U jesen 1968. godine poslao sam Virgiliju prvo pismo iz Firence. Odgovorio mi je ubrzo, što me, moram priznati, silno iznenadio. Nisam očekivao da će odmah odgovoriti, jer tada je on bio slikar i grafičar svjetskog glasa, a ja obični student telogije u Firenci i talijanskog jezika i književnosti u Sieni.
Godinama smo se dopisivali. On je meni pisao što mu se događa u Parizu i što se događa oko njega, tamo u društvu u kojem živi i u kojem se kreće, pa je pisao, između inoga, kako ga je Dali prešao za neke ilustracije i kako je oduševljen velikim pjesnikom Nerudom s kojim se druži. Da vas više ne gnjavim mojim kazivanjem o najvećem Duvnjaku kojeg je ikada rodila majka Duvanjka, moram vam kazati da neka pisma nisam uspio pročitati, niti odgonetnuti o čemu i što mi piše.Ta pisma pisana su po svoj prilici u nekoj žurbi i rukopis je takav da ga nisam uspio pročitati do kraja. Tek sam tu i tamo skužio koju riječ ili kraću rečenicu. Ta ću pisma pokloniti Virgilovoj galeriji u Duvnu. U jednom pismu je njegov crtež duvanjskog krajolika. Kad je imao izložbu u Zagrebu poklonio mi je jednu svoju grafiku s posvetom, koja zauzima počasno mjestu u mojoj radnoj sobi. U jednom pismu iz Beograda gdje sam studirao, jer se nisam mogao nigdje upisati u Hrvatskoj, pisao sam mu da bih došao kod njega i bio mu neka vrsta pomagača, crtača, a on mi je otpisao ,da dođem što prije i da tamo živim, studiram umjetnost i slikam. Taman kad sam bio spreman za Pariz, na misi u crkvi kod Isusovaca upoznao sam curu Hrvaticu od Brčkog, zaljubio se do ušiju, ašikovo s njom, oženio je i zaboravio otići u Pariz.
U meni je umro davno slikar! Na nekoj izlozbici crteža đaka osmogišnje škole u Duvnu 1958. godine, od 34 slike i crteža učenika što su visili na zidovima, mojih je bilo 15. Mislim da sam bio talentiraniji za crtanje, nego za pisanje. Ali, eto, crtao sam za sebe i imam podosta crteža i slika u mojoj radnoj sobi, pa kad mi srce u grudima stane, neka se izlože u mom dragom Duvnu. Da bi vas donekle uvjerio u ovo što pišem, prilažem uz sliku crtež nazvan Sizfova ruka.
U Virgilovoj ostavštini su mojih dvadesetak pisma, a u mojoj su Virgilova pisma, pa kad odem s ovoga svijeta, neka budu pohranjena u stalnoj postavii Virgilove zložbe u Duvnu, odnosno Tomislavgrada, kako se to sada zove Delminij, Duvno, Županjac, Sedidžidid, Županj potok..
Zagreb, 20. 10. 2022.
Ante Matić -Borčanac
Leave a Comment