Već relativno dugo ništa ne čujemo o karizmatiku, odnosno o nekada iznimno popularnom svećeniku. Riječ je o Zlatku Sudcu, koji je bio iznimno prepoznatljiv zbog stigmi na čelu.
Sudac je poglavito omiljen kod hrvatskih branitelja i stradalnika.
Nedostaje nam.
Dolaze vijesti da živi na Krku…
Sjećamo se nekih njegovih riječi, njegovih želja. Uz ostalo je rekao da “želi da naša zemlja ne bude podijeljena, već da se sve kosti iskopaju te da se svi sinovi desnih i lijevih poštuju i vole“.
Kad su svojedobno Marku Perkoviću Thompsonu zabranili koncerte u Istri, također je stao na njegovu stranu. Bilo ga je sram, kako je rekao, što se to događa, a zatim je dodao: „Sve ono što čitate i gledate nije potpuna istina. Čovjek mora učiti i slušati ono što vam Bog ima reći, ono što je u vama, jer ako se nešto zabranjuje jasno je da se onaj koji donosi zabrane nečega boji, bila to pozicija, gubitak uhljebljenog položaja ili samog sebe i istine koja je u njemu“.
Međutim, valja se podsjetiti i na ove njegove riječi, koje i danas imaju iznimnu težinu:
- „ …Ti ljudi, nisu oni kalkulirali s Bogom, nitko od njih nije pitao, oni su ipak dali svoje živote. Možemo mi govoriti sada što god hoćemo, ali ja im se divim – svaka im čast! Oni koji su tamo ostali, čak ni groba im se ne zna – svaka im čast! Tada smo svi krunice oko vrata imali, palili smo svijeće na prozorima. Tada se nešto događalo u našim srcima, a sada kao da se sramimo biti Hrvati, kao da se sramimo ljubiti svoj narod. Čega se sramiti? Bit ću ponosan, jer sam Hrvat, i u Americi kad govorim, govorit ću na hrvatskom jeziku, neka prerađuju za Engleze. Ja sam ponosan, što sam Hrvat!“ –govorio je vlč. Sudac.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment