Zagreb, 8. svibnja 2021.
EUROPSKI PARLAMENT, David-Maria Sassoli, predsjednik, Allée du Printemps B.P. 1024 F-67070 – Strasbourg
EUROPSKI PARLAMENT, Tonino Picula, zastupnik, Zagreb, Maksimirska 3/I. kat
EUROPSKI PARLAMENT, Ivan Vilibor Sinčić, zastupnik, Zagreb, Markuševac, Krsišće 53
Na znanje:
Vlada RH, mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik, Zagreb, Trg sv. Marka 2
Predsjednik RH, Zoran Milanović, predsjednik, Zagreb, Pantovčak 241
Uvažena gospodo,
U proces kuponske privatizacije u Republici Hrvatskoj uvršteno je “487 trgovačkih društava ponuđenih za kuponsku privatizaciju ukupne vrijednosti temeljnog kapitala 3.487,931.529,43 DEM u protuvrijednosti 12.477,726.253,39 kn.”
Državni ured za reviziju RH (Izvješće, 6. veljače 2002.) utvrdio je da je kuponska privatizacija provedena nezakonito. Nu, u svezi s tim, državna tijela Republike Hrvatske niti nakon 20 godina nisu ništa poduzela.
Molimo Vas da na sjednicu odgovarajućih tijela Europskog Parlamenta stavite ovo pitanje.
Molim za prethodni razgovor.
S poštovanjem
- sc. Tomislav Dragun
direktor
Prilog:
REVIZIJSKI NALAZ O TEMI “IZVJEŠĆE DRŽAVNOG UREDA ZA REVIZIJU – PROCES KUPONSKE PRIVATIZACIJE”, Zagreb, 7. svibnja 2021.
Zagreb, 7. svibnja 2021.
REVIZIJSKI NALAZ
O TEMI “IZVJEŠĆE DRŽAVNOG UREDA ZA REVIZIJU – PROCES KUPONSKE PRIVATIZACIJE”
- Predmet revizijskog postupka i analize
Državni ured za reviziju Republike Hrvatske izradio je 6. veljače 2002. godine “Izvješće obavljenoj reviziji – Proces kuponske privatizacije”, a kojem se nalaze i poglavlja:
OCJENA PROVEDBE PROCESA KUPONSKE PRIVATIZACIJE
Obavljena je revizija procesa kuponske privatizacije. Revizijom su obuhvaćeni dokumenti, odluke, operativne evidencije, ugovori i akti na temelju kojih je obavljena kuponska privatizacija radi provjere je li provedena u skladu s planiranim ciljevima i odredbama Zakona o privatizaciji, Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima i drugih posebnih propisa.
Postupci revizije procesa privatizacije provedeni su u skladu s revizijskim standardima Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija – INTOSAI.
Proces kuponske privatizacije nije u potpunosti obavljen u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate i Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima. Revizijom su utvrđene sljedeće nepravilnosti:
– Program dodjele dionica bez naplate nije donesen i objavljen na propisani način. U skladu s odredbama članka 12. Pravilnika
– 2 –
o dodjeli dionica bez naplate, Ministarstvo privatizacije bilo je obvezno utvrditi Program dodjele dionica bez naplate kojim se određuju dionička društva čije dionice će biti predmet dodjele ovlaštenim sudionicima. Propisana je obveza objavljivanja popisa dioničkih društava iz Programa putem dnevnog tiska, pri čemu popis, uz naziv trgovačkog društva, mora sadržavati ukupnu nominalnu vrijednost, postotak nominalne vrijednosti u portfelju Hrvatskoga fonda za privatizaciju, postotak nominalne vrijednosti koji se nudi u okviru Programa, nominalnu vrijednost svake dionice, ukupni prihod u 1995. i broj zaposlenih.
– Zapisnici zajedničkog kolegija Ministarstva privatizacije i Hrvatskoga fonda za privatizaciju te zapisnici Upravnoga odbora Hrvatskoga fonda za privatizaciju na kojima je u više navrata
raspravljano o listi trgovačkih društava predviđenih za sudjelovanje u procesu kuponske privatizacije ne sadrže konačni prijedlog liste, odnosno otežano je nedvojbeno utvrditi koja trgovačka društva su obuhvaćena Programom dodjele dionica bez naplate. Prema obrazloženju odgovornih osoba, pod Programom treba podrazumijevati popis ponuđenih trgovačkih društava objavljen u dnevnom tisku 23. svibnja 1998. Spomenuti popis trgovačkih društava uvrštenih u prvi krug kuponske privatizacije sadržavao je 487 trgovačkih društava ponuđenih za kuponsku privatizaciju ukupne vrijednosti temeljnog kapitala 3.487,931.529,43 DEM u protuvrijednosti 12.477,726.253,39 kn.
Popis je sadržavao uz naziv trgovačkog društva, ukupnu nominalnu vrijednost, postotak nominalne vrijednosti u portfelju Hrvatskoga fonda za privatizaciju, postotak nominalne vrijednosti koji se nudi u okviru Programa, nominalnu vrijednost
– 3 –
svake dionice i broj investicijskih bodova. Nije sadržavao ukupni prihod u 1995. i broj zaposlenih, što je obvezno trebao sadržavati.
Prema popisu trgovačkih društava uvrštenih u prvi krug kuponske privatizacije koji je sadržavao 487 trgovačkih društava ponuđenih za kuponsku privatizaciju, ukupna vrijednost ponuđenog temeljnog kapitala iskazana je u iznosu 3.487,931.529,43 DEM. Ponovnim zbrajanjem ponuđenog temeljnog kapitala utvrđeno je da vrijednost nije pravilno iskazana i stvarna ukupna vrijednost iznosila je 3.483,901.631,35 DEM, što je za 4.029,898,08 DEM manje od iskazane.
– Cijeli portfelj Hrvatskoga fonda za privatizaciju nije bio prezentiran javnosti, a zbog neusklađenosti operativnih i knjigovodstvenih evidencija te objavljenih popisa i drugih podataka prezentiranih javnosti, otežano je provjeriti jesu li u proces kuponske privatizacije uključene dionice svih trgovačkih
društava koje su trebale biti uključene. Utvrđeno je nesuglasje ukupnog broja trgovačkih društava te ukupne vrijednosti raspoloživoga i ponuđenoga temeljnog kapitala na dan 1. siječnja 1998.
Tako prema operativnim evidencijama Hrvatskoga fonda za privatizaciju (baza podataka) stanje portfelja na dan 1. siječnja 1998. obuhvaćalo je dionice i udjele u 1.283 trgovačka društva u iznosu 4.116,531.419,58 DEM, odnosno 15.488,981.750,91 kn.
Prema knjigovodstvenim evidencijama stanje portfelja na dan 1. siječnja 1998. obuhvaćalo je dionice i udjele u 1.357 trgovačkih
– 4 –
društava u iznosu 5.139,691.731,- DEM, odnosno 18.060,874.235,00 kn.
Prema Popisu trgovačkih društava s njihovom insolventnošću, temeljnim kapitalom, postotkom udjela Hrvatskoga fonda za privatizaciju u vlasništvu, rezultatima poslovanja u 1996. i prvom polugodištu 1997. objavljenom u siječnju 1998. ukupna vrijednost temeljnoga kapitala Hrvatskoga fonda za privatizaciju u 1.166 trgovačkih društava iskazana je sa stanjem na dan 1. siječnja 1998. u iznosu 4.063,961.017,- DEM. U popisu su posebno označena trgovačka društva čije su dionice namijenjene kuponskoj privatizaciji. Popis sadrži podatke o 1.166 trgovačkih društava, u što su uključena dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću, pri čemu nazivi društava nisu prezentirani na način kojim bi bio omogućen uvid i nedvojbeno određivanje radi li se o dioničkom društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću. Prema spomenutom popisu, za kuponsku privatizaciju bile su predviđene dionice 447 trgovačkih društava.
– Nisu poštovane odredbe članka 12. Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate kojima je propisano da se Programom dodjele dionica bez naplate mogu utvrditi isključivo solventna i profitabilna dionička društva. Iznimno, mogu se utvrditi i nesolventna dionička društva ako se nudi njihov većinski dio i ako je javnost obaviještena o tome da je društvo nesolventno, te ako dioničari koji stječu dionice spomenutog društva, stječu i pravo na prodaju zemljišta i druge imovine društva. Iz publiciranih podataka proizlazi da je bilo dovoljno profitabilnih i solventnih trgovačkih društava čije su dionice trebale biti predviđene za proces kuponske privatizacije.
– 5 –
Iz rezultata poslovanja prezentiranih trgovačkih društava vidljivo je da je od ukupno 1.166 trgovačkih društava, prema rezultatima poslovanja u prvom polugodištu 1997., njih 451 (što je 38,7% od ukupnog broja trgovačkih društava) poslovalo pozitivno, odnosno ostvarilo dobit, a 715 (što je 61,3% o ukupnog broja trgovačkih društava) negativno, odnosno zabilježilo je gubitak. Od ukupnog broja trgovačkih društava predviđenih za kuponsku privatizaciju, prema rezultatima poslovanja u prvom polugodištu 1997., njih 142 poslovala su pozitivno, odnosno ostvarila dobit (što je 31,5% od ukupnog broja trgovačkih društava koja su poslovala pozitivno, a predviđena su za kuponsku privatizaciju).
Također, iz objavljenog popisa trgovačkih društava vidljivo je da je od ukupno 1.166 trgovačkih društava, tijekom 1997. njih 839 (što je 72,0% od ukupnog broja trgovačkih društava) bilo solventno, a 327 (što je 28,0% od ukupnog broja trgovačkih društava) nije bilo solventno, odnosno platežno sposobno raspoloživim novčanim sredstvima podmiriti sve svoje dospjele obveze u rokovima njihova dospijeća.
Od ukupnog broja trgovačkih društava predviđenih za kuponsku privatizaciju, njih 143 bilo je tijekom 1997. insolventno (što je 32,0% od ukupnog broja trgovačkih društava predviđenih za kuponsku privatizaciju), od čega je 19 trgovačkih društava bilo nesolventno do 30 dana, 10 trgovačkih društava od 30 do 60 dana, a 114 trgovačkih društava bilo je tijekom 1997. nesolventno preko 60 dana.
