Najveći hrvatski sajam knjiga, zagrebački Interliber, i ove godine bilježi rijeke posjetitelja. Među tisućama znatiželjnika posebno raduje velik broj organiziranih dolazaka učenika iz raznih krajeva domovine, koji s oduševljenjem razgledavaju štandove. Na prvi pogled svakoga ostavlja bez daha raskoš i širina hrvatske nakladničke djelatnosti, bogatstvo izdanja o kojem se, nažalost, izvan naših granica zna premalo ili gotovo ništa.
Ponuda je golema i doista se ima što vidjeti, kupiti i pročitati. Cijene novih naslova uglavnom se kreću od deset eura naviše, no pažljivom promatraču u moru šarenih korica za oko zapinje jedan porazan apsurd. Pronašli smo i uvjerljivo najjeftinije knjige na cijelom sajmu, koje se prodaju za simboličan, gotovo nevjerojatan jedan jedini euro.
Riječ je o vrijednim dokumentarnim i znanstvenim izdanjima vezanim uz velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koja su po toj bagatelnoj cijeni izložena na prostoru Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Iako su ova svjedočanstva ključna za razumijevanje naše novije povijesti i temelj su hrvatske slobode, za njima gotovo da i nema potražnje.
Unatoč cijeni koja je niža od šalice kave, pored ovih knjiga prolazi se bez zaustavljanja. Čini se da današnju publiku daleko više privlače jeftini ljubići, površna beletristika i romani koji se štancaju na traci, pisani tek toliko da budu objavljeni i brzo zaboravljeni. Lagano štivo bez ikakve trajne vrijednosti postiže visoke cijene i puni vrećice posjetitelja, a istina o vlastitoj povijesti postala je roba koju nitko ne želi uzeti ni kada se praktički dijeli.
Ovakav prizor na najvećoj smotri knjige u državi otvara ozbiljno pitanje o stanju naše kulture čitanja i kolektivnog pamćenja. Raskoš hrvatskog izdavaštva ne vrijedi mnogo ako kao društvo biramo zaborav i površnost umjesto suočavanja s činjenicama koje su oblikovale našu stvarnost. Kada povijesna istina vrijedi manje od jednog eura, problem očito nije u cijeni knjige, nego u sustavu vrijednosti onih koji pokraj nje ravnodušno prolaze.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment