By U povodu Dana oružanih snaga, Dana hrvatske kopnene vojske i 34. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske, u Domu HV u Zagrebu, u srijedu,. 28. svibnja 2025., održana je svečana akademija, kojoj je bio nazočan gotovo cijeli politički državni vrh, na čelu sa Zoranom Milanovićem i Andrejom Plenkoviće.
Bilo je to podsjećanje na početak stvaranja hrvatske države, odnosno na dane koji se nikako ne smiju zaboraviti, poput 28. svibnja 1991., kada je na stadionu NK „Zagreb“, građanima i građankama Republike Hrvatske, ali i agresorima prvi put javno predstavljen Zbor narodne garde (ZNG), tj. Hrvatska vojska. Bio je to i odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Republici Hrvatskoj, za koju još do danas nitko nije odgovarao. Politički klaunovi koji su naslijedili komunističku partiju i koji i danas sjede u Hrvatskom saboru, (svaka čast iznimkama), prave se da se nešto takvoga nije ni dogodilo, odnosno da je bilo po zakonu da Hrvatska ostane bez oružja i da sve što hrvatski diše masakriraju, ubiju, zapale, opljačkaju i protjeraju.
Međutim, na ovoj svečanoj akademiji, koju je prenosio 4.program HRT-a, najmanje se čulo o prvom hrvatskom predsjedniku, utemeljitelju RH i pobjedniku Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu, a gotovo ništa o ratnom ministru Gojku Šušku.
Opet su ovi junaci marginalizirani i gotovo prešućeni, a netko je trebao i morao biti 1991. na čelu ratnih brigada, koje su se borile protiv velikosrpske agresije.
Te i takve se nikada ne smije zaboraviti, a poglavito kad se slavi i obilježavaju Dani oružanih snaga i ustrojavanja Hrvatske vojske. (Nije dovoljno samo zapaliti svijeće i položiti vijence na njihova posljednja počivališta).
A, što je, uz ostalo, bilo 1991.? Pod zapovjedništvom prvog hrvatskog Predsjednika, postrojbe ZNG-a su na prepunom stadionu pokazale odlučnost, junaštvo i spremnost za borbu s daleko jačim neprijateljem. Nisu, poput bivših partizana, pobjegli u šume, već su se pojavili u srcu glavnoga grada, nek se vidi da ih ima!
Prvi su tada na stadionu u Kranjčevićevoj izašli sinjski alkari kako bi podsjetili na junaštvo mnogih generacija. Na binu je došao predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman i tadašnji najviši državni službenici. Pred njima su prodefilirali hrvatski vojnici i policajci.
Tekst svečane prisege pripadnika ZNG-a glasio je:
- „Svečano prisežem da ću vjerno i časno izvršavati dužnosti koje se od mene, pripadnika Hrvatske narodne garde zahtijevaju i da ću se savjesno i odgovorno pokoravati svim službenim naredbama i zapovijedima. Prisežem da ću, i uz žrtvu vlastitog života, štititi i braniti svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i sve njezine građane.“
Mnogi nisu vjerovali da će ta odvažnih skupina Hrvata pobijediti treću ili četvrtu vojsku u Europi, odnosno da će istjerati Srbe, Crnogorce, zločinačku JNA i domaće izdajice sve do Beograda, Kragujevca, Niša i Podgorice.
Nakon svečane prisege, dr. Tuđman je obišao postrojene te hrvatske branitelje i pozdravio ih riječima: „Gardisti i redarstvenici, pozdrav Domovini!“ Predao im je i brigadne (ratne) zastave.
Rekao je:
- „ Nepunu godinu dana nakon uspostave nove demokratske vlasti mi smo začeli naše oružane snage. I u normalnim uvjetima to bi bilo sasvim logično. Ali mi živimo u nenormalnim uvjetima. Od samog početka smo suočeni s raznim prijetnjama. Pokazali smo dostojanstvo i obzirnost. Mi smo miroljubiv narod, no moramo stvoriti silu, jer ima onih koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti. Narodna garda ima zadatak da osigura mir svim građanima Republike. I zato morate prije svega steći povjerenje svih građana. Sve donedavno ljudi u uniformama bili su omrženi u narodu zbog vlasti kojoj su pripadali. Ni jedan narod nije izabrao slobodu bez žrtava. I mi smo ih, na žalost, već dali. Jesmo za mir i demokraciju bez žrtava, ali znamo da ćete svi vi, i narod, ustati kao jedan ako bi našu slobodu trebalo braniti. Vi ste začetak buduće hrvatske vojske. Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija, imat ćemo onoliko koliko nam je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini.“
Pred predsjednikom Tuđmanom i njegovim suradnicima tada je bila postrojena počasna Predsjednička garda, Združeni odred policije, Mornarička brigada Zbora narodne garde, plave beretke, diverzanti, padobranci, pripadnici protuzračne i protuoklopne jedinice, pripadnici motoriziranih i zračnih jedinica, rezervnog sastava, glazbe ZNG-a i već spomenuti sinjski alkari.
Bio je to povijesni začetak hrvatskih oružanih snaga, pa stoga taj dan, 28. svibnja slavimo i kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske.
Na svečanoj akademiji u Domu Hrvatske vojske, vojnički orkestar izveo je pjesmu „Mi smo garda Hrvatska“, ali (zašto?) u instrumentalnoj verziji, bez isticanja autora, što nije prvi puta. Autor ove domoljubne pjesme je Mladen Kvesić, ako niste znali. Objavio ju je (otpjevao) 1991. Nu, iako mu je pjesma, uz još neke, postala „narodna“, rekao nam je da je nažalost postala tradicija da se uz nju ne navodi njegovo ime, kao autora i izvođača, niti ga pak zovu na ovakve i slične skupove da je otpjeva (čak ni kao gledatelja!)..
Od ZAMP-a svake godine za njeno izvođenje dobije tek nešto manje od desetak eura (jeste li čuli razni huljići?), a za zahvalnost već dva puta nije mogao održati solistički koncert ni u dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje izvođači „hopa-cupa“ Vjekoslava Huljića i sličnih imaju otvorena vrata.
Dakle, s jedne strane instrumentalna verzija „Mi smo garda Hrvatska“ može, a s tekstom „ne može“!? Kako, zašto?
A tekst kojeg je napisao Kvesić ide ovako: „Mi smo garda Hrvatska/srca su nam junačka/nikog se ne bojimo/zemlju svoju volimo/. Postrojmo se braćo svi u jedan hod/neka dušman čuje pobjednički zov/U odlučujući boj, krenuli smo mi/za slobodu našu, pravednost i mir/ Neka svaki Hrvat pedalj zemlje brani/, nek svaki junak život svoj ne žali/za našu Hrvatsku mnogi su ga dali!“.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