– Usporedbom rezultata dražbovanja s objavljenim popisom trgovačkih društava namijenjenih procesu kuponske privatizacije, vidljivo je da u postupku dražbovanja nisu
– 6 –
sudjelovala sva trgovačka društva čije je sudjelovanje bilo predviđeno, pojedina su sudjelovala s manjom ili većom vrijednošću temeljnog kapitala od objavljene, a sudjelovala su i trgovačka društva čije sudjelovanje nije objavljeno. Time nije postupljeno u skladu s odredbama članka 13. Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate kojima je dopušteno povećanje broja dionica u Programu isključivo do početka prvog kruga nadmetanja na dražbi, a zabranjeno je isključivanje dionica iz Programa prije okončanja postupka dražbe.
U postupku dražbovanja nije sudjelovalo 21 trgovačko društvo čije sudjelovanje je bilo predviđeno u procesu kuponske privatizacije s 57,161.287,95 DEM temeljnog kapitala. Sudjelovalo je 10 trgovačkih društava s manjim iznosom temeljnog kapitala nego što je bilo objavljeno. Za spomenuta trgovačka društva bilo je predviđeno sudjelovanje s 57,240.223,88 DEM temeljnog kapitala, a prema rezultatima provedene kuponske privatizacije sudjelovala su s 26,685.358,- DEM, što je za 30,554.865,88 DEM manje od objavljenog.
Sudjelovalo je 13 trgovačkih društava s većom vrijednošću temeljnog kapitala nego što je bilo objavljeno. Spomenuta trgovačka društva sudjelovala su u procesu kuponske privatizacije sa 739,112.515,- DEM temeljnog kapitala, a objavljeno je da će sudjelovati s 547,144.048,39 DEM temeljnog kapitala, čime je dražbovano 191,968.466,61 DEM više nego što je objavljeno u dnevnom tisku. Sudjelovalo je 5 trgovačkih društava čije sudjelovanje u procesu kuponske privatizacije nije bilo objavljeno.
Spomenuta trgovačka društva sudjelovala su u procesu kuponske privatizacije s 5,503.816,- DEM temeljnog kapitala.
– 7 –
– Hrvatski fond za privatizaciju prenio je na privatizacijske investicijske fondove dionice i udjele u trgovačkim društvima koja su društva za upravljanje fondovima dražbovala u procesu kuponske privatizacije. Izjave su bile skupne, tj. jednom izjavom prenesene su sve dražbovane dionice i udjeli na pojedini privatizacijski investicijski fond. Iz izjava nije vidljiva ukupna nominalna vrijednost prenesenih dionica i udjela. Usporedbom prikaza rezultata dražbe po pojedinom privatizacijskom investicijskom fondu, kojeg je ovjerilo Ministarstvo privatizacije i izjava kojima Hrvatski fond za privatizaciju prenosi na privatizacijske investicijske fondove dionice i udjele, utvrđena su nesuglasja u pogledu dražbovanih i stvarno prenesenih dionica i udjela.
Prema spomenutim prikazima, privatizacijski investicijski fondovi stekli su dionice i udjele u vrijednosti 3.429,546.732,16 DEM a prema izjavama u vrijednosti 3.439,704.030,83 DEM, što je više za 10.157,298,67 DEM. S obzirom da se privatizacijski investicijski fondovi nisu mogli upisati kao vlasnici u knjige dionica i udjela na temelju skupnih izjava, pojedinačnim izjavama prenesene su im dražbovane dionice i udjeli.
Izjavama je preneseno udjela u 9 društava s ograničenom odgovornošću ukupne nominalne vrijednosti 410,577.763,- DEM, čime nije postupljeno u skladu s odredbama članka 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima, kojima je propisano da se udjeli prenose ugovorom u obliku javnobilježničke isprave. Uz to, izjavama je na privatizacijske investicijske fondove preneseno udjela nominalne vrijednosti za 7,560.479,- DEM više nego što je dražbovano u kuponskoj privatizaciji, što je vidljivo iz prikaza rezultata kuponske privatizacije kojeg je ovjerilo
– 8 –
Ministarstvo privatizacije i prema kojem je dražbovano 403,017.284,- DEM.
– Prvi ugovor o zamjeni zaključen je na zahtjev Hrvatskoga fonda za privatizaciju i njime su u portfelj vraćene dionice Tvornice šećera Virovitica d.d. Virovitica (dalje u tekstu: Šećerana), a u zamjenu su dane druge dionice. Na temelju ovlaštenja Vlade Republike Hrvatske, ministar privatizacije potpisao je ugovor na temelju kojega bi privatizacijski investicijski fondovi vratili dionice Šećerane Hrvatskom fondu za privatizaciju nominalne vrijednosti 33,826.500,- DEM, što je prema tečaju Hrvatske narodne banke na dan zamjene iznosilo 126,511.110,00 kn. U zamjenu je trebalo dati dionice trgovačkog društva Riviera Holding d.d. Poreč, koje kotira na tržištu kapitala, nominalne vrijednosti 243,550.800,00 kn ili platiti razliku u novcu. Vrijednost danih dionica veća je za 117,039.690,00 kn ili za 92,5% od primljenih. Hrvatski fond za privatizaciju bio je dužan obvezu ispuniti do polovine 1999., što nije učinjeno te nije ostvaren popust od 40,0% na uplaćenu razliku u iznosu 6,560.500,- DEM, čime je propuštena ušteda 2,624.200,- DEM. Prema rezultatima dražbe, za Šećeranu su privatizacijski investicijski fondovi utrošili 18,437.472 bodova, što je 54,5% nominalne vrijednosti, a za 811.836 dionica trgovačkog društva Riviera Holding d.d. Poreč utrošili bi 65,571.994 bodova, što je više za 47,134.521 bodova, odnosno 255,7%.
Ministarstvo privatizacije i upravljanja imovinom, Hrvatski fond za privatizaciju, privatizacijski investicijski fondovi Dom Fond i Velebit i većinski vlasnik Šećerane nisu smjeli zaključiti ugovor o zamjeni dok privatizacijski investicijski fondovi nisu bili upisani u sudski registar i dok nisu uvrstili dionice na uređeno javno
– 9 –
tržište. Nakon upisa u sudski registar i uvrštenja dionica privatizacijskih investicijskih fondova na uređeno javno tržište, Hrvatski fond za privatizaciju mogao je kupiti dionice po tržišnoj cijeni, koja bi mogla biti povoljnija od ugovorene. Umjesto dionica dio je plaćen u novcu, što je ova dva privatizacijska investicijska fonda stavilo u povoljniji položaj u odnosu na ostale sudionike kuponske privatizacije.
Uz to, sve je obavljeno izvan uređenog javnog tržišta, a što je kasnije imalo za posljedicu i druge zamjene dionica koje su obavljane između privatizacijskih investicijskih fondova i Hrvatskoga fonda za privatizaciju.
– Ugovori o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije zaključeni su između Hrvatskoga fonda za privatizaciju i privatizacijskih investicijskih fondova u travnju 1999., što je bilo 8 mjeseci nakon završetka procesa kuponske privatizacije.
Na temelju ugovora obavljana je zamjena dionica, jer je nad jednim dijelom trgovačkih društava bio otvoren stečajni postupak, za veći broj trgovačkih društava stečeni su uvjeti za otvaranje stečaja, pojedina trgovačka društava nisu poslovala godinama, a uz to se naknadno pokazalo da dionice pojedinih trgovačkih društava predviđenih za kuponsku privatizaciju i kojima je dražbovano, nisu bile u portfelju Hrvatskoga fonda za privatizaciju.
Hrvatski fond za privatizaciju je u razdoblju 1998. – 2000. sa svih 7 privatizacijskih investicijskih fondova zaključivao ugovore i dodatke ugovorima o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije te je obavljana zamjena dionica. Rok za nadoknadu dionica bio je određen od 60 dana, međutim dodatkom ugovoru ta odredba je brisana, tako da je ostavljena mogućnost zamjene
– 10 –
dionica na neodređeno vrijeme. Privatizacijski investicijski fondovi vraćali su i dionice trgovačkih društava koja nisu u stečaju, ali u kojima imaju manji udjel u temeljnom kapitalu.
U programu kuponske privatizacije dražbovalo se dionicama trgovačkih društava koja nisu bila solventna i profitabilna, čime nije bilo postupljeno u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate.
Od ukupno 471 trgovačkog društva koje je sudjelovalo u programu kuponske privatizacije, 281 društvo nije ispunjavalo uvjet solventnosti i profitabilnosti.
Zamjena dionica s privatizacijskim investicijskim fondovima nije obavljana u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu zamjene dionica ili udjela, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za zamjenu dionica.
Prema odredbama navedenog Pravilnika, zamjene su se mogle obavljati: radi pribavljanja odgovarajućeg broja dionica ili udjela u društvima čije su dionice ili udjeli na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske izuzeti od prodaje, a u cilju kvalitetnijeg i učinkovitijeg gospodarenja, stvaranja povoljnijih uvjeta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, u cilju kvalitetnijeg i učinkovitijeg gospodarenja i stvaranja povoljnijih uvjeta i okolnosti za prodaju dionica ili udjela iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, koji se nisu mogli prodati na javnoj dražbi ili prikupljanjem ponuda.
Zamjena se nije mogla obaviti neposrednom pogodbom.
Nije poštivano načelo da se ne umanjuje realna vrijednost kapitala kojim raspolaže Hrvatski fond za privatizaciju, a
– 11 –
privatizacijski investicijski fondovi su vraćali dionice trgovačkih društava koja su u stečaju, gdje zapravo više i nema dionica.
Nadalje, svi sudionici kuponske privatizacije nisu bili stavljeni u jednak položaj, jer privatizacijskim investicijskim fondovima omogućene su zamjene, a pojedincima nisu.
Privatizacijski investicijski fondovi su u trećem dražbovnom krugu dražbovali dionice za koje nije bilo zanimanja drugih sudionika te su ih dobili vrlo povoljno, a onda su te dionice razmjenjivali s Hrvatskim fondom za privatizaciju u omjeru 1:1.
Kolegij Hrvatskoga fonda za privatizaciju nije utvrđivao vrijednost zamijenjenih dionica, što je bio obvezan učiniti.
Odluke o zamjenama dionica trebao je donijeti Upravni odbor na prijedlog Kolegija.
Potpisnik svih ugovora bio je predsjednik Hrvatskoga fonda za privatizaciju, osim jednoga kojega je potpisala zamjenica predsjednika. Od 471 trgovačkog društva, privatizacijski investicijski fondovi vratili su 248 trgovačkih društava, a Hrvatski fond za privatizaciju prenio je 162 trgovačka društva.
