Možda je nekome čudan podnaslov ovih tekstova, ali činjenica je da u (srpskoj) literature postoji nekakva ‘ideologija genocida Cohen-Pečarić, kao što npr. u matematičkoj postoji metoda Mond-Pečarić u teoriji operatora o kojoj postoje i dvije monografije:
[1] T. Furuta, J. Mićić Hot, J. Pečarić and Y. Seo, Mond-Pečarić Method in Operator Inequalities / Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space, Monographs in inequalities 1, Element, Zagreb, 2005.
[2] Fujii, J. Mićić Hot, J. Pečarić and Y. Seo, Recent Developments of Mond- Pečarić Method in Operator Inequalities/ Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space II., Monographs in inequalities 4, Element, Zagreb, 2012., pp. 332.
Ta metoda je i dovela do osnivanja časopisa OAM. Nadam se da ste razumjeli porugu u mom pismu dopisnom članu HAZU prof. emer. dr. sc. Krešimiru Veseliću kad ja pripisujem te zasluge vlasniku ‘Elementa’ jer su i o tom časopisu u ‘Elementu+ odlučivali ‘zaboravljajući’ naš dogovor i ne pitajući me ništa o tome. Ne bi me iznenadilo da su i za taj časopis oni dobivali slične ponude. Ja nisam jer sam se zbog kolegičinog napredovanja povukao iz tog časopisa, a iz naslova predavanja kolege Veselića vidi se da se radi o jakoj školi u Zagrebu, kojoj zapravo pripada i sam kolega Veselić.
A ‘ideologije genocida Cohen-Pečarić’ ne bi bilo bez moje prve publicističke knjige i onog Ankičinog ‘Što bi njima radio moj Joško’.
Ima i komentara oko toga da netko prodaje moje knjige. Ima puno tih kojima sam ja davao knjige da ih prodaju pa više nisam vidio ni novaca ni tih knjiga. i u RH i van nje! Nadam se samo da su te knjige podijeljene i da ih ljudi čitaju. A kad je tako nije u redu danas napadati ‘Element’, jer sam znao da i oni to rade. Npr. ostavim im 100 primjeraka jedne knjige da mi ih čuvaju a kada sam ih poslije nekoliko godina tražio bilo ih je manje od 70.
Oni koji su u mojim godinama vjerojatno znaju kako se puno toga i zaboravi. Tako nisam znao odgovoriti na upit jednog prijatelja kada se odigrao susret u Ministarstvu.
Srećom pišem knjige pa u njima puno toga i ima. Mislim da sam mnogima i poslao knjigu:
[3] J. Pečarić: Pišem pisma, odgovora nema! 1. / Navodna Hrvatska zaklada za znanost, Zagreb, 2017.
O i oko tog sastanka postoji niz e-maila na str. 137-207.
Zapravo knjiga je posvećena mom tadašnjem projektu i pokazuje kakve su sve gluposti ‘prolazile’ tada i u HRZZ-u i u Ministarstvu, a u ‘priči’ se pojavljuju i smiješne priče nepoznatih kolega matematičara.
A danas zahvaljujući samom ‘Elementu’ i prof. u m. dr. sc. Nevenu Elezovića jasno je da je i HRZZ i Ministarstvo bilo u pravu i da su s pravom sumnjali u prevaru. Na žalost prevaru iz ‘Elementa’ a žrtve smo bili svi mi u projektu
Moja dekanica i ja smo otišli na sastanak uvjereni da će Ministarstvo na samom sastanku prihvatiti naše argumente. Otišli smo sa sastanka s pomoćnikom ministra, prof. dr. sc. Krešom Zadrom na kojem smo proveli nekih dva sata u ispitivanju oko dvostrukog naplaćivanja za isto od strane ‘Elementa’. Pitan sam u tom smislu i za MIA. Otklonio sam tu mogućnost.
