Lako se koprcati nadmoćno samoživ u bari punoj slingura. Riba pokrivenih s puno sluzi, pa kad ih hvataš, samo skliznu iz ruke. To je i njihov intelektualno, jedino mogući inteligentan odgovor “neiskusnom” lovcu, koji misli da će naizgled uhvatljivi plijen laganini večerati, i u nedostatku živih svjedoka tim se pohvaliti. Nadut činom konzumacije koristi od sustava hranidbenog lanca.
Lovac, zovimo ga Luka, prije ili kasnije shvatit će možda, kako ga sustav manipulira, uporno ignorira i pravi bedakom. Luka je inače bio i Titin gardist, slučajno, a i u službi specifičnoj, slučajno. Neki to zovu branitelj poretka.
E, kad ne može na jake igrače, onda treba prevariti nekoga, bilo koga, kolegu ribara, kolegicu, koja slingure hvata na svoj način. Ljubomoran što ih spretna lovi, on postaje, kao opak i raspoložen za kavgu. Ona ga zamoli da je slika s ribom, a on slika cijelu ribu, ali damu bez glave. To naravno objavi, i svi vide da je fotografija čudna. De facto stječe se dojam, kako je kolegica bezglava, raspamećena. Bude smiješno, a loš se ribolovac osjeti nadmoćno. Prevario je ponekoga i namagarčio, sve dok se čitatelji, zdravim očima gledajući, ne priupitaju. Pa tko je ta budala, što je zaboravila slikati glavu, koja toliko velike ribe lovi, i to slinave i prevrtljive.
Eto narcisoidne, samožive, logične paradigme neuvažavanja dame, kolegice, žene na istom poslu razotkrivanja „vrtnih patuljaka“ i slinavih riba. I nije dovoljno nju popljuckati, nego treba podcijeniti još ponekoga, i to blekastim predrasudama, i jadnim nastupom, tvrdeći kako je netko, samim tim drugačiji što ne puši fore, problematičan. Ali i žigoše ih se za svaki slučaj dok su krotki, je l’ da braca Luka. Kad sve Srbe napadneš i optužiš, nisi više nacionalist. Kad sve one, koji završe poljoprivredni fakultet proglasiš kravarima, ili one koji završe Politologiju nazoveš crvenim Kmerima, razotkriješ se, jednako, kao i u svojoj sredini, što te razotkriju, da si brte Šovinist. Svrstavaš sve ustaše, ili sve partizane, ili vozače kamiona, neovisno o pojmu čovjeka i nečovjeka, u isti koš. Počinješ biti nadmoćan sam sebi i od sebe, u disciplini skakanja si u usta, a budući da nisi zmija i ne možeš odbaciti kožu, onda se pokažeš u svoj svojoj nutrini, otvoren svjetlu javnosti. A tako si je zdušno prozvao, kao da imaš razgovor sa slijepim mutavcima , koji će šutjeti.
Sve teme jednako apsolviraš, pitajući se što, i još negiraš bez da te itko vuče za jezik, kako nisi u mainstreamu, umjesto da se jednom upitaš pitanjem Zašto?… I na taj Što? način ulaziš u svaku temu. I u onu o, po tebi ,vrtnom patuljku Viliju, koji je najmanje patuljak, i o postanku zemlje, prihvaćajući nauku, koja te obhrvala da sumnjaš u Boga, držeći se istovremeno prvoga reda u iščekivanju Njegove milosti. Udaraš temu u nastavcima, i uvijek ima još, i još, i odgovora što, i profilakse, one iste koju Vili propisuje i ti je slijepo vjernički, ne samo poštivaš, nego i propagiraš bogobojazno. Ne samo vršiš, nego i druge učiš toj crnoj vjeri, bez trunke istinske kritičnosti, prizivajući da vrište skupa s tobom u tvom neznanju. Samo zato što ne možeš duboko, ne možeš razumjeti ZAŠTO, a još manje kud bi to, što se provodi sistematski, moglo otići i što polučiti. Kontrola ti ni najmanje ne smeta, na nju su te davno navikli, i za nju koristili i ovdje i tamo. Imaš kompleks, ne podvaljuj ga drugima, nego se pozabavi s njim. Tvoj je.
Čak i da pred takvom personom od cvijetja, sebe i svoja znanja o kemijskim, biološkim, elektronskim i ostalim elementima multidisciplinarne znanosti (uključujući i politički, psihološki, povijesni, zemljopisni, sociološki, ekonomski aspekt), razotkrijem, i ponizim iznošenjem iskrenog osobnog stava o Covidu-19, umjesto beskonačnih lamentiranja, Lovac Luka to ne bi primio blagonaklono.
Cilj je čovjeka, Lovca iz sustava – glasne Ušutkati. Oš malo nikad.
Hajdemo, kopanja puna hrane za tvoje ograničene, gladne, kvantitetom uneređene spoznajne sinapse.