Prema evidenciji Hrvatskoga fonda za privatizaciju, privatizacijski investicijski fondovi vratili su ukupno 749,700.929,- DEM, što je 21,9% od 3.429,546.732,16 DEM dražbovanih dionica. Hrvatski fond za privatizaciju je u zamjenu prenio dionica nominalne vrijednosti 455,571.903,- DEM te je ostao dug u iznosu 294,129.026,- DEM ili 39,2% od ukupno vraćenih dionica.
Prema evidenciji privatizacijskih investicijskih fondova, dug Hrvatskoga fonda za privatizaciju prema navedenim ugovorima je 339.974,318,89 DEM i veći je od duga iskazanog u
– 12 –
evidencijama Hrvatskoga fonda za privatizaciju za 45,845.292,89 DEM ili 15,6%. Nije obavljeno usklađivanje potraživanja i obveza između Hrvatskoga fonda za privatizaciju i privatizacijskih investicijskih fondova.
U odnosu na stečenu vrijednost, najmanje je vratio Privatizacijski investicijski fond Dom Fond, koji je vratio 192,039.724,- DEM ili 18,5% stečene vrijednosti, a najviše je vratio Privatizacijski investicijski fond Sunce, koji je vratio 108,389.733,- DEM ili 34,4% stečene vrijednosti.
Iz ovih podataka može se zaključiti da nisu određena jednaka pravila za sve privatizacijske investicijske fondove, odnosno nije određeno koliko je dionica u odnosu na stečene mogao vratiti pojedini privatizacijski investicijski fond.
Tako se dogodilo, da je jedan privatizacijski investicijski vratio više od trećine dražbovanih dionica uglavnom manje uspješnih trgovačkih društava, za koja je u zamjenu primio dionice uspješnijih trgovačkih društava, što je izravno narušilo rezultate dražbovanja i uspješnost pojedinog privatizacijskog investicijskog fonda.
Ukoliko se uzme dražbovana vrijednost dionica, privatizacijski investicijski fondovi su ukupno vratili dionice koje su u postupku dražbovanja plaćene 182,884.941 bodova. U zamjenu su dane dionice koje bi u postupku dražbovanja bili plaćene 186,598.449 bodova, odnosno dano je više za 3,713.508 bodova.
Iako privatizacijski investicijski fondovi potražuju od Hrvatskoga fonda za privatizaciju dionice nominalne vrijednosti 339,974.318,89 DEM, u odnosu na dražbovanu vrijednost, Hrvatski fond za privatizaciju prenio je više za 3,713.508 bodova
– 13 –
te dionice dionice 35 trgovačkih društava nominalne vrijednosti 72,687.643,- DEM koja nisu sudjelovala u kuponskoj privatizaciji. Privatizacijski investicijski fondovi Dom Fond i Velebit, kojima Hrvatski fond za privatizaciju prema zaključenim ugovorima duguje dionice nominalne vrijednosti 76,542.792,- DEM, u odnosu na dražbovanu vrijednost primili su više 21,879.289 bodova i dionice 12 trgovačkih društava nominalne vrijednosti 32,741.335,- DEM, koja nisu sudjelovala u procesu kuponske privatizacije. Drugih 5 privatizacijskih investicijskih fondova, kojima Hrvatski fond za privatizaciju duguje dionice nominalne vrijednosti 263,431.526,89 DEM, u odnosu na dražbovanu vrijednost duguje im 18,165 .81 bodova. Primili su i dionice 23 trgovačka društava nominalne vrijednosti 39.946.308,- DEM, koje nisu sudjelovale u procesu kuponske privatizacije. U zamjenu su dane dionice društava koje kotiraju na tržištu kapitala, koja ostvaruju dobit i u kojima Hrvatski fond za privatizaciju ima veći udjel u temeljnom kapitalu.
Privatizacijski investicijski fondovi nisu stavljeni u jednak položaj, čime su narušeni rezultati postignuti na dražbi.
Prijenosom zamjenskih dionica koje su u kuponskoj dražbi postigle višu cijenu, pojedini privatizacijski investicijski fondovi stavljeni su u povoljniji položaj. Tako je privatizacijski investicijski fond Dom Fond primio dionice kojima je dražbovana vrijednost za 19,933.747 bodova ili 30,1% veća od vraćene dražbovane vrijednosti.
Hrvatski fond za privatizaciju trebao je odrediti kriterije za nadoknadu dionica u postupku kuponske privatizacije. Trebalo je uključiti sve sudionike i omogućiti im novo dražbovanje dionica, kako bi se naknadila šteta zbog uključivanja nesolventnih i
– 14 –
neprofitabilnih trgovačkih društava u proces kuponske privatizacije.
Obavljene zamjene trebalo je obavljati na temelju dražbovane vrijednosti dionica, a ne u omjeru 1:1 (nominalna vrijednost za nominalnu vrijednost). Dionice trgovačkih društava koje nisu sudjelovale u procesu kuponske privatizacije, a koja ne kotiraju na tržištu kapitala, prije zamjene trebalo je procijeniti, što je propušteno učiniti.
