Dan prije proslave legendarne bitke nazvane Oluja, bio sam u Kninu. Nas nekolicina pjesnika iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na kninskoj tvrđavi recitirali smo svoje domoljubne pjesme. To recitiranje i druženje pjesnika organizirao je po deveti put pjesnik Nikola Šimić Tonin. Nakon recitiranja i noćenja, Mate Kavelj i ja s jednim poznanikom koji živi u Kninu prohodali smo Kninom uzduž i poprijeko i moram priznati i sebi i vama koji ovo čitate, da je Knin poluprazan, gotovo pust grada. Nigdje nisam vidio toliko praznih, pustih, napuštenih kuća, polupanih stakala na przorima, razvaljenih vrata i zidoderina koje zjape u nebesa, kao usta mrtvaca.
Zašto je Knin čitave godine pust grad i zašto oživi početkom kolovoza kad se slavi slavna bitka nazvana Oluja? To bi trebalo uputati sve vlasti koje su se izmjenjivale u Hrvatskoj od Oluje do danas. Svake godine oni koji su na vlasti i pri vlasti, dođu na godišnjicu najslavnije hrvatske bitke u svekolikoj našoj povijesti, Oluje, održe neke svoje govorancije, nakrkaju se janjetine i krkani odu tamo odakle su i došli, a Knin ostaje u svojoj napuštenosti, pustoši i zaboravu. Sapienti sat!
Piše: Ante Matić – Borčanac