Akademik Dujella javlja da su izašli novi impakt faktori i da su na listi za Matematiku 6 časopisa:
- Journal of Mathematical Inequalities 1.0 Q2
- Mathematical Inequalities & Applications 0.7 Q2
- Operators and Matrices 0.6 Q3
- Glasnik Matematički 0.6 Q3
- Mathematical Communications 0.5 Q3
- Rad HAZU-MatematičkeZnanosti0.3 Q4
Na listi za primijenjenu matematiku je i Elementov časopis:
Differential Equations & Applications 0.7 Q3
(applied)
Pitao sam Duju:
Prošle godine ih je bilo 9?
I dobio odgovor ( ):
Ne sjećam se ni što je bilo jučer, a kamoli prošle godine 🙂
Ali evo sam našao mail od prošle godine pa ga kopiram
JMI 1.1 (Q1)
MIA 0.9 (Q2)
Osijek 0.7 (Q2)
OM 0.6 (Q3)
Rad HAZU 0.5 (Q3)
Glasnik 0.5 (Q3)
DEA 0.7 (Q3) – Applied Mathematics
9 ih je možda u Scopusu (jos 2 Elementova (FDC i JCA) i KoG (a možda tamo nije DEA).
Ali vratimo se ovogodišnjoj listi. Prva tri časopisa su ona koja sam ja osnovao za Izdavačku kuću Element kojoj je vlasnik danas umirovljen prof. dr. sc. sc. Neven Elezović, a druga tri su publikacije Sveučilišta u Zagrebu i Osijeku i Akademije.
Zapravo prvi (JMI) sam osnivao za jednu indijsku izdavačku kuću, ali kada sam shvatio da će naplaćivati autorima dao sam ga Elementu. Oni su nekoliko godina kasnije dobili ponudu za prodaju tog časopisa i kako su znali da su tak časopis dobili zbog mog stava oko plaćanja radova izveli su sjajnu igru o kojoj sam napisao knjigu:
- Pečarić, Pomozi sirotu na svoju sramotu! / Više to nisu moji časopisi,dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/visetonisumojicasopisi.pdf
Prije 13-14 godina sam prihvatio njihovo preuzimanje časopisa JMI uz dogovor da smo vlasnici po 50% (napominjem da mene u mojoj oblasti nazivaju ‘King of inequalities’, a moje područje matematike ‘mojim kraljevstvom’ pa sam ja uložio ime, a oni sredstva koja su dobivali i od Ministarstva). Tada nisu imali nikakvih izgleda bez moga imena pa se dogovor poštivao.
Ali prije dvije godine je bio 15. matematički časopis na svijetu (top 5%), i smatrali su da im ja više nisam bitan i bio je jedan od dva Q1 hrvatska znanstvena časopisa. ‘Zaboravili’ su dogovor o vlasništvu i iskoristili što je to bio usmeni dogovor. Godinu dana kasnije bio je i dalje Q1, a ne tako dobro plasiran, da bi ove godine već bio Q2.
Ono što je bilo iznenađujuće je činjenica da me je napustila većina mojih doktora. Uglavnom se radilo o ljudima koji nisu uspijevali doktorirati pa su došli do mene i dogurali – uglavnom zahvaljujući radu na mojim idejama – daleko na svojim sveučilištima, pa i u poznatim časopisima u svijetu.
Opravdanje im je bilo nešto najogavnije što sam doživio u životu. Naime, to je bilo vrijeme kada mi je supruga umirala i umrla, ja sam njima zbog toga ‘skrenuo s pameti’ i pa im je Elezović govorio istinu, a ne ja. Bilo je tu i drugih glupavih tvrdnji. Na primjer ja sam postao veliko ime zahvaljujući njihovom radu. A u vrijeme prije mog dolaska u Zagreb u svjetskim referativnim časopisima se pisalo o meni kao velikom imenu u teoriji matematičkih nejednakosti. Poznato je i da sam po broju objavljenih radova u matematičkim znanstvenim časopisima među desetoricom s najviše radova u svijetu.
U spomenuto knjizi sam dao i podatke koje sam tada tražio od Ministarstva jer su mene i ‘Element’ svojevremeno optuživali za dvostruko naplaćivanje. Naime bio sam uvjeren da je cijela grupa kažnjena oduzimanjem novaca za projekt zbog mog domoljubnog pisanja, a ti podaci su pokazali da je Element doista naplaćivao od Ministarstva za JMI, ali i od autora.
Morao sam nagraditi i profesoricu iz Splita koja je prva pokazala razumijevanje zbog moga ludila. Znam to učiniti jedino s knjigom:
- Pečarić,Matematička radionica Josipa Pečarića – Split /Prof. dr. sc. Milica Klaričić Bakula, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/matematickaradionica.pdf
Naravno nisu svi vjerovali da sam malo ‘skrenuo’. Blizak mi je bio kolega Ivan Perić. On je smatrao da ja tvrdim da je mojih 50% veće od Elementovih 50%. Naime, Element je s časopisima uradio ono što su oni htjeli uz tvrdnju da se dogovor odnosio samo za onaj časopis od prije 12-14 godina. Svaku budala može lako provjeriti s kim imaju radove oni moji suradnici u tim oblastima. Ali časopisi su u njihovim rukama, a to je garancija za mnogo toga. Barem su uvjereni u to.
Elementu više s udžbenicima ne ide kako je nekada bilo, pa su časopisi itekako dobra stvar.
Koliko će dugo imati koristi i u Elementu i ti moji doktori od svega toga vidjet ćemo. Naime, već u Rumunjskoj ne priznaju za izbore u zvanja radove u kojima se plaća. Što ako se to uvede u RH?
Jesu li moji doktori koji su mi zabili nož u leđa doista dobro izračunali. Istina, sveučilišta u RH su bolja nego recimo ona u Pakistanu. Ali ovdje su u moju znanstvenu školu dolazili oni koji nisu mogli doktorirati, a u Pakistanu su dolazili oni najbolji. Otud je trojica mojih pakistanskih doktora na listama 2% najutjecajnijih znanstvenika u svijetu po Sveučilištu u Stanfordu:
- Pečarić,Moji doktori među najutjecajnijim znanstvenicima, Zagreb, 2024. str. 236.
Na koricama knjige je i pjesma koju mi je posvetio jedan od njih u trenutku kada je doktorirao.
A iz RH gdje ih je iz ‘moje škole’ doktoriralo tri puta više – NITI JEDAN!
Pakistanac mi je napisao pjesmu, a ovi u RH otkrili da sam lud. S obzirom da su njihovi radovi uglavnom nastali na mojim idejama, čini mi se da im je to najznačajnije otkriće u njihovim ‘znanstvenim životima’.
Da, zato ima jedna dobra stvar u svemu tome. S obzirom da sam skrenuo s pameti zbog smrti moje Ankice imam opravdanje za pisanje ovakvih tekstova, tj. da ovako lud pratim i komentiram i rad mojih doktora i moje časopise.
Josip Pečarić
Leave a Comment