Potrebno je okončati postupke prijenosa dionica na privatizacijske investicijske fondove, pri čemu zamjene treba obaviti u skladu s odredbama Pravilnika o uvjetima i načinu zamjene dionica ili udjela, odnosno uz suglasnost Upravnoga odbora.
Utvrđena odstupanja rezultat su neažurnog evidentiranja portfelja. Broj dionica i nominalna vrijednost mnogih trgovačkih društava iz kuponske liste nisu odgovarale broju i nominalnoj vrijednosti dionica u vrijeme dražbovanja.
Hrvatski fond za privatizaciju nakon 3 godine od provedene kuponske privatizacije, a 2,5 godine od zaključenja prvih ugovora o nadoknadi dionica nije utvrdio stvarno stanje obveza prema privatizacijskim investicijskim fondovima.
Hrvatski fond za privatizaciju bio je obvezan poduzeti radnje za međusobno usklađivanje obveza prema ugovorima o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije i vraćene dionice evidentirati u portfelju i u knjizi dionica, što nije u cijelosti učinjeno.
Od ukupno vraćenih dionica nominalne vrijednosti 767,780.864,- DEM, u bazi podataka evidentirano je
– 15 –
658,630.174,- DEM, dok je i dalje u evidenciji privatizacijskih investicijskih fondova 109.150,690,- DEM ili 14,2% od ukupno vraćenog. Tako se događa da privatizacijski investicijski fondovi dionice koje su vratili i za koje traže nadoknadu, a koje bi trebale biti u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, prodaju i naplate.
Jednako tako je postupao i Hrvatski fond za privatizaciju.
Kako Hrvatski fond za privatizaciju nije nakon 2 godine u svim slučajevima dao rješenja o poništenju izjava, dio vraćenih dionica i dalje je ostao evidentiran kao stvarno vlasništvo privatizacijskih investicijskih fondova.
Zbog navedenog propusta, Hrvatski fond za privatizaciju nije imao točno iskazan portfelj, pri čemu je u uvjetima obavljanja ubrzane prodaje bilo moguće da nisu prodavane sve dionice trgovačkih društava, primljene prema ugovorima o nadoknadi dionica, koje su mogle biti prodane. Tako je PIF Sunce dionice trgovačkog društva Ljudevit Posavski Sisak, koje je prema dodatku ugovoru vratio Hrvatskom fondu za privatizaciju, nominalne vrijednosti 2,595.500,- DEM prodao, jer Hrvatski fond za privatizacije nije bio upisan kao vlasnik u knjigu dionica.
Hrvatski fond za privatizaciju mijenjao je dionice trgovačkoga društva Panonija Osijek nominalne vrijednosti 2,746.320,- DEM, koje su vraćene dodatkom ugovoru, a kojih je prema knjizi dionica vlasnik PIF Sunce (znači, mijenjao je dionice koje nisu njegove). Dionice trgovačkog društva Zagrebplast Zagreb, nominalne vrijednosti 7,974.267,- DEM, koje je vratio Dom Fond, nisu bile evidentirane u portfelju. Dom Fond prodao ih je na burzi početkom listopada 2001. i u knjigu dionica upisan je novi vlasnik. Stoga je potrebno uskladiti obveze i potraživanja
– 16 –
koja su nastala na temelju ugovora o nadoknadi između Hrvatskoga fonda za privatizaciju i Dom Fonda. Za potraživanja, temeljem navedenih ugovora, Dom Fond je podnio zahtjev za naknadu štete i arbitražu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, u koji je uključen i spomenuti iznos.
Prema popisu trgovačkih društava uvrštenih u prvi krug kuponske privatizacije koji je sadržavao 487 trgovačkih društava ponuđenih za kuponsku privatizaciju, ukupna vrijednost ponuđenog temeljnog kapitala iznosila je 3.483,901.631,35 DEM, a prema konačnim rezultatima kuponske privatizacije sudjelovalo je 471 trgovačko društvo s 3.668,440.618,- DEM vrijednosti temeljnoga kapitala.
Ocjenjuje se da proces kuponske privatizacije nije u potpunosti obavljen u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate i Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima, jer:
– program dodjele dionica bez naplate nije donesen i objavljen na način propisan Pravilnikom o dodjeli dionica bez naplate,
– cijeli portfelj nije bio prezentiran javnosti,
– zbog neusklađenosti operativnih i knjigovodstvenih evidencija i drugih podataka prezentiranih javnosti, bila je otežana provjera jesu li u proces kuponske privatizacije uključena sva trgovačka društva koja su trebala biti uključena,
– u postupku dražbovanja nisu sudjelovala sva trgovačka društva čije je sudjelovanje bilo predviđeno te su uključivane i isključivane dionice pojedinih trgovačkih društava pod uvjetima koji nisu bili dopušteni odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate,
– 17 –
– su utvrđena nesuglasja u pogledu dražbovanih i stvarno prenesenih dionica,
– u procesu nisu sudjelovala isključivo solventna i profitabilna trgovačka društva, kako je bilo određeno odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate,
– u kasnijim postupcima nije pružena odgovarajuća nadoknada svim sudionicima kojima je trebala biti pružena,
– nadoknade nisu obavljene u skladu s propisima i jasno određenim kriterijima pri čemu svi sudionici kuponske privatizacije nisu bili stavljeni u jednak položaj,
– privatizacijskim investicijskim fondovima omogućena je zamjena dionica, dok pojedincima nije,
– zaključivanjem ugovora sa svakim privatizacijskim investicijskim fondom pojedinačno, pojedini privatizacijski investicijski fondovi stavljeni su u povoljniji položaj dobivanjem
dionica veće tržišne vrijednosti, čime je narušena već postignuta uspješnost dražbovanja.
