Obrazovan i situiran. Na dobrom položaju, karijera u usponu. Viđen i sveprisutan na poslovnim i društvenim događanjima. Pomno odabrane garderobe, markirane, ušminkan i parfimiran. Sretno oženjen, otac dvoje tinejdžera, s čijim se pubertetskim problemima i eskapadama uspješno nosi uglavnom njegova supruga. Izvana, na prvi dojam, sretna i bezbrižna obitelj.
U elitističkom okruženju, atmosferi poslovnih sastanaka i kasnijih opuštenih službenih ručaka sa svim bakanalijama, uz dobro vino i opuštajuću glazbu, s vremenom se pomalo generiraju misli o slatkim sastavnicama života, u početku bazirane na strasti i požudi, naravno ne misleći u konačnici ništa ozbiljno, nego samo tako da se malo toj blagodati statusa i obijesti doda malo začina.
I tako, kako prigode beru jagode, u diskursu se pojavljuju zgodni komadi, mlađe, starije, udane, neudane, kako otvorene, simpatične i vrckave, tako i ozbiljne, introvertirane, na prvu, neosvojive tvrđave, ali nikad se ne zna. Uglavnom, uz malo volje, šarma i upornosti, a i status je itekakav argument, počne izazovno očijukanje, vraća se obostrano mladenački adrenalin, dogovara se prvi randevu, gdje drugdje nego na večeri u nekom restoranu u susjednom gradu, za svaki slučaj, iako nikada nije sigurno. Večera ugodna, romantična, atmosfera obostrano ispunjena zavodljivim osmjesima i pogledima, razvoj događaja fantastičan, a nastavak slijedi u automobilu, na tamnom diskretnom odmorištu uz cestu. I tako započe njegova avanturistička, preljubnička veza, hranjena strasti i požudom, bez ikakve pomisli na moguće probleme i drugu stranu medalje.
Romansa traje, nižu se susreti, od njenog stana do hotelske sobe u hotelu na službenom putu ili u autu pod okriljem mraka, ako se ne može nikako drugačije. Strast polako prelazi u ljubav, a požuda cementira obvezujuće relacije. Nazire se nova zajednica, nastaje paralelan brak, život u dvije obitelji. A život nije samo smijeh, razonoda, razbibriga i strast. Nova draga se javlja s kućnim problemima, kvarovima uređaja, auta, nesuglasica sa susjedima pa se za sve obraća svom novom dilberu, ljubavniku, menadžeru – da kome će drugome? Sve štima dok pozivi ne počnu stizati za vrijeme službenih sastanaka ili navečer dok obitelj sjedi ispred televizora i gleda omiljenu seriju. Nemoralni se mora javiti, ali ne zna što bi rekao, ustane se i počne šetat po kući, pokušavajući što općenitijim govorom uz preznojavanje, što prije okončati razgovor. Kako svi vide da je glava kuće izbezumljene face, promijenjenog izraza lica, kao da nešto krije, pitaju što je, tko je to bio, što se događa…..što reći – da zove netko iz poduzeća, pukla cijev, poplavili uredi, treba organizirati hitnu intervenciju. Priča prolazi nekako prvi put, a što ćemo idućih večeri, vikenda i praznika? Najbolje stišati mobitel, ne samo zbog eventualnih poziva nego i zbog nadolazećih poruka koje naviru svaku večer i na koje ona očekuje odgovor odmah, a koji on mora otipkati u WC-u, a ne zna kako jer nije da mu je toliko često sila na WC.
Shvativši da tako neće daleko kada se prvi put nađu pokušava joj objasnit da ga dovodi u nezgodnu poziciju i da se suzdrži od poziva kad je on sa svojom ženom i djecom, na što ona poludi, dajući mu do znanja da ona želi biti jednako važna, da ne želi biti druga, da ona neće služiti nikome samo za one stvari, da joj se ima javiti kad ona god zove jer ne zove bez potrebe i da što će joj on ako ne može na njega računat kad joj treba. Nakon toga njega hvata panika da će ga ostaviti i da je romansi kraj pa je pokušava umiriti pričom da je ona njemu najvažnija, da bez nje ne može, da ne zna kako bi ostao živ ako ona ode ….Ona kaže da to dokaže time tako da je se ne srami u javnosti, da je izvede na javne događaje, na koncerte u Lisinski, Arenu i slično. A on što će, kaže dobro, tješeći se u sebi da neće imati takav peh da ga sretne netko poznat ili ne daj Bože netko iz obitelji.
Međutim, jednom tako, dok su stajali ispred dvorane čekajući ulaz u dvoranu, on primijeti da im se kroz masu ljudi približava jako poznata osoba i da ne bi bilo dobro da ga vidi u tom društvu. On joj kaže o čemu se radi i da on mora pobjeći dok je na vrijeme, a da ona ako hoće, ode sama na koncert. Ona se skameni, ništa ne reče, samo ga prostrijeli oštrim pogledom, a on ode. On čitav nikakav dođe kući s tlakom 300, puno prije nego uobičajeno se preobuče za spavanje i pođe u krevet, bdijući provodeći paklenu noć, s vrlo malo sna i puno zebnje. Ujutro prvo dohvati mobitel s utišanim zvukom i vidje nekoliko propuštenih poziva usred noći i niz SMS poruka u stilu srami se đubre, ne dolazi mi više na oči, nisam ti ja bezlična vreća za pražnjenje kad tebi padne na pamet…..
Pouka priče: život je lijep i treba ga živjet. Nitko nije toliko neporočan i moralan da bi dozvolio sebi bacati kamenje na bilo koga drugoga. Svi smo od krvi i mesa, imamo strasti, tuge, žalosti, radosti i slabosti. U životu čovjeka ima situacija za koje trenutak prije nije mogao zamisliti da bi se mogle dogoditi, a dogode se i sve je za ljude, ali svatko od nas bi u svijesti trebao imati staru maksimu: treba zasvirati i znati kad treba za pas zadjenuti.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment