S novom godinom polako se sređuje funkcioniranje operativnih snaga na području pogođenom u potresu. Koordinacija službi i vrhunska profesionalnost očita je nakon formiranja i djelovanja „Centralnog stožera za upravljanje krizom, Vlade Republike Hrvatske“ i imenovanjem Tome Medveda njegovim rukovoditeljem sa pomoćnicima potpredsjednikom vlade Miloševićem i ministrom Horvatom.
Paralelno sa sređivanjem stanja na terenu u javnosti su krenuli istupi mnogih do sada neprimjetnih političkih opcija, iznošenjem njihovih pogleda na krizu izazvanu potresom, što je legalno i legitimno, a i dobro, – no nikako im ne služi na čast u tim svojim javnim nastupima, kako rekoh u naslovu „ulijetanje u tuđa područja“.-
Pa tako su se jedni proglasili stručnjacima glede poslijeratne obnove i ocjenjivanja kvalitete izvedenih radova, a da pri tome nisu željeli čuti i uvažiti procjene i ocjene statičara. Naime stručnjaci koji su snimali stanje tvrdili su u medijima kako su se u pravilu srušile građevine koje su rađene na starim temeljima, dok je novogradnja ostala čitava koliko je to moguće pri ovakvom katastrofalnom potresu. Drugi pak, nakon što je ministar Horvat najavio procesuiranje svih utvrđenih nepravilnosti u poslijeratnoj obnovi i mogući model obnove stradalog područja s osloncem na domaće gospodarstvo, krenuli su ga napadati na osnovu njegova djelovanja iz mladosti, a i tu su iznosili paušalne ocjene i neistine. Pošto je rodni kraj g.Horvata bio moje operativno područje u drugoj polovici devedesetih, radi istine, mogu sve te dušobrižnike razočarati činjenicom kako Darko Horvat nikada nije bio „podoficir JNA“ (dok su mnogi od vas bili („jugokaplari i jugomilicajci“) i kako nikada nije odbio dati svoj doprinos u obrani Republike Hrvatske sukladno zakonskoj obavezi pošto je temeljem „Zakona o obrani“ kao redovni student bio oslobođen novačenja i mobilizacije. Današnji ministar Horvat bio je pitomac „Srednje škole kopnene vojske JNA na Zagrebačkom Črnomercu“, a nakon mature napušta JNA i krajem osamdesetih upisuje strojarstvo u Mariboru gdje diplomira, nakon čega se vrača u Hrvatsku, te radi u privatnom sektoru. Na pokušaj umanjivanja doprinosa potpredsjednika Miloševića u radu stožera, bespredmetno je trošiti riječi.Sve to ih ipak nije omelo da se požure slikati uz hrpe humanitarne pomoći dopremljene iz inozemstva, dok njihov doprinos u organizaciji prikupljanja i dopreme javno po raznim medijima osporavaju osobe s imenom i prezimenom – stvarni organizatori.
Na terenu u banijskom blatu i na ruševinama hrvtskih domova nisam baš nešto primijetio ovdje spomenute: „stručnjake, stratege i humanitarce“ , dok su Miro Bulj, Grmoja, Miletić i silna vojska znanih i ne znanih, samozatajnih i dobronamjernih, hrvatskih građana samoorganizirano u tišini pomagali stradalom stanovništvu, sukladno svojim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.
Istog dana katastrofalnog potresa nekima je glavna javna aktivnost bila zazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog Sabora, valjda sa ciljem dobivanja stalne medijske pozornosti pošto drugi način trenutno nisu mogli osmisliti. No kao i obično ništa ne očekujem od vas, već samo da se malo strpite jer za koji dan pale se svjetla reflektora i otvara se vaša pozornica „Hrvatski Sabor“ gdje će te uz sud javnosti imati priliku sukladno Vašim zakonskim ovlastima, zastupnika, jasno izložiti i obrazložiti svoja razmišljanja, ideje i time dati svoj doprinos u rješavanju ove katastrofe koja je krajem prošle godine zadesila Hrvatski Narod. Samo vas molim da se držite svojih kapaciteta i zakonom propisanih ovlasti uz suzdržavanje nepotrebnih ulijetanjima u tuđa područja.
Antun Berljak
Leave a Comment