Naši političari ne čine ništa da bi se stanje popravilo…

Danas je međunarodni “Dan starijih ljudi”,

Naši stariji građani nikad s većom strepnjom nisu dočekali svoj dan.

Pandemija i nebriga za naše starije sugrađane, svaki dan ubiru danak.

Još nismo zaboravili plamteću buktinju iz Andraševca, već je planulo u drugom domu.

Corona hara po domovima,jučer je umro i četvrti štićenik “Doma” iz Delnica.

Danas će se redati političari koji će požuriti čestitati, dopadljivim porukama, pridobiti naklonost u svoju korist. Na nama je da se zapitamo gdje su i kako žive ti stariji građani danas, što su oni učinili za društvo u svojoj radno aktivnoj prošlosti a što dobivaju za uzvrat danas, kao stari i nemoćni.

Mirovine iznose 37% posto prosjeka plaće, spočitava se današnjim umirovljenicima da su u mirovini s malo radnog staža, a zapravo su izgubili svoja radna mjesta.

Dio je odnijela tehnologija s ali najveći dio, loše upravljanje.

Cijeli industrijski kvartovi, gdje su ljudi nekada radili, proizvodili u tvornicama  i prodavali po cijelom svijetu, pretvorena su šoping centre gdje se dana prodaje tuđa roba.

U tim istim centrima naša domaća roba skuplja je od uvozne, zbog skupe države, njezinih silnih nameta, njezinih loših kadroviranja podobnih, a ne sposobnih.

Loši uvjeti rada, mizerne plače raselili su mlade širom svijeta, ostali su starci, a za njih nema tko raditi. Državni domovi se ne grade, nude se privatni, s velikom cijenom, a kako imamo priliku ovih dana svjedočiti, s katastrofalnom uslugom

Naši političari ne čine ništa da bi se stanje popravilo. Zabavljaju se prebrojavanjem ukradenog novca, nove snage u Saboru izvode performanse, umjesto da svi zajedno upru i počnu tražiti lopove, da detektiraju svaki sumnjivi posao, da zajedničkim snagama pronađu svaku skrivenu transakciju,

Svojim ponašanjem ubijaju svaku nadu da će biti bolje, da će se naći rješenja kako bi se krenulo naprijed. Ovaj jučerašnji incident iz bolnice u Čakovcu ostaje samo pogreška čovjeka,  a to je zapravo pogreška sustava.

Naše školovane medicinske sestre zarađuju svoj kruh kao njegovateljice bogatih europskih umirovljenika, a naše bolnice bez dovoljno i liječnika i sestara, primorane često na prekovremeni rad, koji im na kraju država ne želi platiti.

Liječnici zamijenili bijele kute sa skupim odijelima i radije sjede u Saboru nego da lijeće ljude.

Totalno je poremećen sustav vrijednosti, iskustvo i znanje osobe životne starije dobi, kolektivno su proglašene nepotrebnim, osim u slučajevima kada odano služe donošenju zakona i propisa kako bi se ti stari ljudi dodatno izolirali, ponizili, izuzeli iz društva.

U našem Saboru nije važno kakav se zakon predlaže, već tko ga predlaže.

Tako će svaki zakon koji predlažu zastupnici koji nisu iz redova vladajućih, a idu u korist umirovljenika, beskompromisno odbiti zastupnici, koji su isto starije životne dobi, a iz redova su vladajućih.

Koji su moralni principi rukovodili našim zastupnicima kada sz izglasavali zakon da majka koja ide u mirovinu od 2019 god. na dalje, ima pravo na majčinski dodatak od 6 mjeseci staža po djetetu, a ona koja je od prije u mirovini nema.

Osim što je dodatak sramotno mali, tu smo i podijelili majke, njihova majčinska uloga nije jednaka vrijedna, ovisi o godini rođenja djeteta.

Danas kada nam bilo koji političari bude čestitao naš dan, imamo pravo svaki njegov rad odmah staviti pod povećalo, preispitati što je to on u svom političkom radu učinio za nas umirovljenike.

Koliki je njegov osobni doprinos, koliko se bavio radom za opće dobro a koliko za vlastitu stabilnost u prilivu novaca na svoj račun.

Sve ta silna nekretninska bogatstva, stečena pozicijama pohlepnih ljudi, dio su naše imovine koju smo stvorili minulim radom, ništa oni nisu prodali svoje. Mi smo im sačuvali da bi oni imali gdje raditi stvarati, sačuvali smo prirodna bogatstva koja su oni rasprodali.

Više nikada ne smijemo dopustiti da u Saboru nemamo dovoljno ljudi koji razumiju i žive život umirovljenika, da imamo ljude u Saboru, koji pristaju na zakone koji ponižavaju ljude starije životne dobi, ako mi sami ne dajemo važnost našoj generaciji, ni drugi neće.

Naša brojnost nam dopušta raskoš u odabiru, imamo ljudi i znanja, samo nam hvali odlučnost u namjeri da najbolji od nas odlučuju, kako ćemo živjeti u starosti, jer badava nam plodonosni život, ako dopustimo, da zbog nečije zarade, izgorimo na lomači.

Želim nam svima da doživimo bolje dane, da budemo aktivni sudionici života  sve do prirodnog kraja!

Sretan nam naš dan!

Dragica Trumbetaš