A danas vjerujem da je kolega Zadrom mislio na JMI. Bilo je doista niz zabuna između JMI i MIA jer su to dva praktično ista časopisa koje izdaje ista – mala – izdavačka kuća koju su i nedavno kada sam ja po Sveučilištu u Stanfordu bio ruski znanstvenik smještali u Rusiju. A još su glupavo optuživali i seriju knjiga s istim nazivom MIA.
Ni moja dekanica ni ja nismo mogli znati ono što sam doznao sada kada je prof. Elezović i gospoda u ‘Elementu’ zaboravili na naš dogovor i još sam optužen da izmišljam jer je umrla moja Ankica.
Zato je I nastala moja knjiga:
[4] J. Pečarić, Pomozi sirotu na svoju sramotu! / Više to nisu moji časopisi, dragovoljac.com, 2024.
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/visetonisumojicasopisi.pdf
Na str. 66. te knjige u e-mailu gđe Nadine Hrnčić iz Ministarstva imate tablicu iz koje izdvajam samo dio:
u privitku dostavljam tablicu sa traženim podacima koje Ministarstvo ima u svojoj evidenciji od 2007. godine.
Journal of Mathematical inequalities
| 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. |
| 31,452 kn | 17,072 kn | 20,627 kn | 35,000 kn | 34,735 kn | 90,000 kn |
U knjizi [4] je opisana ‘igra’ oko prodaje JMI 2011. i 2012. Dakle open access JMI je krenuo 2012. i od te godine ‘Element’ nije mogao tražiti novce za taj časopis. A jeste! (Ne znam jesu li se zahvalili Ministarstvu što im je te 2012. godine pomoglo u kupovini i isplati druge ‘rate’ meni. A jeste!) Za tu prevaru nismo znali ni moja dekanica i ja. Ne samo da nisam znao nego sam od mojih doktoranada u Lahoreu tražio da članke koje moraju objaviti u poznatim svjetskim časopisima objave u JMI: Zato smo moja dekanica i ja išli u Ministarstvo na razgovor s Pomoćnikom ministra. Prof. Elezović je morao znati, i nije došao na taj sastanak!
Kažnjeni su svi sudionici Projekta. I oni po kojima sam ja varao, a prof. Elezović sigurno nije oko našeg dogovora za časopise pa su stali na njegovu stranu. Zapravo su samo uvjereni da više koristi mogu imati od njega nego od nekog 75-godišnjaka i koji im skoro ništa nije učinio u njihovim životima. Ma jest nekih bijednih 5%.
Zabavno, zar ne?
A što reći za danas jedinog glavnog i odgovornog urednika JMI. Prof. dr. sc. Mario Krnić svo ovo vrijeme pokušava dobiti svoj projekt i ne uspijeva. Valjda više zbog te prevare ‘Elementa’, a mnogo manje zbog mene. Ali o njemu imate cijelo poglavlje u knjizi [4] I on vjerojatno misli da je više dobio nego izgubio.
U knjizi imate i rečenicu prof. Elezovića:
JP se brine (svjedoci smo tome) o ljudima svoje grupe, a ja i moja obitelj se brinemo o egzistenciji više od 20 obitelji koje ovise o Elementu. Onaj tko nije prošao kroz takve brige, ne zna što to znači.
Možemo to shvatiti i kao opravdanje za njihove prevare, iako je tvrdnja bila smiješna kada najviše problema u RH ima moja obitelj i kada sam s dogovorom o časopisima te probleme sam riješio a oni su me prevarili.
Ipak je li on, a i Krnić, imao koristi sa svim ovim?
Zapravo ima barem malo pravde u činjenici da nisu imali puno koristi od projekata pa zbog toga moram zahvaliti i Ministarstvu i Zakladi, bez obzira na gluposti koje možete vidjeti u [3]. A zapravo sam i ja imao koristi i od tih gluposti. Da su se zadržali samo na dvostruko naplačivanje za JMI ne bi taj časopis u trenutcima kada sam tražio da se moje ime potpuni izbriše iz njega (a I drugih časopisa koje sam ja osnovao) bio 15. Matematički časopis na svijetu.
Josip Pečarić
Leave a Comment