Sjećate li se Mislava Kolakušića? Tijekom kampanje za zastupnika Europskog parlamenta iskakao je iz gotovo svake paštete, obećavao brda i doline, poglavito tzv. malim ljudima, koji su u njemu na određeni način vidjeli i spas iz nekih svojih teških životnih situacija.
Podržavali su ga i hrvatski branitelji, a kako i ne bi kad se uključio i u ono što njih najviše boli – korupcija i nepotizam.
Od prve se pokazao kao beskompromisni borac protiv svega onoga što i danas tjera ljude da sreću potraže i izvan domovine.
Mnogi su bili spremni zajedno s njim krenuti u tu borbu, a ono što je najvažnije – vjerovali su mu „od prve“ i bez ikakve provjere.
U svojim medijskim i inim nastupima uvijek je djelovao kao ozbiljan čovjek u kojem su mnogi prepoznali i političara „novog doba“, koji ih nikada ne će izdati (iznevjeriti).
Stoga je „kao od šala“ pokupio veliki broj glasova i evo ga danas u Europskom parlamentu.
Neki od njegovih glasača sada sve više viču – ti si na konju, a mi smo v riti!
Naime, otkako je zauzeo fotelju u Europskom parlamentu vrlo brzo se utopio među ostale tamošnje hrvatske zastupnike, pa niti koristi niti šteti.
A kad se predstavljao javnosti često je znao reći:
„Nisam došao donijeti mir nego mač“.
Njegovoj kandidaturi poglavito su se veselili oni koji imaju problema s Ovršnim zakonom. A takvih (glasača) nije malo.
Pričao je na koji će način riješiti njihove probleme, kako će poduzeti ovo ili ono, a kad tamo – ovršnih je sve više, a on za njih otkako je „na konju“ i ne mari, ili se to nama samo tako čini, jer može biti da on kao i komunisti „radi i kad ne radi“.
Kad je predstavljao svoj program od kojeg je jedino zasad uspio ostvariti da bude tamo gdje jeste pričao je kako će želi biti i ministar i predsjednik države, kako želi cjelokupnu vlast, kakvu su imali samo Mao Ce Tung ili Josip Broz Tito.
Nikada ga nije zanimala ideologije već samo reforme.
Kad dođe na vlast – pričao je – odmah će otpustiti pola sudaca i stotinu tisuća činovnika. Desetke zakona promijenit će za nekoliko minuta i svi će živjeti kao danas on s mjesečnom plaćom od desetak tisuća eura!
Neki danas s pravom pišu da je od ugodnog, toplog čovjeka postao neugodan i neiskren.
Sada ga „ne zanimaju“ ni parlamentarni izbori, već jedino uživa u privilegijama, eurima, hladovini i pljesku onih malobrojnih koji još misle da će ovaj čovjek ostvariti samo dio obećanja, koje im je dao za njihove glasove.
Ne mislimo da je Kolakušić jedini hrvatski političar koji je jedno govorio na predizbornim skupovima, a drugo radio kad se dočepao funkcije.
Manje-više takvih je nažalost većina.
Nu, ono što brine je činjenica da Hrvate i na političkoj sceni može preveslati svatko onaj tko dođe poput Djeda Mraza s torbom punih darova, od kojih se vrlo brzo većina od njih pokažu kao pjena od sapunice.
I što se dogodi kad vas takvi prevare ili ne izvrše obećanja? Ništa, jer oni, često govore, da račune polažu samo svojim glasačima, što nije ništa drugo nego – urnebesna komedija!
S obzirom da je bio sudac (Trgovačkog suda) obračunavao se i s pravosuđem, pa je i u svoje programu zacrtao da se „pravosuđe mora potpuno reorganizirati“ te da nam je „dosta sedam prvostupanjskih sudova. Vrhovni sud se mora preseliti u Vukovar, a Ustavni u Pulu, gdje će biti daleko od centra političke moći“, kazao je.
Znao je on i da postoje pravi i lažni hrvatski branitelji, ali i to da neki primaju povlaštene mirovine. I to bi on riješio za „desetak minuta“.
Ali, sad kad je dobio kakvu-takvu „vlast“, kad barem može javno upozoravati na ono za što se kleo da će riješiti – nema ga nigdje, osim u Bruxellesu, gdje ga najčešće možete sresti na – kavi.
Nažalost, nije jedini, ni prvi ni zadnji koji je otišao šumom, a njegovi glasači – drumom.
U Hrvatskoj se pripremaju novi izbori.
Idemo se kladiti da će većina naroda opet dati svoj glas nekom kolakušiću!
A nakon glasanja (karanja) nema kajanja!
Mladen Pavković
Leave a Comment