Virus, koji to jest ili nije, testovi, koji mjerodavni i točni jesu i nisu, cjepivo, koje to nije, kao do sadašnja cjepiva. Slučajno ili ne, ali svatko se ima pravo zapitati jeli prvo bilo jaje ili kokoš, jeli bio šišmiš, ili prodavač pantagana, ili je bio laboratorij, koji se bavi istraživanjem “virusa“. Zašto se ne upitati ako su stručnjaci podijeljeni, i one koji sumnjaju lome i zaustavljaju, skupa s nama, dočim se upitamo zašto. Vratimo se efektima. Duboko ide onaj štapić, gotovo penetrira do blizine mozga. A tek cjepivo, nikad brže proizvedeno, i tek što se prve negativne reakcije obznanilo, jer se nije uspjelo od postojanja svjedoka “pokusnih kunića“ prikriti. Sve je riješeno… Kažu nije vaga bila dobra, pa su malo više nalili u dozu. Ajde neka. I eto što slijedi, kao početak perspektive. Tako sigurno?!? cjepivo ide u opticaj, što led ledeno, što ledeno. I ondak… idemo prvo cijepljenje, zatim drugo nakon nekoliko mjeseci, prije se to zvalo, kao docjepljivanje, i onda naravno ide i sezonski, pa svaki pola ili godišnje. Gripa više nije problem, barem nije poznato da je od nje itko, koga poznam ove godine obolio, a od Corone, što su oštrije mjere to je i više oboljelih. Švedskom se šetaju bez maski, netko je i nosi po svojoj želji, ali stanje nestvarno ljudskije od onoga da čovjek ne smije u teretanu i otamo online trening voditi za ljude, koji su u svojim domovima. Tek je počelo.
E sad i ta specifična ovisnost, koja se stvara umjesto stjecanja imuniteta, sumnjiva je Brale. I dokle će doći. Skupa kao vrag, prema tome i izuzetno unosna. Što je sljedeće na redu, hoćemo li moći živjeti, bez redovitog cikličkog ritma badanja iglom, ikako više. Moguće su i nove moderne bolesti i nova cjepiva, i flasteri s iglicama napravljenim po uzoru na zmijske zubiće. Jer teško da će na ovome stati. Samo kupiš on line, dođe i ti zalijepiš na kožu…. I radnja radi.
Zašto bi čuvali vode u kršu i podzemne rezervate vode, borili se da iznad tih prirodnih izvora života ne sagrade odlagališta otpada, tranzitne prometnice, kad će se sve riješiti, umjesto preventivom humanog odnosa prema prirodi, koju nam je Bog dao, špricom i iglom, tabletinom i filterima, koji eto žalosno uspješno delaju svoj posao.
Samo, vidite li koliko ljudi oko vas boluje od karcinoma, koliko prosječno žive branitelji, što su prošli muku, a i lijekove iz donacija. Primih dragovoljno cijepljenje od gripe u zimu 1992. godine, nakon toga prvo tri godine padoh na 50 % mogućnosti, što nije skroz strašno, ako se radi o vrhunskom sportašu. Nakon toga je nastupio kronični artritis, koji ti šeta po tijelu i svake zime se pojavi na drugom mjestu, a dovoljna je mala nepažnja da se pokrene. Do nedavno o tome ni promislio nisam, misliš da je to tako od Boga a ne od sotone i njemu predanog čovjeka, i tvoje naivnosti. Piše, kako je među nus pojavama cijepljenja i artritis, ali tko će ga znati, sve se na kraju pripiše godinama. Pa tako i smrtnost od Covida 19 u starijih ljudi. Iako očito, napišeš li to agresivnije otporaški pojest će te Faktograf. Oš mu prokazati lovče Lukica.
Kažu da ovaj portal, a i još neki, koji pišu drugačije, napadaju hackeri opasno. Uvjerih se, a i meni su prije nekoliko godina, u jeku aktivističke borbe za jedno Brdo, kriptirali sve podatke na računalu, i tražili milosni da ih otkupim. Uzalud vam bio trud svirači. Slučajno ti provale u stan i naprave rusvaj… e još samo nedostaju u priči slučajni, nedosanjanih snova prijatelji ti zaštite leđa s nožem u ruci hehe. Jest, bi oni, nakon bockanja i uboli da ne treba realizirati egzekuciju.
Evo se zabavih, možda nešto za vaše promišljanje i napisah, ali najbolje je za kraj priče ostaviti šalu, koju mi posla istinski prijatelj:
Napao Muja i Hasa međed i oni se porvaše s njim. Vidi Ibro pa skoči i počne lupati lijevo i desno, a Haso će na to: Jesi li ti bolan Ibro za nas ili za međeda?
I pripomenu da je upitanik Luka bolji čovjek nego Lovac, ali i nadodao, kako se u nekih uvjerenje ne mijenjaju, a ljudi poput Luke vjeruju državi i medijima.
Marko Mujan
Leave a Comment