Mikulići su kvart u Podsljemenskoj zoni, dio gradske četvrti Črnomerec.
Ali za Nas – Mikulići su Više od adrese.
Ovo je Pokušaj da se Naš kvart Opiše kroz priče koje smo kao klinci slušali od starije ekipe,
i kroz sjećanja moje generacije koja je odrastala na ulicama kvarta.
Kroz smijeh, oguljena koljena, prve pobjede i prve gubitke.
Ako netko ima ispravak, dodatak ili uspomenu –
posebno Stara Garda kvarta –
pišite, dopisujte i pomozite da se i mi, Mikulini Sinovi, napokon Okupimo i “Složimo” pravu priču o Našem kvartu.
Za nas.
Za buduće Mikuličance.
I za sve one kojih više nema.
Živite kvart cijelim plućima,
jer na kraju – samo nam kvart ostaje.
Učinimo ga još ljepšim.
Za sve nas
U kvartu poznati kao GSM – Gornje Selo Mikuličko.
U Gornjem Selu nikada nije dosadno.
Posebno uz prekrasni Izvor, mjesto koje ekipa iz GSM-a godinama uređuje, čuva i nadograđuje.
Mjesto odmora, druženja i tišine.
Na samoj granici između GSM-a i Jarka nalaze se
Lovački dom Fazan, Mjesni odbor Medvedgrad
i doktorica opće prakse –
mali, ali važni dijelovi svakodnevice.
Ulica koja ima svoju priču.
Počinje kod dućana (Prehrane),
a završava tamo gdje počinje planina –
na legendarnoj stazi prema Planinarskom domu Risnjak
i vrhu Sljemena.
Srce kvarta.
Tu je naša mala oaza za kavu – Bistro Janje (naš Janjac
kvartovski dućkas,
naš poznati Dvorac,
i odnedavno Gimnazija i ekonomska škola Benedikta Kotruljevića.
Nekad je tu bila i legendarna Galerija, ili kako smo je zvali – Galaxija.
Iznad Brane nalazi se Kapelica Srca Isusovog,
sveto i mirno mjesto koje se prirodno uklapa u kvart,
dio župe sv. Mirka Šestine.
Vrijeme gradnje ostaje nepoznato –
ako netko zna, neka napiše.
Tu je i Streljana, granica s Gornjom Kustošijom.
Prvotno brana nakon velike poplave 1964.g. kasnije pripada vojsci,
a potom i Lovačkom društvu Fazan te udruzi Fala.
Ni ovdje ne fali života.
Caffe bar Aurora – mjesto okupljanja.
Popularni Đajkić, danas uglavnom satajalište naših lovaca
nakon rada na hranilištima po Medvednici.
Lov je zabranjen otkad je proglašen Park prirode –
ali duh ostaje.
Posebno mjesto ima Samostan Svete Klare u Kvaternikovoj ulici.
Prema zapisima, klarise su preseljene iz Samobora 1964. godine,
no točan podatak o gradnji samostana ostaje nepoznat.
Spuštajući se u Jarek dolazimo do Ilovca,
jedne od najstrmijih prometnica u Zagrebu.
Ovdje se nalazi i druga brana za obranu grada od poplava –
jednostavno zvana Brana.
Mjesto trčanja, šetnje, bicikla i tišine.
Uz Veliki i Mali Potok nalazi se Luka,
početak staza prema Medvedgradu, Risnjaku, Grafičaru i Sljemenu.
Sve ovisi kojim putem kreneš.
Mikulići se prvi put spominju 1334. godine
u ispravi bana Mikića,
a u Zlatnoj buli kao posjed Mikulinih sinova 1242.g.
Godine 1868. sagrađena je Vila Pongratz – naš Dvorac
prema projektu Franje Kleina,
za Jeanette Pongratz, suprugu industrijalca Guide Pongratza.
Dvorac je danas zaštićeno kulturno dobro
i obnovljen je 2008. godine.
Postoje mjesta u kvartu koja te zauvijek zadrže.
Nabrojana su ovdje po mojoj emotivnoj ljestvici,
iz vremena kad smo kao ekipa po cijele dane
“brijali” po kvartu.
Sigurno ovo nisu sva draga mjesta.
Dopisujte, dijelite, čuvajmo sjećanja.
Povijesne činjenice su preuzete s interneta,
a sve ostalo napisano je iz
Moje generacije Mikuličanaca.
Sačuvajmo identitet.
Sačuvajmo povijest.
Sačuvajmo kvart.
Fala, Ekipa Mikulići
Tomislav Grmovšek
Leave a Comment