By Moć stvara privid nepogrešivosti, ali ne može sakriti prazninu u srcu. Ljubavni jadi nemoralnog muškarca nisu posljedica nesposobnosti za ljubav – oni su posljedica sustava u kojem je ljubav sredstvo, a ne odgovornost. Njegova patnja nastaje kada kontrola izmiče, kada ono što je smatrao samorazumljivim prestaje biti dostupno.
U njegovu svijetu ljubav nije susret dviju sloboda, već odnos moći s očekivanom lojalnošću. Intimnost funkcionira po istoj logici kao i političko upravljanje: hijerarhijski, selektivno i bez stvarne ravnopravnosti. Stvarna bliskost, ona koja ne priznaje autoritet ni položaj, za njega je prijetnja. Kada dođe do konflikta, pitanje nije “što sam učinio“, nego “kako se usuđuješ dovesti to u pitanje?“
On se poziva na pravila samo dok mu služe, odstupanja opravdava kontekstom i “višim interesima“. Paralelne bliskosti tretira kao privatnu zonu autonomije, jednako kao što se političke nepravilnosti objašnjavaju nužnošću stabilnosti. Povjerenje se rijetko propituje; titula štiti i od intime i od istine.
Njegovi ljubavni jadi često su javni i kontrolirani. Govorit će kako je “dao sve“, iako to “sve“ nikada nije uključivalo ravnopravnost ni dosljednost. Kada druga strana postane svjesna i neovisna, tada nastaju njegovi “ljubavni problemi“. Ne zato što je ljubav nestala, nego zato što više ne može upravljati njome. Poseže za manipulacijom, obećanjima bez promjene i gestama koje zvuče uvjerljivo, ali ostaju bez sadržaja.
Za razliku od moralnog muškarca, koji u neuspjehu traži istinu, nemoralni muškarac traži krivca. Njegovi ljubavni jadi nisu put prema sazrijevanju, već produžetak iste logike moći kojom upravlja javnim prostorom. Ljubav, međutim, ne priznaje mandate ni funkcije. Ona traži odgovornost. I upravo tu on ostaje bez zaštite.
Anđelko Jeličić
