By Zovem se Ella, iz Splita sam i hodam stazom života 24 godine. Ja sam sasvim obična mlada osoba, ali od svog rođenja po jednom se ipak razlikujem od većine ljudi. Doduše, ne volim to isticati, ali sljepoća je dio mene i želim pričati o njoj. K
Imam iste potrebe kao svatko drugi zato mi se ne sviđaju nazivi kojima se obilježavaju osobe s invaliditetom. Mi samo trebamo pomoć u svladavanju nekih situacija jer funkcioniramo malo drugačije, ali hoćemo i moramo biti ravnopravni članovi ovog društva, kad nam se pruži prilika, dajemo svoj maksimalni doprinos. Brojni se moji prijatelji uspješno bave različitim aktivnostima bez obzira na teškoće koje imaju. I nemojte nas percipirati kao anđele ili svjetska čuda, mi smo prije svega ljudska bića sa svojim karakterom, vrlinama i manama. Također, nismo nesposobni nego nemamo dovoljno podrške kako bismo uspjeli ostvariti svoj potencijal. Naravno, ne smijemo se prepustiti te uvijek kriviti okolinu za naše neuspjehe, najveća odgovornost leži upravo u nama samima, ako se ne počnemo zajedno boriti protiv ukorijenjenih predrasuda, nitko to neće napraviti umjesto nas.
Sada se obraćam tebi koji ovo čitaš, molim te zapamti da vrijediš i onda kad ti bliski ljudi tvrde suprotno, budi zahvalan što si jutros otvorio oči te krenuo u novi dan jer ima puno onih koji ga nisu dočekali, vjeruj u bolje sutra, no potrudi se da da sam stvoriš najbolje danas. Kad ti je teško, nemoj se nikome opravdavati, ne možemo stalno biti dobro, loši su dani tu da nas osvijeste koliko smo toga već podnijeli. Svima nama život je darovan, prihvatili smo ga rođenjem i ne preostaje nam ništa drugo osim neprestane borbe. Iz najgorih trenutaka najbolje se uči jer tek tada počneš cijeniti svaku sekundu provedenu na našoj lijepoj Zemlji.
Ella Barišić
