Ovo je priča za one koji tragaju za samim sobom….

Ja sam samo još jedan dokaz kako se neki snovi

još uvijek mogu ostvariti,

ako to stvarno želiš.

Mnogi su me u zadnje vrijeme pitali i zatrpali inbox pitanjem

kada sam počeo pisati.

Evo u nekoliko riječi opisati ću početak pisanja POEZIJE

– svoju jeku duše.

Ovo je priča za one koji tragaju za samim sobom,

unutarnjim mirom i tišinom…

Meni se sve nakon rođenja dogodilo brzo.

Kao da sam putovao vlakom… trčao iz vagona u vagon,

a na svakoj stanici neki novi događaji.

Kao da sam morao brzo odrasti i biti spreman

na neke nove izazove, putovanja, a meni nije bilo jasno

i nisam shvaćao zašto život tako juri.

Danas mi to izgleda kao album sa puno slika u crno-bijeloj boji.

Poznata vam je priča

“RUŽNO PAČE”, meni je jedna

od najdražih

i sviđa mi se, jer na kraju postaje labud i raširi krila prema prostranstvu.

Tako i ja nisam imao sretno djetinjstvo.

Odlazak sa kućnog ognjišta…

Ostavljanje svega onoga što ti je djetinjstvo činilo sretnim i veselim

kako bi se prilagodio životu u gradu.

Uvijek izdvajam svoju sreću, svoje bogatstvo…

Opisujem one trenutke odrastanja uz sestru Marijanu

i braću Igora i Tomislava.

E to, to je za mene bila sreća, a onda…

kao da je život odlučio povući me u Dvoranu tišine

i od mene stvoriti nedodirljivog dječaka,

koji je morao naučiti živjeti u svome svijetu

i prihvatiti neka druga pravila.

Bila je to Dvorana bez rata i nemira.

Za prijeći prag u taj moj svijet kojeg sam svakodnevno gradio,

kome sam uvijek odškrinuo vrata bila je jedino sestra Marijana.

Jedino je ona razumjela moje unutarnje stanje.

Sabirao sam u sebi sve događaje.

Nikada se nisam usudio reći što osjećam,

kada bi me dodirnuli izrazio bi suzom,

jer bi me bolio i najmanji dodir.

Tražio sam kao desetogodišnjak u sebi odgovore na mnoga pitanja kao npr. : “Gdje sam pogriješio? Zar stvarno mora biti sve tako? Zašto?”

Nisam se obazirao na svoju razliku to da sam čudan što mucam

i da nešto imam ili nemam među drugom djecom,

igrao sam se samo kad bi me zvali ili se željeli samnom družiti,

a inače bio sam zaključan u Dvorani tišine.

Mene je više privlačilo pisanje i slikanje.

Birao bih vesele i žive boje da izrazim svoje osjećaje.

Danas kada sam odrastao govor se popravio,

nestao strah od odbacivanja

i kada sam dobio odgovore

na neka pitanja, naučio sam čemu služi i zašto postoji tišina

da je Bog jedini prijatelj, Otac koji je uvijek blizu svome djetetu,

da je uz mene u svim trenucima povlačenja ili izlaženja;

u sebe ili iz sebe. Pokazao mi je kako da još više uzljubim

svetu Dvoranu tišine i da ga tražim sve dok ne dođem do kraja mračnog tunela.

Tišina je za mene jedino sigurno mjesto za oblikovanje

i preobrazbu djeteta u odraslu osobu sa drugačijim pogledom

na svijet i bližnje, gdje uvijek osjetiš ljubav, radost, pjesmu

i možeš čuti tihi glas nadahnuća za neku još ne ispričanu priču.

A ovo je moja…

Kada odlutam od svakodnevnih briga, moje misli odlutaju

u neku drugu dimenziju. Volim to mjesto, gdje uvijek ispočetka spoznam kako sam malen, u tom prostranstvu tišine.

Moje prostranstvo mira, gdje uvijek ispočetka probudim svjesnost

o Stvoritelju. Moj mir često je poput leta neke ptice,

tajanstven i oku nevidljiv svjetovnim shvaćanjima.

Možda neki put ne mogu zbog nekih razloga uspravno hodati.

Izmorio sam svoju vlastitu unutarnju buku koju priznao si to ili ne stalno negdje izvire i zamijenio za tišinu,

koja me uvijek negdje čeka.

Uz sve misli koje bruje u mojoj glavi najveći izazov u svemu

mi je bio samog sebe otvoriti, i biti slobodan.