OČITOVANJE ZAKONSKOG PREDSTAVNIKA PRAVNE OSOBE
Zakonski predstavnik Hrvatskoga fonda za privatizaciju u svom očitovanju od 1. veljače 2002. izjavljuje kako prihvaća ocjenu Državnoga ureda za reviziju o procesu kuponske privatizacije. Ističe kako je i sam Hrvatski fond za privatizaciju, naknadno saznavši za neke nepravilnosti koje su se dogodile u vezi s kuponskom privatizacijom, inicirao reviziju procesa kuponske privatizacije.
– 18 –
Dalje navodi kako je u arbitražnim – parničnim postupcima koji su pokrenuli privatizacijski investicijski fondovi kao tužitelji protiv Hrvatskoga fonda za privatizaciju kao tuženika, a radi ispunjenja ugovora o nadoknadi dionica u procesu kuponske privatizacije, koji su vođeni pred Stalnim izabranim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatski fond za privatizaciju nastupao s argumentacijom koja je sadržana dijelom i u ocjenama iz Izvješća Državnoga ureda za reviziju.
Također navodi kako su u međuvremenu pravorijekom Stalnog izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori dovršeni arbitražni postupci. Utvrđeno je da su ugovori o nadoknadi dionica u procesu kuponske privatizacije i dodaci tim ugovorima ništavi.
Stoga će Hrvatski fond za privatizaciju, po pravomoćnosti odluka u navedenim postupcima, poduzeti moguće pravne radnje u svom interesu, a radi otklanjanja nepravilnosti koje su se pojavile kao posljedice spomenutih pravnih poslova.
- Razlozi za ovaj revizijski postupak i analizu
Moja brokerska kuća “Dragunov ured” iz Zagreba zastupala je imatelje kupona, koji svoje kupone nisu unijeli u privatizacijske investicijske fondove, a dijelom njih je zaključila predugovore o kupnji dionica koje oni ostvare slijedom dražbovanja.
Dio dražbovanih dionica odnosio se je na nesolventna poduzeća (društva), pa ih je Hrvatski fond za privatizaciju zamijenio za dionice solventnih poduzeća, odnosno za njih je dao novčanu naknadu, ali samo privatizacijskim investicijskim fondovima.
– 19 –
Time su oštećeni imatelji kupona (hrvatski branitelji i prognanici), a i brokerska kuća “Dragunov ured”.
Neki od (formalnih) vlasnika privatizacijskih investicijskih fondova: Jako Andabak i Darko Ostoja/grof Georg Etltz, su se enormno obogatili.
- Revizijsko pitanje
poslano je 11. travnja 2021. Ivanu Valeku, kandidatu za gradonačelnika Grada Zagreba, Danielu Markiću, ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije, Antoniju Gerovcu, načelniku Uprave kriminalističke policije i prof. dr. sc. Borisu Vujčiću, guverneru Hrvatske Narodne banke,
dok su o njemu obaviješteni David-Maria Sassoli, predsjednik Europskog Parlamenta, Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog Sabora, Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske i mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske,
a glasi:
Što ste, kao državljani Republike Hrvatske, odnosno kao nositelji državnih nadzornih funkcija poduzeli u svezi sljedećeg nalaza Državnog ureda za reviziju RH:
“Hrvatski fond za privatizaciju prenio je 1. ožujka 1999. na privatizacijske investicijske fondove dionice i udjele u trgovačkim društvima koja su društva za upravljanje fondovima dražbovala u procesu kuponske privatizacije ukupne nominalne vrijednosti 3.429,546.732,16 DEM.
– 20 –
Putem 7 izjava, preneseni su stečeni “paketi” dionica i udjela. Izjave su bile skupne, tj. jednom izjavom prenesene su sve dražbovane dionice i udjeli na pojedini privatizacijski investicijski fond. Svaka izjava sadržavala je: matični broj subjekta, tvrtku, sjedište, temeljni kapital (DEM), nominalni iznos jedne dionice izražen u kn ili DEM, broj dionica koje se prenose, te postotak temeljnoga kapitala. Iz izjava nije vidljiva ukupna nominalna vrijednost prenesenih dionica i udjela.” (Izvješću o obavljenoj reviziji – Proces kuponske privatizacije, str. 26)
- Odgovor na revizijsko pitanje
Na revizijsko pitanje odgovorila je 19. travnja 2021. samo Hrvatska Narodna Banka (direktorica Direkcije za opće pravne poslove): Nataša Gornik Jakšić, i to kako slijedi:
“Hrvatska narodna banka zaprimila je 14. travnja 2021. Vaš upit ur. br. KUP-PR-001/2021 od 11. travnja 2021. kojeg ste, između ostalih primatelja naznačenih u tom upitu, uputili i guverneru Hrvatske narodne banke Borisu Vujčiću. Predmetnim upitom tražite odgovor na pitanje što su navedeni primatelji upita, pa tako i guverner Hrvatske narodne banke, kao državljani Republike Hrvatske, odnosno kao nositelji državnih nadzornih funkcija poduzeli u svezi nalaza Državnog ureda za reviziju RH sadržanog u “Izvješću o obavijenoj reviziji – Proces kuponske privatizacije Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatske iz veljače 2002. godine.”
