone, mađarske Orban, Nacionalno okupljanje Marine Le Pen u Francuskoj, neredi i glas naroda u problemima koje tek moraju riješiti visokorazvijene zemlje sjevernog Baltika. Tu je i Poljska koja odbija useljavanje i stvara dobar sustav iseljavanja useljenih, Njemačka koja osjeća svoj pad i traži rješenja, a zatim Srbija i izlazak na ulicu studenata koji negoduje radi nereda u državi, pa eto i nas u Hrvatskoj na tom pragu. Evo također, ne može ostati neprimijećeno, kako javlja Večernji list 08. 02. 2025., u Madridu je 07. veljače 2025. održano okupljanje europske (tzv.) desnice inspirirano motom Donalda Trampa „Make America Great Again“ pa Orban, Marina Le Pan i drugi poručuju „Učinimo Europu ponovno velikom“ („Make Europe Great Again“). Dobar moto, ali o čemu se tu radi? Problemi koji se javljaju svakodnevno u globalnom svijetu napadaju Europu i Europsku uniju, sve su veći i nemoguće ih je stalno gurati pod tepih. Potrebno ih je riješiti, a mlada zajednica europskih država, Europska unija, pokazuje nemoć u rješavanju problema, jer se ona tek konstituira. Kako neki katastrofičari već od samog početka Europske unije prognoziraju njen raspad, to se neće dogoditi, jer unatoč razmiricama svi jasno znaju i vide da smo u svijetu velikih sila i tržišta te da je vrijeme oblikovanja Europe kao snažne zajednice država temeljenih na europskoj kulturi. Taj proces nije jednostavan, složen je i zahtijevan, a države sa pravom pokazuju reakcijom da ne možemo čekati da se Europska unija stabilizira i bude dovoljno jaka odgovoriti na izazove koji nadolaze. Stoga se kao rezultat javlja jačanje nacionalizma, u pozitivnom smislu, koji teži stabiliziranju stanja unutar države, jačanje domoljublja, jačanje nacionalne ekonomije, čime bi se Europskoj uniji dala vremena da se konsolidira i stabilizira. Dakle, sve se dobro odvija i logično, jer u ovom trenutku nema boljih rješenja. Na tom tragu treba jačati Hrvatsku, oblikovati je, ekonomski osnažiti, kulturno zaštiti tradicionalne vrijednosti kao i zaključiti da su temelji one države Domovinski rat, građanska Hrvatska, kršćanske vjeroispovijesti i još dosta toga, a sve to je u nadležnosti države. Zato sve ovo što se dešava ima samo jedan odgovor, nemar hrvatske državne politike. Da ne bude u tome politiziranja, ne radi se ovdje o rušenju ikoga, već o pozivu na zajedništvo u rješavanju ovog nemirnog i svekoliko neodrživog stanja u Hrvatskoj, uz napomenu da cijeli proces jačanja Hrvatske može biti uspješan samo ako je temeljen na Tudžmanovoj misli da je u Hrvatskoj mjesto za sve one koji vole ovu državu.
Bože čuvaj Hrvatsku moj dragi Dom!
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Zagreb, 08. veljače 2025.
Leave a Comment