Postoje mostovi istine između zemlje i neba,

gdje je tako divno boraviti, a ja tako malen u toj beskrajnosti

koja se ne može riječima opisati.

To se jedino može srcem i dušom osjetiti.

Prvu zbirku poezije naslova PONEKAD ZAUSTAVITE MISLI I PUSTITE SRCU DA GOVORI izdao sam 7.7.2020. NA SVAKU NEPRILIKU GLEDAM KAO PRILIKU,

JER ŽIVOT UVIJEK PRUŽI MOGUĆNOST

ISPISIVANJA NOVIH STRANICA

U DNEVNIKU ŽIVOTA.

STOGA BUDIMO PREDANI BOGU

I SLAVIMO ŽIVOT SVAKI DAN.

UBROJEN SAM MEĐU MLADE HRVATSKE PJESNIKE,

A OVOM ZBIRKOM UPUĆUJEM

SVOJE SADAŠNJE I BUDUĆE ČITATELJE

DA ZAVIRE UNUTAR SEBE,

PRAVO U SRCE-SREDIŠTE ŽIVOTA.

Shakespeare je često pisao o slomljenom srcu, govoreći:

“Izrazi svoju bol riječju!

Bol koja ne govori, guši puno srce

dok ne pukne”.

Srce je središte našega bića, to je ona točka, ono čvorište gdje se sastaju naš razum, volja, osjećaji, naš duh i tijelo – sve što mi jesmo. Kada čovjek sve to uloži u traženje Boga,

onda može biti siguran da će ga naći.

SVE POČINJE IZ SRCA ČOVJEKA.

SVE ŠTO GA POKREĆE,

SVE ŠTO OSTVARUJE I DEFINIRA.

Ne mi ne moramo ići daleko da bi otkrili blizinu.

Božja blizina je toliko snažna u našem srcu da kada se odvojimo od svijeta ostaje nam nesmetan pogled na nju.

Ostaju nam duboki osjećaji voljenosti od onoga koji nas je volio prije nego mi sami sebe,

ostaju nam nade u naš zajednički bolji

i pravedniji svijet u kojem se prepoznajemo

kao njegova djeca, a međusobno braća i sestre.

Ne treba ići daleko da bi pronašli riječi,

spoznali koliko smo voljeni,

tražili smisao života, bili radosni, zadovoljni

i bili drugima blagoslov.

Sve stanuje u organu ljubavi i života.

Tu u tišini srca.

Ovim putem zahvaljujem se svima vama

koji ste bili uz mene, pomogli i poticali oko toga da se pjesme nađu u ruci svih čitatelja. Inspiracija je za mene neiscrpni izvor.

Ovim putem želim iskazati veliko hvala

od :

prof. Jasna Kondza

Eugenia Medić

i lektorici Jadranka Varga

na prekrasnim osvrtima,

ali i svim dragim prijateljima koji su ostavili svoju pisanu riječ, među kojima izdvajam

fra Zvonka Benkovića.

Drugu zbirku poezije naslova MOJE MISLI MOJA SLOBODA izdao sam 6.svibnja ove godine.

U kojoj govorim o slobodi koja je za mene dar,

koji pripada ljudima

koji znaju i vladaju sobom.

I takvi ljudi

se ne ustručavaju

od djelovanja

ili vlastitog žrtvovanja,

već se razvijaju

sa svakim novim iskustvom

i postaju slobodniji.

Po mom mišljenju,

sloboda je mogućnost uvijek raditi ono što nas čini sretnim

i to druge čini sretnijima oko nas.

Za mene se svaki čovjek rađa slobodan

i sam postavlja

svoje osobne stavove,

sam gradi svoj pogled

na život.

Izbor slobode

na životnom putu

uvijek postoji,

a na čovjeku je da preuzme odgovornost

za vlastite odluke.

Oslobodite se svega,

otvorite srce

i ispunite ga ljubavlju

– za druge

to je potpuna sloboda.

Stoga se ovim putem želim zahvaliti prije svega dragoj Željki Jotanović koja je pomogla oko izdavanja skupa sa mojom dragom lektoricom Jadrankom Varga kao i svim mojim prijateljima, čitateljima i pratiteljima, a prije svega onim dragim ljudima

koji su uz mene kroz savjete i podršku na ovome putu

umjetničkog i pjesničkog stvaralaštva.

Obećajem da ću se i dalje truditi biti vam što od pomoći,

važne i bitne blizine, kroz savjete u životnim situacijama

u svojim tekstovima/pjesmama.

Hvala od srca svima!

#poetlifecoach

Mirko Šafarić