– 21 –
Vezano uz predmetni upit, dozvolite da Vam skrenemo pozornost da Hrvatska narodna banka kao i njen guverner nisu bili nadležni niti su sudjelovali u procesu kuponske privatizacije koji je bio predmetom Izvješća Državnog ureda za reviziju. Isto tako iz nadležnosti Hrvatske narodne banke pa tako i guvernera Hrvatske narodne banke ne proizlazi obveza niti mogućnost poduzimanja mjera vezanih uz nalaz sadržan u predmetnom Izvješću Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatske.”
- Zahtjev za pristup informacijama
o aktivnostima i radnjama koje su poduzele institucije Republike Hrvatske kojima Vi upravljate u svezi zaključaka (nalaza) Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatskeposlan je 12. travnja 2021. Milanu Plećašu, ravnatelju Centra za restrukturiranje i prodaju, Tomislavu Ćoriću, ministru gospodarstva i održivog razvoja i dr. sc. Zdravku Mariću, ministru financija,
a glasi:
“Proces kuponske privatizacije nije u potpunosti obavljen u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate i Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima. …
Nisu poštovane odredbe članka 12. Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate kojima je propisano da se Programom dodjele dionica bez naplate mogu utvrditi isključivo solventna i profitabilna dionička društva. …
Hrvatski fond za privatizaciju je u razdoblju 1998. – 2000. sa svih 7 privatizacijskih investicijskih fondova
– 22 –
zaključivao ugovore i dodatke ugovorima o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije te je obavljana zamjena dionica. Rok za nadoknadu dionica bio je određen od 60 dana, međutim dodatkom ugovoru ta odredba je brisana, tako da je ostavljena mogućnost zamjene dionica na neodređeno vrijeme. Privatizacijski investicijski fondovi vraćali su i dionice trgovačkih …
Zamjena dionica s privatizacijskim investicijskim fondovima nije obavljana u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu zamjene dionica ili udjela, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za zamjenu dionica.”,
a na što se je očitovao Hrvatski fond za privatizaciju:
” Zakonski predstavnik Hrvatskoga fonda za privatizaciju u svom očitovanju od 1. veljače 2002. izjavljuje kako prihvaća ocjenu Državnoga ureda za reviziju o procesu kuponske privatizacije. …
Također navodi kako su u međuvremenu pravorijekom Stalnog izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori dovršeni arbitražni postupci. Utvrđeno je da su ugovori o nadoknadi dionica u procesu kuponske privatizacije i dodaci tim ugovorima ništavi.” (IZVJEŠĆE O OBAVLJENOJ REVIZIJI – PROCES KUPONSKE PRIVATIZACIJE, Državni ured za reviziju RH, veljača, 2002. – str. 50-57)
- Odgovor na zahtjev za pristup informacijama
dali su Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i
– 23 –
Odgovori glase:
“Nastavno na Vaš zahtjev za pristup informacijama, zaprimljen dana 14. travnja 2021., u kojem tražite dostavu informacija o aktivnostima i radnjama koje su poduzele institucije Republike Hrvatske kojima Ministarstvo upravlja u svezi zaključaka (nalaza) Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatske, očitujemo se kako slijedi:
Iako ste podnijeli Zahtjev za pristup informacijama sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13 i 85/15, u daljnjem tekstu: Zakon o pravu na pristup informacijama) sukladno odredbama članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama predmetni zahtjev se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Naime, članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama navodi da se objašnjenja ili upute vezane za ostvarenje nekog prava ili izvršenje obveze, izrade analize ili tumačenje nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije ne smatra zahtjevom za pristup informacijama. Dakle, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji, stoga tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je dužnost tijela javne vlasti da kada korisnika prava na pristup informacijama obavještava da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona, uputiti o načinu ostvarivanja njegova prava.
– 24 –
Uzevši u obzir navedene zakonske odredbe, upućujemo Vas da se obratite Centru za rekonstruiranje i prodaju.” (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Kristina Tekić, zamjenica službenice za informiranje)
“Temeljem Vašeg zahtjeva koji je u Centru za restrukturiranje i prodaju zaprimljen dana 14. travnja 2021. kao zahtjev za pristup informacijama izvješćujemo Vas da se, sukladno članku 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN, broj: 25/13 i 85/15), Vaš zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Također napominjemo, sukladno odredbama Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN, broj: 52/18) Centar za restrukturiranje i prodaju ne upravlja institucijama Republike Hrvatske.” (Centar za restrukturiranje i prodaju, Tijana Hrvojević Matković, službenica za informiranje)
- Zaključak
Nadzorna državna tijela u Republici Hrvatskoj tijekom dvadeset godina ništa nisu učinila glede izvješća Državnog ureda za reviziju (2. veljače 2002.) o protuzakonitostima u kuponskoj privatizaciji.
- sc. Tomislav Dragun
ovlašteni financijski revizor
Leave a Comment