I dalje isto, raspravlja se o dojmu, a ne kad će kome stići kućica. Dojam nikako ne može biti dobar,osobito nakon sve brojnih svjedoka koji pričaju o krađama u poslijeratnoj obnovi.
Srušene kuće radi krađe materijala, neće popraviti to što je državni vrh tamo bio pola sata nakon potresa. Dojam je strašan, a još više boli to što se to sve znalo ,a ljudi su morali šutjeti ako su htjeli da im se i tako aljkavo obnovi.
Svakako dojam kvari i to što glavni inženjer kojega prozivaju mještani,kao onog koji je bio odgovoran i dalje uživa povjerenje državnog vrha kojeći su tamo nakratko svratili pa brzo otišli.
Najveći cinizam graniči s vulgarnošću je spominjanje slobodnih dana koji su uslijedili, navodno oni su spriječili Vladu da preuzme potrebne hitne korake u zbrinjavanju.
Gradovi se tresu ,kuće se ruše a što se može kad su slobodni dani u pitanju.
Naši susjedi nisu se pozivali na slobodne dane, oni su odmah krenuli upomoć.
Oni su našli odmah i kućice i kontejnere i deke i krevete i šatore. Sve što bi moglo zatrebati odmah na licu mjesta. Nisu ni pitali koliko i gdje treba, uzeli su ono što su imali i krenuli.
Jučer čitamo da naši proizvođači kontejnera nude zalihe, da brzo mogu proizvesti još, no opet je vikend pa će ministar Horvat tek u utorak moći s njima porazgovarati.
Svi dobrovoljci iskoristili su slobodne dane da bi došli pomoći, kuhari su skuhali na tisuće obroka donacijama građana, organizirali su se odmah kako su mogli, u toj nesreći ,a jučer dođe šerif iz CZ i drži prodike o tome da je netko jeo, a da nije zaslužio.
Malo poslije vidimo čovjeka koji je sve organizirao i veli da CZ odustaje od preuzimanja kuhinje jer nema ni kapaciteta ni saznanja kako to učiniti.
A trebali su samo nastaviti kako su dobrovoljci započeli, sad je opet vikend ne mogu se dogovoriti, pa će opet ostati sve kako je bilo.
Tako iz primjera u primjer,iz dojma u dojam,sve lošiji od lošijeg.
Dojam na žalost ne vara, da smo kao država u svemu najlošiji, da imamo ljude kojima je sijalica luksuz,
da ima kuća u našoj zemlji sa zemljanim podovima, a s druge strane neviđeni luksuz onih, koji su bili zaduženi da se ti ljudi osove na noge poslije rata kada im je sve srušeno.
Samo umjetničke slike koje su nađene kod Sanadera pokrile bi cijenu željeza za sve srušene kuće u Majskim Poljanama, a nije on sam, ima ih koji imaju još i više samo još nisu otkriveni.
Nakon što smo odgledali modnu reviju podmajica na našim vrlim dužnosnicima, predstava za motivaciju za cijepljenje protiv Corone,koja je eto doživjela estradaciju na početku konačnog obračuna s njom, bezuvjetni pobjednik ministar Marić izjavio je da nema razloga da ljudi na Baniji ne dobiju mirovine.
Spominjanje mirovine koja je davno zarađena i uplaćena u fond, a povjerena državi da ju raspodijeli pravedno onima koji su uplaćivali, isto je ostavilo loš dojam.
On to spominje više kao dar, a ne zarađen novac ljudi koji su već puno puta pokradeni, pokradeni u obnovi, pokradeni za radna mjesta koja su im ukinuta zbog državne politike, pokradeni za visinu mirovine.
Na žalost, opći dojam većine je da smo gradili državu za dojam, a ne za život.
Vrijeme je da naši vladajući upoznaju život u kojem ljudi moraju imati dovoljno hrane za sve dane, 800 tisuća umirovljenika u državi to nema ,žive ispod granice siromaštva, a Vlada ih ignorira , ne želi priznati da se tako ne može živjeti, ni onda kad nisu potresi, nije Corona, ni kad je vani lijepo vrijeme.
Želimo pristojan život, a ne lažljivi dojam.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment