By …kad se “popiknula i pala“ ekipa koja je bila sposobna proizvesti izuzetno jak vjetar za vjetro-elektrane, nekako u isto vrijeme doznali smo da su se, u izolaciji, u podrumu zabavljali neki „bitni“ upravitelji javnim dobrima naše zajedničke Domovine – uz oboritu ribu, domaću te animir dame iz uvoza i „brojač novca“, dosad neutvrđenoga proizvođača, ali je prilično izvjesno da mu namjena nije proizvodnja sjemenskoga kukuruza, za uzgoj u podrumskim uvjetima!
…malo prije toga doznasmo da se zločinački organizirala squadra u Puli, u svojevrstan „Uljanik 2.0“, a da je prije toga, ekipa sličnih karakteristika omastila brk – bokibokme i bradu – rušenjem „Todorićeva carstva“, e da bismo nedavno dobili uvid da u Lijepoj našoj postoje do te mjere uglazbljeni upravljačko-poduzetničko-umirovljeničko-odvjetnički sastavi tzv. 4. ešaloni upravljanja javnim poduzećima, koji „nas“ svrstavaju u sam vrh eu-businessa, „vrijedan“ doslovno milijardu…nečega pa tek sad vidim smisao i svrhovitost „brojača novca“ u podrumskomu prostoru!
Bože premili – pa, kamo smo, nakon 30-ak godina sunovratili ovaj naš hrvatski raj na zemlji?!
…jer, točka na „i“ upisana je jučerašnjim uhićenjem „čuvene sinkopa-sutkinje“ koja barata još nekim vještinama, poznatim još otkad su se planetarno proslavili Feničani, a sve nakon što je reformu sudstva i pravosuđa pokrenuo čovjek koji je do u tančine upoznat s „kombinacijama – pola tebi, pola meni, pola Bagi“, s privremenom međugorskom adresom, čije hodočašće poprima obris dugotrajne i temeljite duhovne obnove, nešto slično onima koje se desetljećima odvijaju na Taboru u Samoboru!
No, kako bilo i kako pjevamo u poznatomu bećarcu – što smo znali, mi smo otpjevali – pa sad definitivno možemo reći da nam, nažalost, ne ide pa ne ide ili nam „nepoznat netko“ ne da naprijed – što sad i nije presudno – pa mi se već neko vrijeme u glavi roji misao o spašavanju ovoga što je još u našim rukama i što je na korak od otimanja i uknjiženja na kakav i čiji umirovljenički, šivalački ili, pak, brojačkonovčarski obrt, a, kako i koliko smo maštoviti, ništa ne bi bilo iznenađenje…
Dakle, pokušajmo u vidu koncesijskog ugovora o najmu, na, recimo, 99 godina, kao nekretninu ponuditi Lijepu našu hrvatskim iseljenicima tj. međunarodnom poslovnom konzorciju koji bi oformili, ali – s obzirom da će isti onaj Krležin „nepoznat netko“ s udbaško-kosovskim reflektirajućim tablicama to onemogućiti i za to naći barem milijardu…razloga – možda bi novoizabrana hrvatska Vlada sličan ugovor o najmu trebala izravno ponuditi državnomu vodstvu Južne Koreje, Japana ili, pak, Norveške ili Švicarske pa možda i mi, „malecki ljudi“, u znoju lica svog, uspijemo mjesečno zaraditi čuvenih Kolindinih 7.000€?!
Ovako ili onako – Bože, čuvaj Hrvatsku, preuzimaj tj. ne puštaj štrange u našim rukama jer, kad i dok mi upravljamo, učas smo u provaliji!
Anđelko Jeličić
