Nema dana, a da se ne objavljuje i kolika je cijena nekog sportaša, prije svih – nogometaša. Riječ je o gotovo „nemogućim“ ciframa. Oni koji imaju cijenu tri, četiri, pet milijuna eura i nisu „bog zna kakvi nogometaši“. Za dobrog sportaša treba izdvojiti od deset milijuna eura, pa nadalje. Plaća su im također iznimno velike, što će reći da žive kao „kraljevi“.
Za cijenu jednog nogometaša iz hrvatske Super sport lige većina ljudi treba raditi tri života. A baš u toj tzv. elitnoj ligi samo se tri-četiri ekipe plasiraju dalje, dok ostali igraju, kako to netko voli reći – „ligu za bedake“, jer malo ili ništa ne vrijedi, ako si recimo peti, šesti, sedmi…
Većina sportaša nema neke fakultetske naobrazbe (šta će im to.), odnosno ne mogu trenirati, igrati i studirati.
Dakle, u tzv. elitnom (pa i momčadskom) sportu se zarađuje najviše.
A sport i sportaše pomažu svi: od općina, gradova, županija, velikih firmi…do najvećih državnih institucija, pa se često događa da se za (profesionalni) sport mora imati, dok vrtić, škole i druge ustanove mogu pričekati.
A osim što sportaši odlično zarađuju, od državnih institucija obvezno traže da im izgrade stadione, sportske dvorane i drugo.
Pa, ako četiri-pet nogometaša koštaju kao jedan stadion, u čemu je problem?
Neka si ga izgrade sami!
Evo, u Hrvatskoj nitko nema stadion kao nogometaši Osijeka. Ali, što to vrijedi kad i njihova skupa ekipa trenutačno čvrsto drži zadnje mjesto na tablici!
Zanimljivo je kad oni s gornjeg dijela tablice igraju s onima iz dna, relativno često je rezultat nula-nula, ili tu i tamo padne neki gol. Treneri obično na sebe uzimaju „odgovornost“, a ona se sastoji u tome da nam kažu kako je „lopta okrugla“.
Trenutačno se na sudu u Osijeku vodi „žestoka bitka“ – koliko je tko od menagera ili sportaša zaradio varajući državu, pa i sam klub za koji su se borili. Od cifri koje se tamo spominju -boli glava.
Stoga, u čemu je problem da nemamo bolje stadione, i sve ostalo što uz to ide?
Nije baš primjereno prodati ili kupiti nekog nogometaša za deset, dvadeset ili trideset i više milijuna eura, a onda od države tražiti bolje uvjete za rad!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)










