Zanimljiv naslov. Istra je naša stalna hrvatska ‘unutarnja tema’ rečeno političkim žargonom.
Zanimljivo kako u Istarskoj županiji već 34 godine uzastopno najveću potporu ima IDS. Slično kao što SDP i njegovi ‘surogati’ drže glavne pozicije u Rijeci od 1990. U Istarskoj županiji susjednoj PGŽ SDP od 1992. sa sebi sličnim opcijama “drma” u Rijeci a od 1993. i u spomenutoj županiji od kada i datira županijski ustroj u RH. No, Istarska županija ima najjaču regionalnu stranku za razliku od Rijeke i PGŽ. Zašto? Zašto u Istarskoj županiji nije identično kao u Rijeci i PGŽ, osobito jer su sve navedene stranke s lijevoga spektra? Oni koji malo bolje poznaju zemljopis potvrditi će da se dijelovi Istre nalaze i van granica Republike Hrvatske. I to u obje susjedne nam zemlje s zapadne strane. Pa se postavlja pitanje, koliko su tamošnji Istrijani glede političkih stajališta kompatibilni s stanovnicima hrvatske Istre. Valjalo bi to usporediti pa onda izvući kakve zaključke. Primjerice, da li u tim dijelovima Istre koji su van granica Hrvatske postoje stranke poput IDS-a, da li se tamo stalno ističe toliko bjesomučno multietničnost, multikonfesionalnost, multijezičnost kao temelj tih prostora i njihovih društava? Da li se tamo preferira “istrijanstvo” kao identitet tamošnjega puka? Da li se tamo ističe povijesni grb Istre s ‘kozom’ (točnije jarcem) s kojim se prvenstveno identificiraju ta područja? Ima li između Pirana na jugu i Milja (Muggia) na sjeveru onih koji se u nacionalnom smislu izjašnjavaju Istrijanima? I koliko ih ima? Postavlja se pitanje zašto se u dijelovima Istre van granica Hrvatske ne osjeća tolika ‘napetost’ između regionalnoga i nacionalnoga? Valja nam sve to analizirati. Dobiti odgovore i izvući zaključke i ispravno djelovati.
Osujećeno izdajstvo IDS-a
IDS je gurao sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i početkom ovoga projekte “transgranične euroregije Istra” te projekt “Terra Istria” (Zemlja Istra). Obadva projekta je izrazito energično odbacila službena Ljubljana. Vlast HDZ-a je sredinom devedesetih godina 20 stoljeća bila na nivou hrvatskoga suverenizma za razliku od onoga potonjega od 3 siječnja 2000. Ali je službena Ljubljana bila Bogu hvala na visini zadatka i za svoju zemlju i za susjednu Hrvatsku. Sve donedavno je službena Ljubljana potiskivala pojam Istra za svoje istarske općine Koper, Piran, Izola, Ankaran (Capo d’Istria, Pirano, Isola, Ankarani). Nametala je dosta neodređen pojam “Obala”. Zašto? Zato jer je smatrala da isticanje regionalnog pojma ‘Istra’ remeti slovenski nacionalni identitet te na toj regionalnoj osnovi prijeti i teritorijalnom integritetu Republike Slovenije te njezinom ustavno-pravnom poretku. Tek u zadnje vrijeme je nešto blaži odnos spram pojma Istra ali nažalost, miljama je daleko čak i svijest lokalnog pučanstva o pripadnosti “Obale” Istri. Frapantno zvuči da u dvojezičnom Kopru (Capo d’Istria) tamošnji mještani u ogromnoj mjeri ne znaju ili nisu svjesni da se radi o gradu u Istri. Tako, imademo slučaj da u spomenutim četirima istarskim općinama je pred nekoliko godina nikla facebook stranica ‘I mi smo Istra’ u kojoj članovi grupe upoznavaju tamošnje stanovništvo da žive u Istri te se oštro protive nametnutom pojmu tzv. Obale. Ističu da Istra nije samo unutar granica Hrvatske nego da je ima i unutar današnjih Slovenije i Italije. Drugim riječima, velika većina ‘slovenskog’ dijela Istre ne zna da je to Istra. A u Hrvatskoj da se tako izrazimo i u svakoj močvari “svaka žaba” zna i pod sivim kamenom “zmija” također da su jedna Pula ili Rovinj u Istri. I u ostatku bivše države pa i šire. No, je li to isto slučaj i sa onima u susjednoj ‘deželi’ i sa suprotne obale Jadrana? Očito nije. I je li to u redu? Nije, naravno! I tko je u ovom slučaju lukaviji za vlastitu korist? Susjedi reklo bi se. A tko je poput ‘gusaka’ koje srljaju u maglu? Nažalost, ljudi u Hrvatskoj. Onda ovi drugi trebaju biti poput onih prvih.
Opomene
Zapitajmo se i vidimo kakav stav zauzeti. Primjerice, zašto bi ideologija i program IDS-a bili dominantni u Istarskoj županiji na zapadu Hrvatske ako to isto u susjednim zemljama unutar čijih se granica nalaze dijelovi Istre se izbjegava u ‘širokom luku’? Nema potrebe. Čemu nametanje primjera Županije Istarske ostatku Hrvatske ako isti taj primjer ne slijede u onim dijelovima Istre koji su van Hrvatske? Očigledno da cijela Hrvatska pa samim time i Istarska županija unutar iste te Hrvatske treba što prije zaboraviti takav “svijetli” primjer iz IDS-ove političke kuhinje. Dovoljan argument je primjer onih u susjedstvu.
Frapantna činjenica jest da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo 18 točaka Statuta Istarske županije iz 1994. a 36 ih je suspendirao. Nažalost, dolaskom Trećesiječanjske vlasti dio koje je bio i IDS svi ti članci su vraćeni. Glede multietničke, multijezične Istarske županije. Talijanski je jednostavno nametnut, uz hrvatski službenim jezikom u IŽ. Zapošljavanje županijske administracije ljudima koji “moraju” vladati dvama jezicima. Dvojezične ploče, natpisi. Čak i u općinama i naseljima bez ili skoro bez ljudi iz talijanske manjine koju većinom čine talijanizirani etnički Hrvati. No, unatoč svemu, broj govornika talijanskoga opada. Kao i prorjeđivanje redova same ‘talijanske’ manjine. Pa onda čemu to tvrdoglavo isticanje talijanskoga kada ne postiže svrhu? Pa zato što je svrha toga dezavuiranje samostalne države Hrvatske i obračun s ostacima ‘tuđmanizacije’. Borba protiv “puzajućeg” fašizma preko Učke i Ćićarije. Obrana od “thompsonizacije” u Hrvatskoj. “Antitompsonizam” kao nekoć “antifašizam”. U tom grmu leži zec. Nisu problem talijanski iredentizam, “uljepšavanje” D’Anunzia u Rijeci i sl. Nije problem preimenovanje kino ‘Zagreb’ u ‘Kino Valli’ u Puli po “intimnoj prijateljici” ili da ne budemo prosti na izrazu, privrženici Benita Mussolinija a ujedno i miljenice fašističke ondašnje vlasti. I sve to u “bastiljonu antifašizma” Istri! Ovo kao da je neka farsa. Crnohumorska komedija. Ima li čega takvoga u dijelovima Istre van granica Hrvatske? Nema. Pa i zašto bi ga i bilo? Nikome tko voli vlastiti narod i državu to ne treba. Ali IDS-ovci ne misle tako. Mnogi od tih pobornika takve ideologije su podrijetlom iz raznih krajeva bivše države. Nismo niti jednoga od njih mogli čuti da se zalaže za identičan model u svome starom kraju poput jedne Šumadije, Pomoravlja, Vojvodine, Zapadne Bosne (Bosanska krajina), Tuzlanske regije (Soli), istočne Hercegovine, stare Crne Gore i Brda, Boke kotorske, Kosova, Skopske Crne Gore (Sjeverna Makedonija) i sl. Zašto? Jer ako nešto želiš svojoj državi onda valjda to želiš i drugim državama, osobito susjednima odakle vučeš podrijetlo, zar ne?
Zaključak s razborom
Najbolje da Hrvati okrenu leđa IDS-u a i ljevici koja zapravo podupire IDS. Rađe se okrenimo jačanju hrvatskoga nacionalnog jedinstva u Hrvatskoj pa onda i u Istri unutar iste te Hrvatske. Jednako i u ostalim ‘hrvatskim zemljama’ poput Herceg-Bosne, ostatka BiH, Vojvodine, Boke kotorske i dr. Također i u dijaspori. Rađe uznastojmo i još bolje realizirajmo priznanje hrvatskog naroda kao takvoga u današnjima Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Republici Kosovo te jačanju položaja hrvatskoga naroda svugdje gdje je on kao takav priznat (Srbija s Vojvodinom, Mađarska, Crna Gora, Rumunjska, Austrija (Gradišće), Italiji tj. Moliseu. Hrvati su u BiH s Herceg-Bosnom konstitutivan, državotvoran, suveren i ustavotvoran narod, u Moliseu (Talijanska Republika) su jezična manjina a u ostalima su nacionalna manjina ili zajednica. Jasno da valja poboljšati položaj autohtonog hrvatskog naroda i u drugim zemljama Europe.
Jasno, regionalne razlike u Hrvata na tom širokom rečenom prostoru treba uvažavati. Njegovati i čuvati ali samo u interesu jačanja svehrvatske homogenosti te jedinstva u stanovitim različitostima. Dakle, suprotno od onoga što predstavlja IDS i ta njegova umotvorina “istrijanstvo”. Isto se odnosi i na bunjevačku i šokačku “odvojenost” od hrvatskoga nacionalnog korpusa. Upravo su te politički i administrativno odvojene razne hrvatske zemlje kroz duga stoljeća ‘bespuća’ nam povijesne zbiljnosti urodila nametanjem bilo regionalnog bilo subnacionalnog namjesto nacionalnog svim tim ‘IDS-sindromima’ i anomalijama u Hrvata. Ali regionalni i subnacionalni identiteti unutar jednoga nacionalnoga hrvatskoga identiteta su prihvatljivi i bez obostranog nijekanja naravno. Ali svako stavljanje ‘podnacionalnog’ sadržaja u istu ravan ili iznad onoga nacionalnoga je neprihvatljivo. Kao i nijekanje nacionalnoga onim što je ispod njega. Takav stav trebamo prihvatiti i sprovoditi u djelo. Uključivost da, isključivanje nacionalnoga onim regionalnim ili subnacionalnim ne. Tko se ovoga drži i tako radi tomu u grudima za Hrvate srce kuca i krv vrije. A tko se istomu opire taj je za Hrvate baš poput kao što se kaže ‘šarene laže’. Prve prigrlimo a potonjima recimo samo i vrlo jednostavno ‘Zbogom i doviđenja’.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Leave a Comment