Pjesnik je kao žica
na harfi il’ gitari
veselo titra često slaveć
Život i Ljubav
al’ češće svira bol i tugu…,
zbog laži i bešćutnosti što na svjetskom tronu
tisućama godina
sjede i tlače,
a pomoći niotkuda!
Pjesnik je tanana opna
izmeđ’ dva svijeta,
transcendentno čudo
jednom nogom oslonjen u krutom, materijalnom i nepravednom svijetu
civilizacije smrti,
a drugom u Edenu
Svijetla, Ljubavi, Mira
i Dobrote!
Pjesnikova riječ je u ljubavi s Riječju što je od početka i
Riječ od početka čeka pjesnikovu riječ zova Ljubljenome,
riječ ispunjenu beznađem, tjeskobom, sumnjom i nadom…
I Riječ Omega će sigurno ponovno doći!
©Mili Lozančić
Leave a Comment