Obiteljski teatar Šerbedžija i ove će se godine, 22. puta, prema svemu sudeći, natjecati za dodjelu koncesije za kulturno-umjetničke manifestacije na Malim Brijunima, jednom od najljepših otoka na Jadranu, gdje su inače tijekom godine zabranjeni posjeti.
Naime, Nacionalni park Brijuni raspisao je natječaj za dodjelu ovog otoka na dvije godine (2022.-2023.), a mogu se javiti svi koji zadovoljavaju njihove uvjete (objavljene na portalu Nacionalnog parka) do 18. ožujka ove godine.
Godišnja naknada za koncesijsko odobrenje (koje svake godine Šerbedžijin teatar Ulysses dobije kao od šale) iznosi 50 tisuća kuna i plaća se u dvije rate, dok je ovlaštenik koncesijskog odobrenja uz naknadu dužan podmiriti i trošak električne energije i trošak vode. Također je dužan dostaviti ugovor o najmu plovila, odnosno izjavu da će imati osiguran prijevoz brodom za posjetitelje i druge, za umjetnička događanja, itd. itd.
Svih ovih godina, Šerbedžiji je bio najmanji problem osigurati prijevoz brodovima, jer on kao privatnik (teatar) imao je ugovor s Hrvatskom ratnom mornaricom (HRT) o iznajmljivanju plovila, pa je tako brodove HRM-a unazad 10 godina koristio ukupno 544 sata i to plaćao oko 1.200 kuna po satu, bez obzira što nigdje u svijetu ne postoji ratna mornarica koja je u službi jednog glumca i njegove svite, bez obzira zvali se oni Šerbedžija, Udovički, Furlan, Stefanovski, Urban i njima slični.
Međutim, što je sporno kod ovog natječaja?
Još dok je natječaj u tijeku, privatno kazalište Ulysses je na svojem portalu (koji je sastavni dio portala Nacionalnog parka Brijuni!?) objavilo javni poziv za volontere za nadolazeću sezonu, kao da oni znaju da će bez problema i ove godine dobiti koncesiju??
Kako znaju da se do 18. ožujka nitko osim njih ne će javiti na natječaj i kako znaju da će i dvadeset drugu godinu kao „kraljevi“ uživati na ovom otoku?
Pored toga, opet se postavlja pitanje: zbog čega hrvatska država (u čijem stvaranju nažalost nije sudjelovao ni jedan šerbedžija) s takvom lakoćom i „poštovanjem“ izlazi u susret ovom privatnom teatru, dok s druge pak strane diljem čitavog Jadrana se pod takvim ili sličnim uvjetima hrvatskim braniteljima i stradalnicima i drugima, ne iznajmljuju ni obične vikendice?
Bojimo se da je i ovaj natječaj samo zamagljivanje očiju i da će nas „lepi Rade“ sa svojim „hopa-cupa“ gostima i repertoarom na Brijunima ponovno uveseljavati i tijekom narednih dvije godine!
To je nama naša borba dala!
Nu, samo da i nakon toga, opet ne pričaju i ne pišu o nekakvim braniteljskim privilegijama!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)